Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša zaredio je devetoricu novih đakona, među kojima i fra Sandija Aščića, člana Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

U zagrebačkoj katedrali u subotu 24. listopada 2026. zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predslavio je euharistijsko slavlje tijekom kojega je za đakone zaredio devetoricu kandidata, među njima i fra Sandija Aščića, člana Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Fra Sandi dolazi iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu, a đakonsko ređenje predstavlja važan korak u njegovu redovničkom pozivu i pripravi za svećeničku službu.

Na slavlju su sudjelovali zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško, Mijo Gorski, Marko Kovač i Vlado Razum, redovnički provincijali te brojni svećenici, redovnici i vjernici. Kandidati za đakonat predstavili su se Crkvi, a nakon prozivke izrekli su svoj odgovor: „Evo me!”

„Krist ne traži savršenu lađu, nego lađu u koju smije ući”

U homiliji, nadahnutoj evanđeoskim izvještajem o Isusovu pozivu prvih apostola, nadbiskup Kutleša novozaređenim đakonima približio je smisao služenja koje započinju. Istaknuo je da Krist ne traži čovjeka bez slabosti i nedostataka, nego onoga koji mu je spreman otvoriti svoj život i dopustiti da po njemu djeluje.

„Danas Gospodinu predaješ sebe, čovjeka kakav doista jesi. U toj predanosti ima mjesta za tvoje sposobnosti, ali i za ono u čemu ćeš trebati pomoć. Krist će djelovati po tebi; trebat ćeš mu dopuštati da djeluje i u tebi”, poručio je nadbiskup.

Posebno je upozorio na opasnost da se đakonska i svećenička služba s vremenom svede na niz obveza i poslova, dok osobni odnos s Bogom ostane po strani. Čovjek može cijeli dan govoriti o Bogu, a da pritom gotovo uopće ne razgovara s njim. Zato je molitvu istaknuo kao srce službe i temelj iz kojega proizlazi istinsko služenje.

„Isus se poslužio Petrovom lađom kako bi govorio mnoštvu. Neka se posluži i tvojim životom”, rekao je nadbiskup, podsjećajući ređenike da je njihova spremnost staviti se Kristu na raspolaganje istodobno velika čast i svakodnevni poziv.

Govoreći o Petrovoj spremnosti da, unatoč umoru i neuspjehu, ponovno baci mreže na Isusovu riječ, nadbiskup je đakone ohrabrio da ne odustanu ni onda kada se plodovi njihova rada ne vide odmah. U pastoralnom će se životu susretati s ljudima kojima žele pomoći, a promjena će ponekad izostati; uložit će trud u propovijedanje, a neće znati je li njihova riječ dotaknula nečije srce. Ipak, poziv na „pučinu” traži da ostanu spremni ljubiti i služiti, uz spremnost da preispitaju vlastite postupke, prihvate savjet i ponizno priznaju da nešto treba učiniti drukčije.

Nadbiskup je također istaknuo da ređenjem ne prestaju biti učenici. Njihova će služba zahtijevati trajno obraćenje, spremnost na oproštenje i otvorenost učenju od drugih. U iskustvu vjernika, osobito onih koji u tišini nose teret bolesti, nevolja i svakodnevne vjernosti, moći će prepoznati dragocjene pouke o ljubavi i predanju.

Osvrćući se na obećanje poštovanja i poslušnosti koje đakoni daju biskupu, mons. Kutleša naglasio je važnost zajedništva sa svećenicima i biskupima. To obećanje, rekao je, nije gubitak slobode, nego jamstvo da đakon neće služiti sam niti će svoju službu usmjeravati prema sebi. Na kraju homilije podsjetio je ređenike da Isus ulazi u čovjekovu lađu prije nego što se mreže napune: njegova blizina ne ovisi o ljudskom uspjehu, nego ostaje prisutna i onda kada čovjek pred Gospodinom može pokazati samo svoju spremnost da ponovno posluša njegovu riječ.

Obred ređenja i početak nove službe

Nakon homilije kandidati su izrekli obećanja povezana s đakonskom službom, a potom su obećali vjernost i poslušnost zagrebačkom nadbiskupu. Slijedili su prostracija i litanije svih svetih, tijekom kojih su ređenici molili za Božju pomoć i zagovor svetaca. Središnji dio obreda bilo je polaganje ruku nadbiskupa na svakoga kandidata i posvetna molitva đakonskog ređenja.

Nakon toga novozaređeni đakoni odjenuli su liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku – te iz ruku nadbiskupa primili evanđelistar, znak službe naviještanja Božje riječi. Cjelov mira označio je njihovo primanje među nadbiskupove suradnike u službi Crkve. Euharistijsko slavlje nastavljeno je euharistijskom službom.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem maestra Dražena Kurilovčana, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića. U prinosu darova sudjelovali su članovi KUD-a „Bistra”, Hrvatskoga seljačkog pjevačkog društva „Podgorac” i KUD-a „Sveti Juraj” iz Draganića.

Uz fra Sandija Aščića, za Zagrebačku nadbiskupiju zaređeni su Vedran Barbarić, Adrian Bogdan, Ljudevit Marija Jaroš, Mihael Popić i Sebastijan Žibrat. Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređen je fra Petar Penić OFM, za Provinciju franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Patrik Mežnarić TOR, a za Hrvatsku karmelsku provinciju sv. Oca Josipa o. Augustin Tomić OCD.

Đakonsko ređenje fra Sandija Aščića radost je za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca i poziv na molitvenu pratnju njegova daljnjeg puta. Neka ga Gospodin prati u službi oltara, naviještanja evanđelja i ljubavi prema ljudima, kako bi, oslonjen na Kristovu riječ, uvijek iznova imao hrabrosti otisnuti se na pučinu.