Tradicionalni godišnji susret-srečanje hrvatskih i slovenskih franjevaca konventualaca održan je u srijedu, 30. travnja u Samostanu Sv. Antuna Padovanskog u Sisku.

Na susretu je sudjelovalo tridesetak braće Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca predvođenih ministrom provincijalom fra Miljenkom Hontićem i Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca s ministrom provincijalom fra Milanom Kosom.

Program susreta započeo je pozdravom domaćina, gvardijana Samostana Sv. Antuna Padovanskog u Sisku, fra Ivana Bradarića, a potom su prisutnu braću pozdravili provincijalni ministar Hrvatske provincije Sv. Jeronima, fra Miljenko Hontić i provincijalni ministar Slovenske Provincije Sv. Josipa fra Milan Kos. Uslijedila je molitva srednjeg časa.

Prigodno predavanje održao je fra Milan Gelo pod naslovom „Povijest i vrijeme u teološkoj misli Sv. Bonaventure“.  

Koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika predslavio je provincijalni ministar fra Miljenko Hontić, koji je u homiliji istaknuo:

„Draga braćo, vrlo su nadahnjujuće ove riječi koje nam liturgija stavlja na ovaj dan i lijepo se uklapaju u ovaj naš bratski susret dviju Provincija, a to su riječi: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni“.

Dobro je, da mi braća zajednice, (franjevci) ovu istinu uvijek iznova sebi i drugima posvješćujemo. Na tome bi trebao počivati i od toga kretati sav naš bratski život, naš apostolat i pastoral, promocija zvanja itd. Ako toga nismo svjesni, može se dogoditi da uzalud trčimo i da se uzalud trudimo. Jer ovo nije neka naučena mudrost, to nam nije rekao neki čovjek pa ni neki učenjak ili mudrac, nego nam je to objavio sam Sin Božji. Zato je važno ove riječi najozbiljnije uzeti u obzir i nastojati da one što više prožmu naše srce i pamet. (osjećaje i razmišljanja).

U nastavku…

… nemojmo se umoriti počinjati uvijek iznova. Lijepo nam u tome može biti primjer naš Utemeljitelj sv. Franjo Asiški. On, ponizni mali brat, u toj svojoj brižnosti i zauzetosti za obraćenje i spasenje svih ljudi, često je znao prolaziti svijetom plačući i govoreći: “Ljubav nije ljubljena”, jer je preko molitve i razmatranja otkrio tu neizmjernu Božju ljubav očitovanu u Isusu Kristu. Ona je bila središte njegova razmišljanja i djelovanja. Zato se trudio sve svoje životne sile uložiti u nasljedovanje Isusa Krista, živjeti tu veliku Božju ljubav i propovjedati svim ljudima jer je sve smatrao braćom.

Stoga, nemojmo ni mi nikad nasjedati na svoju umišljenost, taštinu i oholost, zbog neke svoje sposobnosti, jer sve nam je to darovano da bi bili što bolje oruđe u Božjim rukama, i što više otvoreni prihvatiti i razumjeti one koje nam je Bog stavlja na naš put.

Nemojmo nikad zamišljati i željeti u životu postići neke titule ili neke časti, neke posebne uspjehe ili priznanja. Ono što nam iznad svega treba biti najvažnije jest ostati s Bogom u dobru i zlu, u bijedi i raskoši u prihvaćenosti ili odbačenosti, u priznanju ili preziru, ostati uvijek u Božjoj ljubavi.

Neka nam zato i ovaj susret bude na ohrabrenje i posvješćivanje istine o Božjem izabranju i Božjoj ljubavi, koliko smo Bogu dragocijeni i koliko On ima povjerenja u nas. Na nama je samo trajno nastojati što je više moguće odgovarati na tu njegovu ljubav i dozvoliti da se On u nama i po nama što više proslavi i tako po nama danas obnavlja ovaj svijet.

Kao što rekoh, posve je sporedno hoće li to biti na nekoj važnoj službi ili možda u nakoj posve beznačajnoj, u časti ili preziru, … važno je da to bude po Njegovoj volji. Važno je u svemu biti i ostiti s Njim. Amen.

Susret je završio ručkom u bratskom ozračju i druženju.