Dana, 24. kolovoza 2024. godine, sletio sam u Kopenhagen, glavni grad Danske. Naša subraća: fra Tomislav Cvetko i fra Ariel Baraquiel Bejo Steven (brat iz filipinske kustodije), dočekali su me s radošću i primili u naš samostan vezan uz župu Presvetoga Srca Isusova i uz biskupijsku kuriju u Danskoj. Naš slovenski brat fra Tomaz Majcen je prethodnih mjesec dana boravio u Nuuku, na Grenladnu zatim nam se pridružio kroz tjedan dana i otišao na godišnji odmor kada sam i ja odlazio za Zagreb.

Ovo kratko misijsko iskustvo, odvijalo se taman na samome početku pastoralne godine, stoga sam imao priliku upoznati nove ljude i župljane koji rado pomažu našim fratrima. Neki od njih pomažu kao ministranti i sakristani, a ujedno smo ih i posjetili te s njima večerali. Imao sam prilike sudjelovati i pomagati na nekolicini krštenja, danskih i hrvatskih. Susreo sam se s različitim zajednicama unutar župe kao što su hrvatska, filipinska, talijanska, engleska te s vjernicima koji u iznenađujućem brojčanom stanju posjećuju euharistiju koja se slavi extra ordine.

Volio bih se zadržati malo na ovoj temi. Naime iz razgovora s Eliasom, i obilazeći luteranske crkve opazio sam kako među katolicima postoji jedna tendencija za očuvanjem svoje vjere i jasnim razlikovanjem od protestantske stvarnosti. To vidljivo pokazuje zajednica koja se okuplja za mise extra ordine. Doduše iako je slavlje dopušteno od mjesnoga biskupa Czeslawa Kozona, biskup poštuje župnu ovlast našega fra Tomislava Cvetka, koji je omogućio latinskoj zajednici vjernika euharistijsko slavlje u župi. Za slavlje mise extra ordine dolazi dijecezanski svećenik. Iznenađujuće je primijetiti kako su vjernici koji pohađaju tu misu iz svih životnih doba i nacionalnosti. Čak i mala djeca znaju zapjevati pokoji gregorijanski koral. Sama župna zajednica se isto trudi i u velikom broju okuplja na nedjeljnim slavljima na danskom jeziku, nakon kojih slijedi okrepa i druženje – agape. Četvrtkom navečer veliko je euharistijsko klanjanje na kojem dobar dio vjernika nakon mise ostaje i moli zajedno s nama časoslov. Svakog prvog petka, posebno se obilježava pobožnost Presvetom Srcu Isusovom kroz klanjanje. Župni zbor pjeva gregorijanske korale na latinskom jeziku i danskom. Periodično, svaki drugi tjedan, okuplja se hrvatska zajednica s misom na hrvatskom jeziku, a između tih tjedana sastaje se filipinska zajednica.

Evangeličko-luteranska crkva, koja je ujedno i državna crkva, kako mi je posvjedočio Elias, sudjeluje u promociji rodne ideologije – čak i abortusa, stoga je mnoštvo mladih ljudi ogorčeno na tu stvarnost. S obzirom da je katoličko stanovništvo objektivna manjina od 1-2%, redovito ljudi imaju prvi susret s kršćanstvom upravo preko Danske liberalne crkve. Nažalost mnogi poradi toga ne doživljavaju Kristov nauk, Istinu, koja je nedvosmislena. Zanimljivo je kako je stvarnost koja se ovdje odvija izrazito drugačija od krize koju naš narod proživljava kada govorimo o „tradicionalnim“ vjernicima. Ovdje postoje vjernici koji su generacijski iz katoličkih obitelji i koji svoju vjeru žive u svijetu te zbog Kristovog nauka trpe odbačenost o društva. Danski narod vapi za Bogom i Njegovom Crkvom, a konkretne župne zajednice su poput onih koje je Benedikt XVI opisao, mali nucleusi, koji traže Boga. Svakako ima mjesta za rast u zajedništvu, napose jer su ove zajednice prožete svim nacionalnostima, a time se ljudi i ne poznaju baš kao ni mi u Hrvatskoj. Katehizacija vjernika je prijeko potrebna. Malo podsjeća na dane prve Crkve, u Antiohiji. Čak se vjernici redovito pričešćuju pod obje prilike, i to na način da se najprije pričeste tijelom, a onda ih drugi službenik pričešćuje krvlju pijući izravno iz kaleža. Na prvu se to čini izrazito neobično, međutim sam biskup potiče takav pristup svetoj euharistiji, a naši fratri su to s radošću prihvatili. „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.“ (1Kor 10, 16-17)

Danska misija mi se čini izrazito zahtjevnom, ne samo zbog jezika kao takva. Nego jer je postojeća kultura protestantskog i liberalnog kršćanstva koja je u očima ljudi izgubili kredibilitet. I upravo tu mislim da mi fratri možemo doprinijeti, u širenju Kraljevstva Božjega. Našoj braći je svakako potrebna pomoć, upravljaju sa tri župe i pomažu braći svećenicima u dekanatu. Redovito slave euharistiju s časnim sestrama od sv. Marije Terezije od Kalkute koje sam imao prilike upoznati i među kojima se nalazi i naša hrvatska sestra Agneza.

Dane sam proveo pomažući subraći u različitim kućnim poslovima i sakristiji, produbljujući molitveni život i čitajući duhovno štivo. Pohađao sam i tečaj danskog jezika dva do tri puta tjedno i naučio sam osnove potrebne za predstavljanje. Jezik je specifičan i potrebno je duže vrijeme kako bih ga se savladalo. Čitanje nije jednostavno i malo podsjeća na francuski jezik u kojem se mnoštvo slova piše, a malo ih se čita.

Osim pastoralno-misijskog iskustva, fra Tomislav  i fra Steve su se pobrinuli kako bi imao prilike pregledati kulturalno bogatstvo Kopenhagena. Posjetili smo i Malmö, obalni grad u Švedskoj koji je povezan željezničkom prugom s Kopenhagenom.

Mnogi mladi nalaze se u paklu droge. Što se pak siromaštva tiče, izgleda da su pravi materijalni siromasi i beskućnici vrlo rijetka pojava, poradi velike solidarnosti Danskoga naroda i različitih ustanova financiranih iz državnih fondova. Ova zemlja siromašna je iskustva Živoga Boga, Sakramenata i svećenika. Smatram kako je ova misija od vrlo velike važnosti po kojoj naša Provincija može nastaviti služiti našu Majku Crkvu, te kako služeći njoj, Gospodin će poslužiti i nas: svojim blagoslovom, potrebnim duhovnim zvanjima i ostalim materijalnim potrepštinama.

Ovo iskustvo smatram iznimno pozitivno te ga toplo preporučujem svakom kandidatu napose, već zaređenom svećeniku, poradi toga što upućuje na nadolazeće iskušenje dekadencije vjernika. Novo polje duhovnog boja, zahtijevat će nove taktike nadahnute na Crkvenom nauku i tradiciji, pretočene za suvječnu Crkvu našega vremena.

U Kopenhagenu, 14. rujna 2024.
Gospodin Vam dao svoj Mir!
fra Mateo Vujčić OFMConv