Sv. Maksimilijan Kolbe
Maksimilijan je rođen 1894. kao Poljak bez narodnosti. 200 godina prije, Poljska je podijeljena između Rusije, Pruske i Austrije. Kao mladi sin siromašnih tkalaca, Maksimilijan je sanjao o tome kako će postati veliki vojnik i osloboditi svoju domovinu. No, s 14 godina, taj se mladić pun ideala odlučio pridružiti franjevcima konventualcima. Dok je kao bogoslov studirao u Rimu, Maksimilijan je na napade protiv Crkvu reagirao, zajedno s nekolicinom svojih kolega bogoslova, osnivanjem novoga duhovnog pokreta. Nazvali su se “Vitezovima Bezgrešne” i potpuno se posvetili Djevici Mariji, kako bi ostale poveli k Presvetome Srcu Isusovu.
Taj se pokret Vojske Bezgrešne (VB), koji je započeo 1917. godine, ubrzo proširio, a Maksimilijan je dobio dopuštenje započeti s apostolatom, kako bi proširio evangelizacijske napore VB. Naposljetku se to djelo toliko proširilo da je izgrađen novi samostan i nazvan “Gradom Bezgrešne” – Niepokalanow. S više od 600 fratara koji su predano radili, Maksimilijanova je zajednica bila ne samo najveća redovnička kuća na svijetu, već je i objavljivala najčitanije dnevne novine na poljskome jeziku.
S dubokom ljubavlju prema misionarskom poslanju Reda, Maksimilijan se sa šačicom fratara uputio u Japan te godine 1930. u blizini Nagasakija uspostavio izdavačku službu. Služba evangelizacije cvjetala je sve do početka Drugoga svjetskoga rata. Maksimilijan se vratio u Poljsku, gdje se zajedno sa subraćom brinuo za potrebe prognanika i ranjenih vojnika. Budući da je uživao veliki utjecaj među svojim narodom, Maksimilijana su nacisti smatrali opasnom prijetnjom. Stoga su ga uhitili, zatvorili te napokon poslali u koncentracijski logor u Auschwitzu.
Ondje je, nakon teških mjeseci prisilnoga rada, Maksimilijan, kao mučenik ljubavi, ponudio svoj život u zamjenu za život brata zarobljenika, oca obitelji. Zajedno s još devetoricom muškaraca, zatvoren je u bunker, osuđen na smrt glađu. Dana 14. kolovoza, njegov je život okončan smrtonosnom injekcijom.
Sveti Maksimilijan Kolbe proglašen je svetim 1982., na 800. obljetnicu rođenja svetoga Franje te je proglašen zaštitnikom “našega teškoga doba”.