Na blagdan Mučeništva svetoga Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, u Bazilici svetoga Franje u Asizu svečano je proslavljena euharistija tijekom koje su devetorica novaka Reda manje braće konventualaca položila svoje prve, privremene redovničke zavjete. Među njima su i trojica hrvatskih franjevaca konventualaca: fra Ante Ćibarić, fra Vedran Kamenečki i fra Filip Panza, koji su nakon završene godine novicijata javno obećali živjeti Evanđelje po primjeru svetoga Franje Asiškoga, u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.

Svečano euharistijsko slavlje u Bazilici svetoga Franje predslavio je kustos Svetoga samostana u Asizu fra Marco Moroni, u zajedništvu s brojnim franjevcima, odgojiteljima, članovima obitelji, prijateljima i vjernicima pristiglima kako bi s mladom braćom podijelili radost ovoga važnog koraka na njihovu redovničkom putu.

Devetorica novaka godinu novicijata, vrijeme intenzivnije molitve, razlučivanja, upoznavanja franjevačke karizme i života u bratstvu, proveli su pod vodstvom fra Federica Santolina i fra Jonathana Mutua. Novicijat je u franjevačkoj formaciji posebno vrijeme kušnje i sazrijevanja u kojem kandidat, udaljen od uobičajenoga ritma svakodnevice, nastoji dublje upoznati Krista, sebe samoga i način života na koji ga Bog poziva.

U prigodnoj homiliji fra Marco osvrnuo se na značenje vjernosti i ustrajnosti u pozivu, povezujući redovničko predanje s likom svetoga Ivana Krstitelja, koji je ostao vjeran poslanju koje mu je Bog povjerio sve do mučeničke smrti. Istaknuo je kako redovnički poziv nije tek oduševljenje jednoga trenutka, nego svakodnevno obnavljanje odgovora Bogu, osobito onda kada početnu radost zamijene kušnje, umor ili neizvjesnost. Vjernost se, naglasio je, ne pokazuje samo u velikim odlukama, nego ponajprije u malenim, svakodnevnim izborima kojima redovnik iznova stavlja Krista, bratstvo i povjereno poslanje ispred vlastitih planova i sigurnosti.

Posebno svečan trenutak uslijedio je kada su novaci, pred okupljenom Crkvom i franjevačkim bratstvom, izrekli obrazac zavjetovanja. Trojica hrvatskih novaka svoje su prve redovničke zavjete položila u ruke provincijskog ministra Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenka Hontića, obećavši da će tijekom vremena privremenih zavjeta živjeti prema Pravilu i konstitucijama Reda manje braće konventualaca.

Redovnički zavjeti poslušnosti, siromaštva odnosno života bez vlasništva i čistoće predstavljaju slobodan odgovor čovjeka na Božji poziv da se na osobit način potpuno preda Kristu. Zavjetom poslušnosti brat svoj život stavlja u službu Božje volje razlučivane u Crkvi i bratstvu; životom bez vlasništva bira slobodu od posjedovanja i nasljedovanje siromašnoga Krista, dok zavjetom čistoće svoje srce nepodijeljeno daruje Bogu i stavlja ga u službu braće i ljudi kojima je poslan. Privremeni zavjeti ujedno su početak novoga razdoblja redovničke formacije: brat postaje zavjetovani član Reda te nastavlja sazrijevati prema konačnoj odluci i polaganju doživotnih, svečanih zavjeta.

Radost mladih zavjetovanika u Asizu podijelila su i braća pristigla iz Hrvatske. Uz provincijskog ministra fra Miljenka Hontića, slavlju su nazočili fra Zvonimir Pervan, fra Ivan M. Lotar, fra Blaž Žagač i fra Dominik Milanović, zajedno s ostalom braćom, rodbinom i prijateljima zavjetovanika.

Za fra Antu, fra Vedrana i fra Filipa završetak novicijata stoga nije završetak puta, nego njegov novi početak. Pred njima su godine daljnje ljudske, duhovne, intelektualne i franjevačke formacije, života u bratstvu i priprave za služenje Crkvi. Njihovi prvi zavjeti, položeni upravo na blagdan Mučeništva svetoga Ivana Krstitelja, ostaju i snažan podsjetnik da se ljepota poziva ostvaruje u vjernosti – u spremnosti da se iz dana u dan ponovno kaže „da“ Onomu koji prvi poziva.

Neka Gospodin devetorici novozavjetovane braće udijeli radost, ustrajnost i vjernost na započetom putu, a njihov život, po zagovoru Blažene Djevice Marije, svetoga Franje Asiškoga i svih svetih Franjevačkoga reda, bude plodan u služenju Crkvi, bratstvu i svakom čovjeku kojega im Gospodin povjeri.