U crkvi sv. Frane 4. listopada o.g. svečano je proslavljena svetkovina naslovnika i zaštitnika crkve sv. Franje Asiškoga. Svetu misu u 8.00 sati predslavio je fra Josip Klarić, a u 10.30 sati fra Josip Ivanović, gvardijan Samostana.

Svečanu svetu misu u 19 sati u zajedništvu s drugim svećenicima predslavio je mons. Martin Kmetec, izmirški nadbiskup metropolit i predsjednik Turske biskupske konferencije.

U svojoj homiliji mons. Kmetec ukratko se osvrnuo na život sv. Franje Asiškoga rekavši: “Franjo je također bio dio ove naše ljudske povijesti. Još kao mlad želio je promijeniti društvo svoga vremena. Na njega su utjecale ideje njegova svijeta, koje su težile pravdi i jednakosti među ljudima tijekom intenzivnog pokreta urbanizacije. Kao mladić sudjeluje u ratu. Njegovo sudjelovanje u povijesti njegova vremena označava njegovo ljudsko opredjeljenje; činio je to kao mladić svoga vremena, možda tražeći slavu.

No, zadovoljstvo mu ne donosi ni njegov posao trgovca; ni angažman u društvu ne može dati smisao životu. Praznici i slavlja ne donose radost. Ima nešto što je daleko vrijednije, a ne zna što bi to bilo. Rat u kojem sudjeluje ostavlja ga bolesnim i duboko ranjenim.

Nenadani susret s gubavcem donosi temeljnu promjenu u njegov život. Užasnuo se od njega kad ga je neočekivano sreo, i htio je pobjeći; ali nešto ga je natjeralo da se vrati i prigrli ljudsku osobu u njegovoj patnji, prigrli tijelo koje pati. Konkretan susret s patnjom, s čovjekom u njegovoj tragičnoj situaciji promijeni smjer njegovog života”.

“U životu svetoga Franje, istaknuo je nadbiskup, sve se preobražava prisutnošću Krista, mrtvog i uskrslog. U kontemplaciji Franjo ne prestaje tražiti Krista, približavati mu se i ljubiti ga, razmatrajući otajstvo muke. Franjo nas poziva da učinimo isto, da budemo blizu Isusa, da se izložimo njegovu pogledu ljubavi i suosjećanja; pogledu, koji znači prisutnost Boga u našem životu. Sv. Franjo nas poziva da svim srcem prihvatimo dar otkupljenja i Kristovo milosrđe. Prihvatimo njegovu ljubav.

Zaključujući svoju homiliju, nadbiskup Kmetec je istaknuo: “Neka nam budu Kristove riječi stvarna pouka za život danas i uvijek. Braća i sestre, I mi, shvatimo Gospodinove riječi ozbiljno.

A to moramo učiniti danas, u našem konkretnom životu, u našem vremenu. Jedino mjesto u kojem se dvoje oženjenih ljudi može voljeti je danas, jedino vrijeme u kojem se zajednica može ponovno pokrenuti je danas, jedini trenutak u kojem možemo popraviti ono što je slomljeno je danas. Neka nam Sveti Franjo pomogne otkriti bogatstvo Isusa Krista i podari nam milost da ga osobno slijedimo.”

Okupljene je prije misnoga blagoslova pozdravio i svima zahvalio fra Josip Ivanović, gvardijan Samostana, te poželio da sveti Franjo bude trajno nadahnuće na životnom putu.

Poslije svih misa vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Franje te se zadržati u osobnoj molitvi.

Za svetkovinu sv. Franje samostanska zajednica i zajednica vjernika pripremali su se trodnevnicom. Ove godine, po prvi put u Šibeniku, Samostan sv. Frane i Župa Gospe van Grada organizirali su zajedničko slavlje Obreda preminuća sv. Franje. Svečanu svetu misu na uočnicu Franjina blagdana u crkvi Gospe van Grada predslavio je župnik fra Ante Udovičić, a po završetku svete mise uslijedio je Obred preminuća koji je predvodio gvardijan Samostana sv. Frane fra Josip Ivanović, a sudjelovali su mons. Martin Kmetec, izmirški nadbiskup i metropolit, redovnici i redovnice zajedno s pukom Grada Šibenika i okolice.

Nadbiskup Kmetec je tijekom dana 4. listopada posjetio šibensku katedralu i njezin Interpretacijski centar „Civitas sacra“ te Kuću maticu sestara franjevki od Bezgrešne, a u večernjim satima susreo se sa šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem.

mons. Martin Kmetec, OFM Conv.,
nadbiskup i metropolit Izmira

Svetkovina sv. Franje Asiškoga
Šibenik, Crkva sv. Frane, 4. listopada 2023.

Homilija

Draga braćo i sestre,
poštovani svećenici, redovnice;
dragi braćo franjevci!

Danas slavimo svetkovinu svetog Franje. S radošću slavimo 800 godina Regule franjevačkog reda, 600 godina crkve, posvećene sv. Franji i sedam stoljeća prisutnosti Manje braće konventualaca u Šibeniku. Ovo su vrlo važni trenuci za sjećanje na povijest Reda, ali prije svega za jačanje i održavanje baštine ove povijesti žive u sadašnjosti. Vrlo je važno uvidjeti njezino bogatstvo i razumjeti njezino ulogu u našim životima.

Mi smo djeca ljudske povijesti, povijesti naroda i Crkve. Povijest znači odvijanje događaja od početka čovječanstva do danas, a mi smo sudionici te povijesti. U dobru i u zlu.

Povijest čovječanstva, dobro znamo, uznemirena je sukobima među ljudima, osvajanjima, ratovima i dominacijom, jer je u ljudsku povijest ušao grijeh, a s njim i patnja i smrt. Nemamo odgovora na sva pitanja, kao što ih nije imao ni sv. Franjo. Da bi otkupio svijet, Sin Božji je postao sudionikom ove naše povijesti, utjelovivši se, postavši jedan od nas. Jednostavan i siromašan. Bog skriven u ljudskoj naravi.

Franjo je također bio dio ove naše ljudske povijesti. Još kao mlad želio je promijeniti društvo svoga vremena. Na njega su utjecale ideje njegova svijeta, koje su težile pravdi i jednakosti među ljudima tijekom intenzivnog pokreta urbanizacije. Kao mladić sudjeluje u ratu. Njegovo sudjelovanje u povijesti njegova vremena označava njegovo ljudsko opredjeljenje; činio je to kao mladić svoga vremena, možda tražeći slavu.

No, zadovoljstvo mu ne donosi ni njegov posao trgovca; ni angažman u društvu ne može dati smisao životu. Praznici i slavlja ne donose radost. Ima nešto što je daleko vrijednije, a ne zna što bi to bilo. Rat u kojem sudjeluje ostavlja ga bolesnim i duboko ranjenim.

Nenadani susret s gubavcem donosi temeljnu promjenu u njegov život. Užasnuo se od njega kad ga je neočekivano sreo, i htio je pobjeći; ali nešto ga je natjeralo da se vrati i prigrli ljudsku osobu u njegovoj patnji, prigrli tijelo koje pati. Konkretan susret s patnjom, s čovjekom u njegovoj tragičnoj situaciji promijeni smjer njegovog života. U svojoj Oporuci Franjo ovako piše:

“Gospodin ovako dade meni bratu Franji da počnem činiti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko gledati gubavce. Ali sam me Gospodin dovede među njih i iskazah im milosrđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko; i poslije sam malo ostao, pa otišao iz svijeta.”

Veliki ratovi se ne dobivaju u udobnosti, u bogatstvu, u politici, u korupciji, prave pobjede se dobivaju na polju istine, siromaštva i ljudske bijede. Prave pobjede su one koje su izraz odanosti čovjeku i njegovom dostojanstvu. Istinske pobjede su pobjede svetosti. Prave pobjede su pobjede mnogih mučenika, kao Nikola Tavelić i toliki drugi, koji su prolijevajući svoju krv dali živote za Krista.

Siromašna Crkva Svetoga Damjana, koja je padala u ruševine, mogla bi biti simbol povijesti srednjeg vijeka koji usprkos svojoj ljepoti, nosio je u sebi proturječnosti i tragedije; jer je ranjena ljudska povijest puna patnje. Crkva Svetoga Damjana, gdje je križani i uskrsli Krist govorio svetom Franji, označava Crkvu njegova vremena; znači Crkvu koja je odsutna iz života, zatvorena u svojim strukturama i zgradama, bez ljudi, bez siromaha.

Gospodin je od njega tražio: “Popravi Crkvu moju”. I Franjo se zauzme za izgradnju crkve; na početku ove jednostavne avanture u njemu postoji nada da će naći odgovor na osobno traženje smisla; i tek kada ga Krist, po riječima evanđelja, šalje u svijet zajedno sa njegovom braćom, Franjo postaje sudionikom povijesti svojim propovijedanjem, svojim svjedočanstvom i svojim svjedočanstvom.

Franjo, suočen s proturječjima društva i teškom situacijom Crkve, duboko obnavlja život Crkve, ostajući privržen bitnim stvarima vjere: Evanđelju, sakramentima, a iznad svega: ljubavi prema siromasima.

Njegov red postaje važan dio ne samo srednjovjekovne povijesti, već i cijele povijesti Crkve. O tome svjedoči 600 godina crkve sv. Franje u Šibeniku, o tome svjedoči 800 godina Pravila Franjevačkog Reda, tog pravila koje je karta za misionarski hod po Evanđelju. Franjevačka je karizma kvas nemira, dobar kvas: usprkos porastu blagostanja, rastućoj zavodljivosti novca, krivovjerstvima Franjinoga i današnjeg svijeta.

Krist je ostao u središtu njegova ljudskog i kršćanskog iskustva kroz cijeli život. Poniznost Boga, koji je stvorio čovjeka, ne prestaje zadivljivati ​​njegov um. Zbog preobilja božje Ljubavi, objavljene na križu, Franjo se prepušta potpuno promijeniti, moleći Gospodina da može umrijeti za Njega. Franjo je bio uvjeren da je sam Krist dovoljan za život. Franjin temeljni izbor je Kristovo prvenstvo u svemu. Njegova muka i smrt na križu otkupljuju čovjeka i stvaraju novi svijet. U životu svetoga Franje sve se preobražava prisutnošću Krista, mrtvog i uskrslog. U kontemplaciji Franjo ne prestaje tražiti Krista, približavati mu se i ljubiti ga, razmatrajući otajstvo muke. Franjo nas poziva da učinimo isto, da budemo blizu Isusa, da se izložimo njegovu pogledu ljubavi i suosjećanja; pogledu, koji znači prisutnost Boga u našem životu. Sv. Franjo nas poziva da svim srcem prihvatimo dar otkupljenja i Kristovo milosrđe. Prihvatimo njegovu ljubav.

Iz ljubavi do Krista bit Franjinog života postaje: slijediti Krista. Franjo je do krajnjih granica predan nasljedovanju Krista. Pravilo, koje on zapiše sebi i braći, je “živjeti Evanđelje”. A to znači nasljedovati Krista, biti poput njega, koji je izišao iz svoje Božje slave, koji je živio potpuno siromašan. Bio je čovjek bez moći, da se nametne ovome svijetu. I mi, prihvatimo Krista koji nam je predstavljen u Evanđeljima kao uzvišeni primjer osobnog ponašanja.

Na kraju svog života Franjo je rekao: “Ja sam svoje učinio, a vas neka pouči Krist”. Neka nam budu Kristove riječi stvarna pouka za život danas i uvijek. Braća i sestre, I mi, shvatimo Gospodinove riječi ozbiljno.

A to moramo učiniti danas, u našem konkretnom životu, u našem vremenu. Jedino mjesto u kojem se dvoje oženjenih ljudi može voljeti je danas, jedino vrijeme u kojem se zajednica može ponovno pokrenuti je danas, jedini trenutak u kojem možemo popraviti ono što je slomljeno je danas. Neka nam Sveti Franjo pomogne otkriti bogatstvo Isusa Krista i podari nam milost da ga osobno slijedimo. Neka bude tako. Amen.