Svečanom procesijom dijelom ulica koje okružuju župnu crkvu sv. Josipa Radnika u sisačkom naselju Galdovo, župljani iste župe i njihovi gosti u zajedništvu s  hodočasnicima slavili su Boga i zahvaljivali utječući se u zagovor sveca zaštitnika.

Svetu misu predslavio je fra Milan Gelo u koncelebraciji s domaćim franjevcima i svećenicima iz dekanata. Fra Milan je u nadahnutoj propovijedi približio sv. Josipa onako kako ga Novi zavjet spominje i opisuje: „Novi zavjet spominje Josipa 12 puta, ali samo jednom spominje čime se Josip bavi. Upravo evanđelje koje smo danas čuli donosi nam taj podatak: Josip je drvodjelja, tesar.“ Vjerojatno je po svome zanatu i bio poznat u Nazaretu“ nadodao je Gelo, te je pojasnio kako nema zapisa o njegovim riječima, ali ima o njegovom zanimanju. „Kao da se hoće reći da o meni najviše govori način na koji radim – o Josipu očito dosta toga govori njegove rad – pristup poslu, obvezama, dužnostima, službi koju vršim u društvu i Crkvi.“

Jedna od bitnih osobina kako se prikazuje sv. Josipa povezana je uz rad. Sveti Josip je prikazan najčešće – osim onog uobičajenog, kako u ruci drži dijete Isusa – sa stolarskim ili tesarskim oruđem. Potom je fra Milan upitao: „Pitam se o čemu ljudi razmišljaju dok mene gledaju? Ovo nema ništa s pitanjem obzira, tj. što će drugi reći; upravo suprotno, kakav primjer dajem drugima i po čemu me ljudi prepoznaju! Jer, rad nas obilježava i vraća na onu osnovnu postavku kakvu pronalazimo na prvim stranicama Svetoga pisma. Jedna od dužnosti židovskoga oca je bilo naučiti nekom zanatu svoga sina; prema tome, i Isus je sigurno bio tesar, tj. znao je što i kako s drvetom. A čemu se danas uče djeca. Nažalost, često se zna čuti rečenica: Ako sam se ja patio, moje dijete neće. Ako je meni bilo teško, mome djetetu će biti dobro!“ Ovo je potpuno nekršćanski stav – ustvrdio je Gelo i pozvao: „Naučite djecu raditi, preuzeti odgovornost. To je jednako važno kao i naučiti ga moliti. A u svemu tome nam je sveti Josip baš dobar primjer“.

Na svetoj misi pjevao je župni zbor a liturgiju su animirali bogoslovi franjevaca konventualaca iz Zagreba.

Nakon svete mise uslijedilo je druženje u prostranom i svibanjskim suncem obasjanom dvorištu.