Od 01. – 21. Lipnja 2025., Red Franjevaca konventualaca (OFMConv.) u međunarodnom kolegiju „Sveti Bonaventura – Seraphicum“ u Rimu, slavio je svoj 203. Generalni kapitul.

Na kapitulu se okupilo oko 120 članova iz 67 zemalja svijeta, od koji je samo 80 bilo s pravom aktivnog i pasivnog prava glasa (Provincijali, Kustosi i Delegati). Trenutno Red OFMConv., ima 3780 zavjetovanih članova. Iz Hrvatske je na kapitulu sudjelovao Provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima OFMConv., fra Miljenko Hontić.

Naslov i glavna tema kapitula bila je “Nada, pisati budućnost u sadašnjosti”. Osim izbora nove uprave Reda, na kojoj je za još jedno šestogodište potvrđen dosadašnji General Reda, fra Carlos Trovarelli, izabrani su i neki novi savjetnici (Definitori) među kojima je i slovenski franjevac, fra Igor Salmič, izabran za novog Vikara Reda.

Na kraju kapitula, (predzadnji dan, 20. lipnja) članovi kapitula pohodili su Vatikan i baziliku Svetog Petra gdje su slavili svečano euharistijsko slavlje, koje je predvodio uzoriti kardinal Luis Antonio Tagle. Nakon slavljenja zahvalne euharistije svi su bili primljenu u audijenciju kod Pape Lava XIV. u Vatikanu. Tom prilikom njima su se pridružili i članovi Reda Presvetog Trojstva, budući da su i oni tih dana imali svoj Generalni kapitul. Kapitul je završen 21. lipnja izborom novog Ekonoma i Egzaktora Reda, te završnom sjednicom u kojoj su se braća spomenula svih pokojnih članova od prošlog Generalnog kapitula te završnim odobrenjem pisam upućenog svoj braći Reda. U nastavku donosimo Papin nagovor ‘Kapitularcima’.

Nagovor Pape Lava XIV povodom audiencije na kraju Generalnog kapitula Franjevaca konventualaca, zajedno s Trinitarcima

 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Mir s vama! Dobrodošli, draga braćo! Posebno pozdravljam generalne poglavare – oboje su potvrđeni – vijećnike i kapitulare Reda manje braće konventualaca i Reda Presvetog Trojstva i kapitulara, kao i delegate Trećih redova i laičke skupine.

Mogućnost zajedničkog dočeka franjevaca i Trinitaraca podsjetila me na sliku u apsidi bazilike sv. Ivana Lateranskog, koja prikazuje audijenciju čija bi ovo mogla biti prekrasna rekonstrukcija. Zapravo, slika prikazuje papu Inocenta III. kako zajedno prima sv. Franju i sv. Ivana de Matu, u čast njihovog velikog doprinosa reformi redovničkog života.

Zanimljivo je primijetiti da je sveti Franjo prikazan kako kleči s ogromnom otvorenom knjigom, gotovo kao da će reći Papi: „Vaša Svetosti, molim vas samo to da mogu živjeti pravilo Svetog Evanđelja sine glossa“ (vidi Test 14-15). Sveti Ivan de Mata, s druge strane, stoji i drži Pravilo koje je sastavio zajedno s Papom. Ako Sveti Franjo pokazuje svoju poslušnost Crkvi, predstavljajući svoj projekt ne kao svoj vlastiti, već kao božanski dar, Sveti Ivan de Mata prikazuje odobreni tekst, nakon proučavanja i razlučivanja, kao vrhunac rada koji je bio apsolutno potreban za ostvarenje svrhe koju je Bog nadahnuo. Dva stava, daleko od toga da su u suprotnosti jedan s drugim, nego su se međusobno osvjetljavala i bili smjernica za službu Crkvi koju je Sveta Stolica od tada provodila u korist svih karizmi.

Bog je nadahnuo ova dva sveca ne samo na duhovni put služenja, već i na želju da s Petrovim nasljednikom razgovaraju o daru primljenom od Duha kako bi ga učinili dostupnim Crkvi. Sveti Franjo objašnjava Papi potrebu da se slijedi Isus bez zadrške, bez skrivenih motiva, bez dvosmislenosti ili lukavstva. Sveti Juan de Mata izrazio je ovu istinu riječima koje će se kasnije pokazati kao temeljnima i koju će Sveti Franjo potpuno usvojiti. Dobar primjer bit će život „bez ičega vlastitog“, bez ičega „skrivenog u džepu ili srcu“, kako je naglasio papa Franjo (vidi Obraćanje kanonicama Reda Duha Svetoga, 5. prosinca 2024.). Drugi od ovih izraza izražava potrebu da se takva predanost pretvori u služenje, da se poglavar doživljava kao služitelj, odnosno onaj koji se čini manjim, kako bi bio sluga svima. Zanimljivo je primijetiti kako je redak iz Evanđelja svetog Mateja (vidi 20,27) utjecao na vokabular cijelog redovničkog života, jer nazivanje nekoga priorom, učiteljem, magistrom ili ministrom oblikuje cijeli koncept autoriteta kao služenja…

Drugi bitan element svrhe vas, Manje braće konventualaca, bio je na ovom Kapitulu provesti razlučivanje o propisima Generalnih i Provincijskih Kapitula, jer u njima „govorimo o Božjim stvarima“. Ne smije nas pokretati naš osobni interes, već Kristov; Njegov Duh je taj kojeg prvo moramo slušati, „pisati budućnost u sadašnjosti“ – kako kaže moto vašeg Kapitula. Slušajte Ga u glasu brata, u razlučivanju zajednice, u pažnji prema znakovima vremena, u pozivima Učiteljstva. Dragi sinovi svetog Franje Asiškog, u osamstotoj obljetnici skladanja Pjesme stvorenja ili Brata Sunca, potičem vas da budete, svaki osobno i u svakom od svojih bratstava, živi podsjetnik na primat hvale Bogu u kršćanskom životu. I ne želim zaboraviti da vi konventualci slavite obljetnicu svoje obnovljene prisutnosti na Dalekom istoku.

Predragi, želio bih zaključiti ovaj susret hvalospjevima Svevišnjem Bogu, trisvetim riječima koje je napisao sveti Franjo: “Svet si, Gospodine, jedini Bog, koji činiš čudesa. Ti si snažan, Ti si velik, Ti si svevišnji, Ti si svemogući kralj, Ti, Sveti Oče, kralj neba i zemlje” (Fonti Francescane, 261).

Hvala svima i neka vas sve Bog blagoslovi!