Osobita je uloga svećenika u Crkvi propovijedati evanđelje i podjeljivati sakramente, što svakako vrijedi i za franjevačke svećenike. Svi svećenici krste, dijele sakrament bolesničkoga pomazanja, ispovijedaju, predslave sakrament ženidbe te, dakako, služe svetu misu. To mogu činiti kao župnici, župni vikari ili kao predavači – na duhovnim vježbama, po bolnicama, staračkim domovima i zatvorima, govoreći siromašnima, bolesnima i trpećima – svima koji gladuju za mirom, a to je Isus Krist.

Ono što franjevačkoga svećenika čini jedinstvenim, jest duh svetoga Franje što ga on unosi u svoje svećeništvo. To je vidljivo prema načinu na koji pozdravlja ljude, po stilu njegova propovijedanja i jednostavnosti njegova života. Njegovo je svećeništvo oblikovano njegovom molitvom, kao i zajedništvom s braćom franjevcima s kojima dijeli život. Zajednički mu život omogućava bratsku podršku i povezanost s ljudskom situacijom koja mu širi vidike.

Preko utjelovljenja, Isus je stupio u svijet u tijelu, ne da bude služen, nego da služi. Franjevačka duhovnost doživljava svijet i poslanje u smislu tog utjelovljenja. Jednako tako franjevački svećenik propovijeda i služi na konkretan, ljudski način, te nastoji drugima donijeti Boga preko sakramenata, preko osobnog svjedočanstva i riječi Božje.

Svi franjevci nisu ujedno i svećenici, ali svi fratri, što i sam naziv govori, jesu braća. Svaki kandidat tako najprije postaje brat, fratar, franjevac, a tek kasnije pojedini od njih primaju i đakonski te svećenički red. Sveti Franjo nije bio zaređeni svećenik. Poput Franje, neki imaju jedinstven poziv da budu braća. Slično svećeništvu, i to je način služenja evanđelju Isusa Krista, iako ne putem sakramenata i propovijedanja, nego životnim svjedočenjem življenja u zajedništvu i bratstvu.

Franjevački brat može služiti npr. u srednjoj školi kao učitelj ili duhovni savjetnik. Može izravno služiti siromašnima u pučkim kuhinjama, utočištima za beskućnike, svratištima. Može raditi kao medicinski brat ili pak kao pomagač svima kojima je pomoć potrebna. Može voditi kuću za duhovne vježbe ili u župi raditi kao vjeroučitelj, duhovni savjetnik za mladež, katehist.

Njegova osobna i zajednička molitva, kao i njegovo iskustvo življenja s ostalom braćom i svećenicima, obogaćuju njegov život i njegovu službu.

Prihvaćajući poziv brata, taj je fratar živi podsjetnik na važnost bratstva u životu Reda, Crkve i svijeta općenito. Franjevački brat propovijeda evanđelje svojim djelima i svojom prisutnošću. Ukorijenjen je u svome životu molitvom i usidren bratskim životom što ga dijeli s drugim fratrima, koji svi redom žive iste zavjete – siromaštva, čistoće i poslušnosti.