Rezultate svojih istraživanja iznijelo je devetero stručnjaka i znanstvenika koji su s raznih aspekata rasvijetlili životni put tog creskog humanista, teologa i crkvenog dostojanstvenika

CRES – Donedavno nije bilo znanstvenih radova na hrvatskom jeziku o fra Antunu Marcellu de Petrisu, jednoj od najutjecajnijih ličnosti u povijesti otoka Cresa i Franjevačkog reda. Ta je nepravda djelomice ispravljena međunarodnim skupom koji su, povodom 500. obljetnice njegove smrti, zajednički organizirali Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, samostan sv. Frane i Grad Cres. Skup je održan u Palači Moise, a rezultate svojih istraživanja iznijelo je devetero stručnjaka i znanstvenika koji su s raznih aspekata rasvijetlili životni put tog nedovoljno poznatog creskog humanista, teologa i crkvenog dostojanstvenika.

O Petrisu

Prvo predavanje održao je fra Matija Antun Mandić koji je iznio biografski pregled života i djela fra Antuna Marcella de Petrisa, rođenog oko 1450. u Cresu gdje je i preminuo 1526. godine, nakon života provedenog najvećim dijelom u raznim talijanskim gradovima. Mons. Franjo Velčić predstavio je gradsko i crkveno-duhovno ozračje u Cresu u vrijeme De Petrisa, a Giovanna Jerolimić Toić rod creskih Petrisa. O Petrisu kao ministru u matičnoj Dalmatinskoj provinciji sv. Jeronima govorio je fra Ljudevit Maračić, a o vremenu koje je proveo kao provincijal u Padovi fra Luciano Bertazzo. Fra Felice Autieri održao je predavanje o Petrisu kao generalnom ministru Reda franjevaca konventualaca, prvom generalu konventualske obitelji nakon što se 1517. do tada jedinstveni franjevački red podijelio na konventualce i opservante. Fra Ljudevit Maračić predstavio je i izlaganje koje je pripremio u suradnji s Elvisom Orbanićem o Petrisu kao novigradskom biskupu, nakon čega je Marijana Dlačić prikazala fra Antuna de Petrisa kao mecenu koji je naručio izgradnju dviju reprezentativnih građevina početkom 16. stoljeća u Cresu, palaču Arsan u kojoj je danas smješten Creski muzej te kapelu prigrađenu franjevačkoj crkvi u kojoj je fra Antun kasnije pokopan. Upravo o nadgrobniku, odnosno pokrivnoj ploči podne grobnice fra Antuna Marcella de Petrisa, vrsnom likovnom ostvarenju posebno zanimljivom zbog motiva knjižnih svezaka koji okružuju pokojnikovu figuru, održala je posljednje predavanje Vlasta Zajec.

Na početku su sudionike skupa pozdravili primorsko-goranski župan Ivica Lukanović, predsjednica Gradskog vijeća Marina Medarić i generalni vikar franjevaca konventualaca fra Igor Salmič koji je pročitao prigodno pismo povodom skupa generalnog ministra Reda franjevaca konventualaca fra Carlos A. Trovarelli. Uvodno slovo održao je provincijski ministar fra Miljenko Hontić koji je pozdravio prisutne goste, posebice subraću iz talijanske, slovenske i hrvatske provincije, te je zahvalio organizatorima skupa, fra Zlatku Vlaheku i fra Ljudevitu Maračiću, idejnog začetnika i spiritusa movensa simpozija.

– Okupila nas je velika i okrugla obljetnica, 500. godina od prelaska u vječnost fra Antuna Marcella de Petrisa. Ali nismo ovdje samo da bismo listali stare zapise. Ovdje smo jer Antun de Petris nije bio samo sin ovoga otoka, već bljesak uma i duha koji je osvijetlio ostali kršćanski svijet svoga vremena. Fra Antun je bio čovjek dijaloga između vjere i razuma, vrhunski filozof i teolog, ali prije svega ponizan franjevac konventualac. Njegova važnost nadilazi zidine našeg Cresa, rekao je fra Miljenko Hontić.

Vjeran pozivu i zvanju

Na početku i na kraju programa franjevci su skladno zapjevali molitve na latinskom jeziku, a završnu riječ izrekao je gvardijan creskog samostana fra Josip Petonjić još jednom se zahvalivši svima koji su svojim dolaskom omogućili da skup posvećen fra Antunu Marcellu de Petrisu bude istinski susret znanosti, duhovnosti i zajedništva.

Po završetku radnog dijela programa u crkvi sv. Frane održana je sveta misa koju je predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak u koncelebraciji sa dvadesetak svećenika. U prigodnoj propovijedi govorio je o fra Antunu Marcellu de Petrisu kao reformatoru u složena vremena za Katoličku crkvu jer, dok su neki reformatori kao Martin Luther napustili Crkvu, drugi su je obnavljali iznutra. Podsjetio je da je iste, 1517. godine, došlo do raskola između katolika i protestanata, a Franjevački red podijelio se na konventualce i opservante.

Tu ga je sada kao generala zapala nezahvalna služba da smiri napetosti u Redu, da ne dođe do novih podjela, da se prihvati odluka Svete Stolice, da braća ostave po strani svaku želju za mržnjom i osvetom, da sve ovo što im se dogodilo okrenu sebi u korist, tj. da se vrate izvornoj karizmi, da se vrate evanđeoskom duhu i franjevačkim korijenima, da ono što je Božje i evanđeosko bude na prvom mjestu. Za sve to je trebalo najprije njemu puno strpljenja i pomicanja naprijed malim, strpljivim i ustrajnim koracima. I ono što je veoma bitno, ostati vjeran svome pozivu i zvanju i poslušnosti unutar same Crkve i onda kad se primaju udarci. To je veliki poziv i poticaj mnogima danas koji traže neke svoje putove i pokrete, ali ne unutar zajednice, unutar Crkve, nego izvan nje. Ne možete obnoviti svoju obitelj ako je napustite, ako je podijelite, ako protiv nje radite i govorite, nego samo ako u njoj ostanete. Oni koji se bore za pravdu, moraju podnijeti nepravdu. Ne može se nešto obnoviti, a da ne dobiješ po leđima. Sve košta i sve ima svoju cijenu, ali ima i svoju nagradu, zaključio je biskup Petanjak.