Bilo kao braća, ili pak kao svećenici, svi franjevci polažu i žive tri zavjeta: siromaštvo, čistoću i poslušnost.

Siromaštvo znači da će braća živjeti jednostavnim životom, bez ikakve osobne imovine. U vremenu nesputanog materijalizma i potrošačkog mentaliteta, franjevac slobodno odabire “ne posjedovati ništa svoje”. Ne prianja uz materijalne stvari, već se usredotočuje staviti ljude i potrebe drugih – napose siromaha – ispred svega ostaloga. Ne ustraje na svome načinu obavljanja dužnosti, već se uvijek pokorava potrebama zajednice.

Čistoća znači da će živjeti u celibatu, poradi Kraljevstva Božjega. Živjeti život u čistoći i u celibatu poziv je ljubiti sav narod Božji i ne ulaziti u nikakve isključive odnose. Čistoća je način pružanja ljubavi koji se ne iskazuje putem spolnosti. Ona fratra otvara prema svima i privlači ga prisnijem sjedinjenju s Kristom, koji je i sam živio u čistoći i u celibatu.

Poslušnost znači da franjevački svećenik ili brat služi nečemu što nadilazi njega samoga. Svoje pouzdanje stavlja u Boga, preko odluka što ih donosi njegova franjevačka zajednica. Poslušnost naglašava činjenicu da nitko osobno ne raspolaže svim odgovorima te je spreman slušati zajedničku mudrost drugih. U konačnici, taj zavjet predstavlja otvorenost volji Božjoj u življenju evanđeoskoga života.