Poštovanoj braći.

Predragi braćo, dana 15. srpnja 2022. godine, sletio sam u Kopenhagen – glavni grad Kraljevine Danske. Naš brat, fra Tomislav Cvetko, dočekao me s radošću i odveo u našu misijsku kuću, vezanu uz župu Presvetoga Srca Isusova i uz biskupijsku kuriju u Danskoj. S njime sam imao prilike pobliže upoznati i fra Tomaza Majcena, našega brata slovenske provincije te fra Stephena Bejoa, našega brata filipinske kustodije.

Ovo kratko misijsko iskustvo, odvijalo se u vrijeme kada su većina puka Božjega bila raspršena izvan svojih domova i župe – tijekom godišnjih odmora. Unatoč tome, imao sam prilike sudjelovati u župnom pastoralu koji, unatoč smanjenom broju braće laika, i dalje aktivno služi zajednici Crkve Božje. Moje pastoralno iskustvo ponajviše je bilo vezano uz: pripremu za Euharistijsko slavlje i adoraciju, otvaranje i zatvaranje crkve, pohođenje starijih i nemoćnih, pomaganje oko priprava za sprovod, pohod različitim hrvatskim obiteljima te susretima s različitim aktivnim zajednicama unutar župe (postoje filipinska, talijanska, danska, francuska, engleska, hrvatska te latinska grupa). Također sam pomagao i kod kućanskih poslova poput održavanja naših prostorija. Imao sam priliku upoznati i mjesnog biskupa Czesława Kozona te trenutno jedinog danskog bogoslova Luku. Fra Tomislav i subraća, zaista su me primili kao Franjinog brata u Kristu, brinući se o meni i uključivši me u svoju svakodnevnicu i evanđeoski bratski život.

Osim pastoralno-misijskog iskustva, fra Tomislav se pobrinuo kako bi imao prilike pregledati kulturalno bogatstvo Kopenhagena, vodeći me ne samo unutar centra grada, već pokazujući mi i manje poznata mjesta. Obišli smo i različite manje gradove u blizini Kopenhagena te dvorac Kronborg koji se nalazi pedesetak kilometara sjeverno od Kopenhagena. Također, želio bi istaknuti i pruženo edukativno iskustvo u obliku jednodnevnog tečaja čitanja u kojem su me, uz pomoć službene biskupijske voditeljice tečaja, podučili najosnovnije potrebno za svakodnevno praćenje zajedničke molitve časoslova i Euharistije.

 Od različitih lijepih iskustava, želio bih istaknuti jedno. U našoj župi postoji jedna slijepa osoba, naš župljanin gospodin Igor koji je porijeklom iz Hercegovine te, već duži niz godina živi u Danskoj. Unatoč njegovoj sljepoći i životu samca (rastavljen je te ima odraslu djecu), redovito je dolazio na Euharistijsko slavlje. Razgovori s njime, otkrili su mi njegovu vedrinu i sposobnost prihvaćanja realne invalidne situacije gotovo potpune sljepoće, temeljene na vjeri i strpljivosti koja može samo biti ulivena od Duha Svetoga. Jednom prilikom promatrajući njegovu sigurnost u hodu – njemu u mraku, meni po danu – upitao sam ga kako on promatra svijet sada, kada ga više ne vidi. Nasmijao se te mi je rekao – po sjećanjima, dodirima, mirisu i zvuku. Nadodao je kako mnogo toga što do sada nije primjećivao ,tek je sada“ – izgubivši vid – otkrio. Najprije, kako sada puno više vremena provodi s audio knjigama uživajući u gledanju onoga što ne vidi. Te parafrazirane riječi, potakle su me na dublje razmatranje o Gospodinovoj sve prisutnosti te paradoksalno istodobne odsutnosti – nevidljivosti, o mojoj osobnoj meditaciji i kontemplaciji, opasnosti od oholog zgrtanja znanja, nasuprot poniznom življenju vjere ulivene iz Svete Teologije. Ovo iskustvo otvorilo mi je orjentacijsko pitanje u mojem redovničkom životu, a ono glasi: „Na koji način mogu služiti Bogu i Crkvi s ovim talentima koji su mi već dani?“.

Svakako, iznenađujuća je različitosti jezika i kulture koju sam susreo u jednoj nominalno luteranskoj zemlji, koja u posljednjem stoljeću preuzima gotovo ateističko-neoskeptički pristup spram duhovnog svijeta. Ljudi su vrlo pristojni te imaju snažna etička načela suvremenog stoljeća, ali su očito izgubljena u kaotičnom svijetu novca, ugode, bludnih užitaka, lijepih osmjeha i pustih obećanja. Mnogi mladi nalaze se u paklu droge. Što se pak siromaštva tiče, izgleda da su pravi materijalni siromasi i beskućnici vrlo rijetka pojava, poradi velike solidarnosti Danskoga naroda i različitih ustanova financiranih iz državnih fondova. Ova zemlja siromašna je iskustva Živoga Boga, Sakramenata i svećenika. Smatram kako je ova misija od vrlo velike važnosti po kojoj naša Provincija može nastaviti služiti našu Majku Crkvu, te kako služeći njoj, Gospodin će poslužiti i nas: svojim blagoslovom, potrebnim duhovnim zvanjima i ostalim materijalnim potrepštinama.

Ovo iskustvo smatram iznimno pozitivno te ga toplo preporučujem svakom kandidatu napose, već zaređenom svećeniku, poradi toga što upućuje na nadolazeće iskušenje dekadencije vjernika. Novo polje duhovnog boja, zahtijevat će nove taktike nadahnute na Crkvenom nauku i tradiciji, pretočene za suvječnu Crkvu našega vremena.

Gospodin Vam dao svoj Mir!

Fra Mateo Vujčić

U Kopenhagenu, 31. srpnja 2022.