Kao rođendansku čestitku Prijatelji fra Placida u creskoj su crkvi svetog Frane, dan nakon njegova rođendana, u subotu 8. ožujka 2025. navečer održali sadržajan i bogat molitveno-liturgijsko-dramski susret, kada je  među ostalim –ukratko predstavljen i nedavno objavljeni molitveni priručnik „Moliti s fra Placidom“. Crkva je bila puna, okupilo se oko stotinu vjernika, što je lako provjeriti podatkom da je tom prigodom podijeljeno 95 primjeraka ovoga molitvenika. Naime, nakon Evanđelja u prigodnoj misi koju je predvodio gvardijan, fra Vitomir, u desetak minuta urednik knjižice fra Ljudevit je predstavio ovaj upravo objavljeni molitveno-meditativni priručnik. Pošto je ukratko predstavio sadržaj molitvenika, pri kraju se napose zaustavio na simbolici naslovnice, koja prikazuje fra Placida na dan mlade mise u Cresu, kada je na dar od svoje obitelji dobio krasno izrađenu čipkastu roketu s pripadajućom štolom. Evo riječi predstavljanja:

Kao osobitu zanimljivost izdvojio bih korice, odnosno omotne stranice, posebno naslovnicu, koja prikazuje fra Placida na dan mlade mise u Cresu, sredinom srpnja 1930. gdje se pojavljuje u lijepo ukrašenoj roketi s krasno izrezbarenom štolom. Upravo bih o toj slici želio prozboriti nekoliko riječi, na temelju dvaju fra Placidovih zapisa.

Malo prije svojega svećeničkog ređenja, fra Placido iz Rima 4. svibnja 1930. piše sestri Nini: „Sada te pak molim nešto, što ću neizmjerno cijeniti, ako ti je to moguće izvesti. Ti znaš da ću 6. srpnja biti zaređen za svećenika (nadam se da ću poživjeti još ova dva mjeseca). Pri obredu ređenja biskup svetom pomasti posvećuje mladomisničke ruke, koje se potom priljubljene vezuju bijelim rupčićem. (Takva je bila navika do koncilske reforme). Evo što sam poželio: da mi ti taj svečani rupčić pošalješ, možda čak i izradiš. Vjerujem da ti neće biti teško ugraditi kalež, hostiju, klas žita ili trs loze, obični križ ili koji sličan simbol, bar tako mislim. Moći ćeš uz rub staviti datum ređenja. Rim, 6. srpnja 1930.“ Ne treba dvojiti da li mu je sestra Nina to darovala, jer joj brat 1. lipnja 1930. iz Rima piše i podsjeća: „Znam da mi pripremaš i roketu, prema obećanju koje si mi dala još daleke 1920. godine, kada sam odlazio u sjemenište. Tada možda još nisi znala što obećavaš, ali vrijeme je – voljom Gospodnjom – nakon lijepih i tužnih događaja (aludira na nedavnu smrt oca i brata), konačno kucnulo.“ Šteta što ne znamo gdje se sada nalazi ova roketa sa štolom, bile bi izvanredan uzorak za eventualne relikvije kada jednog dana fra Placido bude uzdignut, nadamo se i vjerujemo, na čast oltara.

Nakon svete mise koja je završila himnom fra Placidu „Mučeniče ljubavi“, skupina od dvadesetak djece, od predškolskog uzrasta do završnih razreda osnovne škole, izvelo je dojmljiv recital s pjevanjem, domaćih autora Marizele, Magde i Ive. Sve je završilo u samostanskoj društvenoj prostoriji koja odnedavna nosi natpis „Kod crnih fratara“. Nije bilo dovoljno mjesta, pa su mnogi sudjelovali u klaustru.