Treći franjevački red ima tri dijela. Prije svega, tu su brojni muški redovi, poput Trećoredaca, Fratara pomirenja, Fratara obnove, Franjevačke braće mira, Franjevačke braće Brooklyna… Također, postoje na tisuće franjevačkih zajednica redovnica s dugom poviješću i sa snažnim utjecajem na brojnim mjestima, kao što su sestre Franjevke misionarke iz Asiza.

Družbu sestara Franjevki Misionarki iz Asiza osnovao je u Asizu 1702. franjevac konventualac o. Josip Antun Marcheselli, skupa s franjevačkom trećoredicom sestrom Anđelom Marijom del Giglio. Svrha Družbe bila je potpuno posvećenje Bogu putem redovničkih zavjeta, uz intenzivni molitveni život i pokoru, te vršenje djela milosrđa. Od samog početka sestre su se posvetile odgoju i poučavanju djevojaka. Živjele su prema Pravilu koje je sveti Franjo Asiški napisao za Treći red, a o. Marcheselli je napisao knjižicu “Uputa”, odnosno prve Konstitucije. Tek nakon 200 godina života i djelovanja samo u gradu Asizu, sestre odlaze u misije, najprije u Grčku, zatim u Rumunjsku i Tursku (1902. godine). Između godine 1957. i 1960. odlaze u Australiju, Japan, Zambiju, Brazil i SAD. Godine 1960. dolazi do osnutka Generalne delegature u Hrvatskoj, ali bez prisustva talijanskih sestara. Godine 1980. otvorena je misija u Koreji, a 1990. u Keniji. Tako “misionarnost” čini jednu od temeljnih oznaka i ciljeva Družbe, te ona dobiva naziv: Družba sestara franjevki misionarki del Giglio (kasnije je del Giglio promijenjeno u di Assisi).

Generalna Delegatura Družbe u našoj zemlji osnovana je krajem 1960. u gradu Cresu, zaslugom provincijala franjevaca konventualca o. Pija Polonijo. Danas je to Hrvatska provincija sv. Maksimilijana Kolbea, koja je nedavno proslavila 60 godina svog postojanja i djelovanja. Provincija broji 25 sestara koje djeluju u tri samostana franjevaca konventualaca u Hrvatskoj (Cres, Vinkovci, Novi Marof) te u jednom samostanu u Njemačkoj (Kaiserslautern) i u dvije gore navedene vlastite kuće. Sestre na župi i u samostanu vode domaćinstvo, sviranje i pjevanje u crkvi i katehizaciju u župi i školi, pomažu starima, bolesnima, siromašnima i duhovno potrebnima. Nove Konstitucije obvezuju na usmjerenje služenja prema najsiromašnijima i nezaštićenima, odbačenima i hendikepiranima, već prema mjestima i najhitnijim potrebama. A posebnu pažnju treb3 upraviti obiteljima u poteškoćama i onima koji trpe zbog siromaštva, napuštenosti ili osamljenosti. Provincija još nema vlastitih misija “ad gentes”, ali za tim teži, a sve ovisi o misijskim zvanjima. Misijska redovnička formacija ostvaruje se najprije u vlastitoj provinciji, a upotpunjuje u generalnoj kući u Asizu i u samim misijama.

Naposljetku, Treći red uključuje i Franjevački svjetovni red, koji se sastoji od laika – kako samaca, tako i onih u braku – koji slijede posebno pravilo franjevačkoga života. Oni, naime, žive po Pravilu Trećega reda svetoga Franje pape Pavla VI., sastavljenog 1974.

Sva tri ogranka imaju svoje početke u vremenu svetoga Franje, što svakako svjedoči o svekolikosti njegova svjedočanstva i njegove poruke, kao i o potrebi za njenim izražavanjem kroz brojne oblike. Uz Franju kao našega duhovnoga oca i Klaru kao našu duhovnu majku, svi smo si međusobno braća i sestre unutar franjevačkoga pokreta, a time ujedno i braća i sestre svoj Božjoj djeci i svemu što je Bog stvorio. Povremeno se ogranci okupljaju kako bi se posvetili nekoj zajedničkoj službi. Možda je najbolji primjer za to udruga “Franciscans International”, nevladina organizacija (NVO ili NGO) koja djeluje pri Ujedinjenim narodima te se smatra jednom od najsnažnijih tamošnjih nevladinih organizacija.