Mlada misa fra Zvonimira Pervana u Livnu

Fra Zvonimir mladu misu predslavio je pod geslom „Budi jak i pokaži se čovjekom“ (1 Kr 2, 2) i „Gle, u dlanove sam te svoje urezao (Iz 49, 16).

Slavlje je započelo procesijom i roditeljskim blagoslovom ispred oltara. Na početku je sve okupljene pozdravio livanjski gvardijan fra Marko Ešegović, OFM.

Propovijedao je domaći sin fra Milan Gelo, OFM Conv. U homiliji se, u svjetlu naviještenog Evanđelja po Luki (12,32 – 48), osvrnuo na fra Zvonimirovo mladomisničko geslo iz Prve knjige o kraljevima.

„Čini se da biti jak i pokazati se čovjekom itekako pripada životu jednoga svećenika koji jedino kao jak i hrabar čovjek može postati i ostati svećenik. Sada se međutim postavlja pitanje: U čemu svećenik treba biti jak? Prije svega, jakost, pa i hrabrost, potrebna je pri samoj odluci biti svećenikom. Bez jakosti nije moguće krenuti tim putem, a znamo da oni koji su pozvani katkada zbog manjka hrabrosti nikada ne odgovore na Božji poziv. Osim toga, svećeniku je cijeloga života potrebna jakost jer se od njega očekuje da bude od velike snage i čvrstine; ljudi od svećenika očekuju da bude stamen, pouzdan, neslomljiv, staložen, nepokolebljiv, čvrst i ustrajan. Moglo bi se reći da se od svećenika očekuje da bude toliko snažan i jak, da ono što spoznaje, što propovijeda i čemu druge uči, da to može i sam u djelo sprovesti. Ili jednostavno, koliko je svećenik jak vidi se po tome živi li sam ono što drugima govori“, naglasio je fra Milan.

Dodao je da „svećenik može biti jak jedino ako ga Bog u njegovoj službi jača, hrabri i bodri“.

Drugi dio gesla potiče: pokaži se čovjekom. „Ako svećenik zaboravi da je čovjek, on sigurno prestaje biti i svećenikom“, upozorio je propovjednik. Međutim, istaknuo je da to „ne znači da svećeniku priliči sve ono što mi nazivamo ljudskim, a u što se uvuklo mnogo toga što je zapravo protivno čovjeku, nego da njegov život treba pomoći u traženju odgovora na pitanje: Tko je čovjek?“

„Čini se da u našem vremenu, u kojem čovjek bolje razumije sve ostalo, nego li sebe samoga, uloga svećenika može itekako pomoći u razumijevanju samoga čovjeka. U vremenu u kojem je čovjek kao čovjek došao u krizu, do izražaja ponovno dolazi svećenik kao uzor drugim ljudima. Pritom ne mislim na čisto vodoravno razumijevanje svećenika ili da u svećeniku nema ništa drukčijega, svetoga ili Božjega, nego, naprotiv, pod tim mislim da svećenik kao od Boga izabrani čovjek drugima pomaže u njihovu biti čovjekom“, rekao je o. Gelo.

Na pitanje: „Tko je svećenik?“, pozivajući se na Evanđelje, odgovorio je da on onaj kojemu je mnogo dano. „Njemu je dano više, ali će se zato od njega više i tražiti. To ne vrijedi samo za odnos Boga prema svećeniku, kojemu će se jednoga dana položiti račun za sve ono što je dano. To vrijedi i za odnos vjernika prema svećeniku: jer je njemu mnogo dano, vjernici imaju pravo od svećenika mnogo i iskati, tražiti. Budući da će se od onoga koji je više dobio, ujedno više i tražiti, svećenik je pozvan dati ono što je nezasluženo primio. Što svećenik može dati drugima? Samo ono što je i sam dobio. Nikada nije moguće drugima dati ono što sami nemamo. I jedino što se od svećenika očekuje jest davanje drugima onoga što je njemu dano. Svećenik drugima može dati samo Boga, a u njemu je ujedno i darovatelj i dar. Dajući Boga, on je ljudima dao sve“, poručio je, između, ostaloga fra Milan.

Homiliju je zaključio riječima mučenika livanjskog kraja fra Lovre Karaule († 1875.) njegovom subratu fra Paškalu Vujčiću, koje je primijenio na mladomisnika: „Slidio sam i slidit ću dok sam živ ovo načelje: Daj, Bože, dobro našoj viri svetoj i narodu po kome mu ono bilo (da) bilo, meni je milo!“ – Nastavlja fra Lovro: Fra Zvonimire – „vidi u kratko kakav je vinograd Tvojoj pastirskoj brizi povjeren: vidi šta imaš čupati, guliti i tergati, i šta imaš gojiti, topliti, i zalievati. (…) Stupi daklen hrabro u Vinograd Gospodnji noseći na jeziku mač dvooštri rieči Božje i na čelu blagu pomast ljubavi očinske.“

Prije završetka mise mladomisnik je uputio riječi zahvale. Poručio je da „svijet i danas, kao i kroz povijest, ima veliku potrebu za svećenicina, redovnicima, redovnicama, kao i vjernicima laicima. A da bi Crkva bila autentična u svijetu potrebni su vjerodostojni svjedoci. Nemamo pravo biti površni nego dosljedni. Izazovi današnjice su bitno drugačiji nego prije 40-50 godina. Jedriti na moru uzburkanom zamahom globalizacije, te ubrzanim tehnološko-komunikacijskim razvojem, nije lako, ali tome se moramo naučiti svjesni da je Krist s nama na jedrilici. Zbog tih novih okolnosti ne možemo ostati isti niti se možemo osloniti isključivo na dosadašnje obrasce navještanja Riječi Božje. To novo stanje zahtijeva drugačiji, Duhom Božjim obnovljen angažman. S Evanđeljem možemo reći: izazova je mnogo i veliki su, a radnika je malo. Molimo dakle Gospodina da pošalje radnike dorasle tom poslanju.

Nemojmo se oglušiti na vapaj vremena, svijeta i čovjeka današnjice nego pokažimo svoju spremnost. Isus Krist treba vojnike koji su svjedoci, treba ljude koji vole čovjeka – svakoga čovjeka i sve stvoreno, treba otvorene duše koje se ne boje ali isto tako ne kapituliraju i ne suobličuju se svijetu, koji će poput sv. Franje i meni dragog sv. Maksimilijana Kolbea biti putokaz cijeloj kršćanskoj zajednici. I ovaj naš livanjski kraj stoljećima je davao jake ljude, neustrašive Kristove junake poput fra Lovre Karaule, a danas može i treba još i više. Zato biti jak i pokazati se čovjekom, čovjekom kojega je Krist otkupio, zadatak je svakoga od nas.“

Na kraju mise fra Zvonimir je sudionicima slavlja udijelio mladomisnički blagoslov zajedno s drugim ovogodišnjim mladomisnikom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Franjom Čolakovcem.

Misu su suslavili brojni svećenici među kojima provincijal franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić i livanjski župnik fra Jure Perić.

Pjevanje su predvodili udruženi pjevači zborova župne i samostanske crkve u Livnu.

Fra Zvonimir Pervan rođen je 28. kolovoza 1990. u Livnu od roditelja Nikice i pok. Anđe r. Tabak. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja upisao je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Po završetku studija, u rujnu 2014. ušao je u postulaturu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Godine 2017. upisao je studij institucionalne komunikacije na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu.

Svečane zavjete položio je na svetkovinu sv. Franje, 4. listopada 2020. u crkvi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu. Za đakona je zaređen 9. listopada 2021. u crkvi sv. Ivana XXIII. u Zagrebu po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji ga je 28. svibnja 2022. zaredio za prezbitera.

Službu će nastaviti u Zagrebu kao odgojitelj u malom sjemeništu i župni vikar u župama sv. Antuna Padovanskoga i sv. Maksimilijana Kolbea.

Vijest preuzeta s ika.hkm.hr.

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV