U nedjelju, 6. srpnja 2025., u župi sv. Ivana Krstitelja u Puli slavljena je mlada misa fra Matea Vujčića, redovnika Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Ovaj posebni trenutak obilježila je prisutnost mnogih svećenika, uključujući domaće franjevce iz provincije sv. Jeronima, kao i svećenike i odgojitelje koji su pratili fra Matea na njegovom putu svećeništva i formacije.

Mlada misa, koja se održala u 11 sati, bila je svečani trenutak u životu fra Matea, ali i u životu župe sv. Ivana Krstitelja u Puli, uz brojne koncelebrante, provincijskog ministra fra Miljenka Hontića, redovnike i redovnice, bogoslove, postulante i ministrante. U svojoj homiliji, fra Ivan Marija Lotar, župnik i rektor Bazilike sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu, pozvao je mladomisnika da uvijek ostane vjeran pozivu, govoreći o značaju poniznosti i istinskog služenja Gospodinu i ljudima.

„Rijetko se koji dan u životu svećenika pamti toliko dugo i snažno kao dan kada po prvi puta javno predslavi svetu misu. Taj dan, iako traje samo 24 sata, ostat će zauvijek urezan u tvoje srce, dragi Mateo“, istaknuo je fra Ivan Marija u homiliji.

Fra Mateo, tijekom svoje mlade mise, izabrao je odlomke koji su snažno povezani s pozivom svećenika: čitanja o Gorućem grmu (Izl 3, 1-14), pranja nogu učenicima (Iv 13, 1-17), te Pavlovom pozivu na jasnoću u vjeri (1 Kor 10, 14-22). Ova čitanja bila su poziv svim prisutnima da prepoznaju u svakodnevnom životu otajstva Božje prisutnosti i poziva na pravednost, milosrđe i poniznost.

Ovaj trenutak bio je posebno emotivan i za obitelj fra Matea. Uz roditelje Svjetlanu i Želimira, brata Karla i sestru Tenu, te sve okupljene vjernike, mlada misa je bila i prilika da se obitelj i zajednica ojačaju u vjeri i duhovnom zajedništvu.

„Draga obitelji, uvijek budite tu za njega“, poručio je fra Ivan Marija roditeljima fra Matea, naglašavajući važnost obitelji u životu svakog svećenika.

Fra Mateo odabrao je citat iz Knjige proroka Miheja kao svoju mladomisničku misao: „Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi“ (Mi 6, 8).

Tijekom svete mise prisutni su se molili za fra Matea i njegov svećenički put, kao i za sve vjernike koji će ga pratiti na tom putovanju. Mlada misa nije samo bio svečani trenutak, nego i poziv na dublje življenje vjere i služenja.

Fra Mateo Vujčić započinje sada svoj put u službi Božjoj i zajednici, a s njim u molitvi i nadama nastavlja i cijela župa te njegova zajednica franjevaca konventualaca.

Autor teksta: Filip Panza
Autor fotografija: Tomislav Dunđer

HOMILIJA

Mlada misa. fra Mateo Vujčić. 6. srpnja 2025. 14. NKG-C

„Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.“ (Mih 6, 8)

Izl 3, 1-14: Gorući grm

Ps 34 (gledajte u Gospodina i razveselite se)

1 Kor 10, 14-22: Čaša blagoslovna; Božja ili vražja

Iv 13, 1-17: Pranje nogu učenicima

Dragi mladomisniče fra Mateo, dragi roditelji Svjetlana i Želimire, brate Karlo i sestro Tena, draga obitelji, drage sestre i braćo!

Rijetko se koji dan u životu svećenika pamti toliko dugo i tako snažno kao dan kada svećenik, po prvi puta javno, predslavi euharistiju, svetu misu; kako ju nazivamo „mladu misu“, i to u prisutnosti onih koji su ga na tom putu vodili, usmjeravali, pratili, podržavali – premda možda i ne razumijevajući baš sve u baš svakom trenutku – bili uz njega.

Ipak, i današnji dan traje samo 24 sata; i on će jednom završiti, ali njegova toplina, nježnost, svečanost i uzbuđenje ostat će zauvijek urezani u tvome srcu, dragi Mateo, baš kao i liturgijska čitanja koja si za danas odabrao.

Danas se zajedno s Mojsijem približavamo otajstvu Gorućega Grma, Božje objave. Jedan je to od najvažnijih događaja u povijesti spasenja. I ti ćeš, dragi mladomisniče, tijekom cijeloga svoga svećeničkoga života biti uvijek iznova zadivljen objavom Boga u svakodnevici oltara, ambona, ispovjedaonice, katehetske dvorane i predavaonice, doma za starije, bolnice i kućnih ognjišta. Na tim, ali vjerujem i brojnim drugim mjestima, pozvan si donositi drugima otajstvo Trojedinoga Boga i tumačiti Njegovo Ime. Ime koje je ljubav, pravednost, milosrđe, prihvaćanje, susretljivost, ljubaznost, opomena i ukor, ohrabrenje i poticaj. „Izuj obuću s nogu“ – upozorava Gospodin Mojsija. Često ćeš morati „izuti obuću s nogu“ u poniznosti pred ljudskim životima, ako misliš biti pravi Isusov učenik i dostojan svećenik. Izut će te i izut ćeš se pred ljudskom materijalnom bijedom i njihovim mentalnim, emocionalnim i duhovnim siromaštvom; pred bolešću i smrću djece, mladih i svih drugih; izut ćeš se pred nepravdom koju trpi „običan“ čovjek i pred usamljenošću staraca; izut ćeš se pred bračnom i drugom obiteljskom dramom. Samo istinskim „izuvanjem“ i oplijenom samoga sebe, moći ćeš sići u ljudsku svakodnevicu i biti donositelj susreta s Bogom: otajstva koje ima snagu preobraziti svakoga. O, kako si potreban, a kako je mnogo potrebitih!

Izazove svećeništva zanimljivo opisuje sveti Pavao u Poslanici Korinćanima vrlo snažnim riječima: „Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.“ Rješavajući probleme Crkve u Korintu, Pavao ističe središnjost Euharistije i problematiku „dviju čaša“. Usporedba koja bi danas svakome bila slikovno jasnija je ona s dvije stolice i sjedenjem. Nitko se (normalan) ne zaređuje i ne slavi mladu misu s mišlju da će piti iz vražje čaše, tj. jedno obećati i propovijedati, drugo misliti i osjećati, a treće nesvjedočeći – živjeti. Ipak, kao i u svakom načinu postojanja, tako i u našemu, postoje brojne kušnje. Mi svećenici upadnemo u indiferentizam zbog lažnog dojma da smo sve dokučili, razumjeli i shvatili te mišljenja i stava da u Bogu i Božjemu nema ništa novoga (krilatica: „Ja sve znam. Sve je jasno.“; u individualizam zahvaljujući lažnom osjećaju samodostatnosti (krilatica: „Što će meni netko nešto reći?“); u karijerizam iz lažnog osjećaja da nam je i sam Bog nešto dužan (krilatica: „Ja sam ti Bože sve dao, sad si ti na redu da mi daš ono što ja hoću, kada hoću i kako hoću.“). Kada se to događa? U trenutku kada zaboravimo izuti obuću s nogu, kada zaboravimo da je mjesto na kojemu stojimo – sveto tlo. Nažalost, nije nemoguće izgubiti svijest o svetosti Svetinja s kojima se susrećemo i otajstava kojih slavimo – naviknuti se. Kako se to dogodi? Zapuštanjem osobnoga odnosa s Bogom koji se gradi: osobnom i zajedničkom molitvom, razmatranjem, čitanjem kvalitetnih sadržaja i slušanjem duhovne glazbe, pozornim odabirom duhovnika ili duhovnog pratitelja, njegovanjem bratskoga zajedništva, a ponajvećma poslušnošću zakonitome poglavaru. U trenutku kada postaneš sudac onome tko je postavljen nad tobom i prestaneš poslušnost tretirati kao zavjet kojega si sam odabrao, to je početak kraja; prvi gutljaj đavolje čaše. Uvijek iskreno traži Božju volju i srcem ju prihvati i onda kada nisi posve s njom suglasan i bit ćeš slobodan i blagoslovljen!

Dragi fra Mateo, najvrjednija baština koju svećenik ima je Gospodin. Davno si izašao iz svoje obiteljske kuće, još kao dječarac, odvezavši samoga sebe u samostan. Najbolja je to lekcija koju ti je otac mogao darovati u vremenu kada ti je najviše trebala, a da toga tada nisi ni bio toliko svjestan. Uvijek se podsjećaj: „Ovdje sam jer me Isus želio ovdje i ostajem ovdje zato što me On tu hoće.“

Bit ćeš poslan ljudima sredstvom koje se naziva dekret. Dekreti su prolazni, a samo Bog je stalan; i gdjegod da pođeš, on te čeka, čuva, prati, vodi, odgaja i usmjerava. Ako ti budeš otvoren, iskren i srdačan s ljudima, kao i do sada, uvijek će te prihvaćati, s tobom rado hoditi i dopustiti da ih vodiš. Možda će nekad teže doći do riječi, ali i to će se s vremenom isklesati. Nadamo se, ipak smo u jubilejskoj godini nade.

Ljudi te zdravi i kvalitetni međuljudski odnosi najveće su blago koje možeš steći na Zemlji, a vrijeme koje im daruješ (ali i oni tebi), najvrjednija valuta.

Ljudi obitelji iz koje si potekao; bit će uvijek tu uz tebe. I danas im poručujem: svećenik je poslan biti tu za narod, ali uvijek treba svoju obitelj. Čak i onda kada ne može artikulirati zašto i kako. Draga obitelji, uvijek budite tu za njega.

Ljudi obitelji u koju si došao; mi, tvoji fratri. Svakakvi smo; šaroliki, različiti, posebni. Unatoč tomu i zbog toga, odlučio si ostati u svojoj novoj obitelji. Božja je odluka bila da te pozove, naša da te primimo, a tvoja da ostaneš. Nema tu predestinacijske magije; to je suradnja ljudske naravi s Božjom milošću. Zajedno se borimo i trudimo učiniti našu redovničku zajednicu franjevaca konventualaca svjetlom svijeta gdjegod jesmo. Tu smo i prihvaćamo te.

Ljudi koje ćeš na svom svećeničkom putu susretati: ponajprije ovdje, tvoji župljani, ali i svi drugi. Kada župa dobije mladomisnika, znači da nešto dobro radi. I zato vama dragi župljani župe Sv. Ivana, također danas čestitam! Uvijek molite za svog mladomisnika, za sve nas koji smo ovdje službovali i koji služe, ali i za sve svoje fratre: mi smo vaši i vi naši!

Dragi fra Mateo, sigurno nećeš moći sa svim ljudima ostvariti čvrste odnose, ali sa svima možeš ostvariti zdrave i autentične, dokle god znaš iscrtati jasne granice. To nije uvijek lako, ali je moguće.

Dragi mladomisniče, za svoj mladomisnički citat, odabrao si sljedeći:

„Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.“ (Mih 6, 8)

Čini se jednostavnim. I jest. Jednostavno je razumjeti što ti je objavljeno, ali samo činjenje nije nimalo lako. Evanđelje koje smo čuli pred nas stavlja pitanje: „Razumijete li što sam vam učinio?“ Mogli bismo dodati: „Znate li što treba, dakle činiti i što ćete do kraja života činiti?“ Gesta pranja nogu sama za sebe govori i vjerujem da ju ne treba posebno tumačiti. „Činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.“ – lijepo i detaljno opisuje tu gestu. No nisam baš siguran u ovaj prilog „samo“ – jer nije to baš „samo“ tako. Ipak, poznavajući Isusov život; njegove riječi i djela, oduševio si se Njime i krenuo za Njim, računajući i na ispunjenje Njegovih obećanja onima koji ga slijede. A tako će i biti. Zato te pozivam na vjernost, ustrajnost, poučljivost i duboku poniznost.

Sakrament Svetoga Reda si primio i svoju Mladu misu slaviš u jubilejskoj godini kao hodočasnik nade. Nada je najtvrdoglavija krepost od svih i ima sposobnost premostiti svaku provaliju. Uvijek ju gaji i primit ćeš pripravljeni ti vijenac slave.

Neka te na tvom redovničkom i svećeničkom putu uvijek dobri Bog vodi bliže sebi, k svome veličju i neka te nikada ne pušta. Želim ti od srca da te Isus privine k svome Presvetom Srcu u ovoj godini kada smo, kao hrvatski narod, obnovili posvetu Njegovu Srcu. Neka te nikada ne zavede sjaj varavoga svijeta kako bi ovim svijetom sretno putovao i blažen dospio gdje stanuju istinske radosti

Čestitam ti današnji dan, a blizina Majke Marije i zagovor sv. Ivana Krstitelja te sv. Frane neka te u svemu prate. Amen.