U organizaciji Centra za promociju duhovnih zvanja održan je prvi termin Franjevačkog kampa za mlade od 22. do 29. srpnja 2019. godine u kući susreta Placido Corteze, samostana sv. Frane franjevaca konventualaca na otoku Cresu.

Na kampu se okupilo više od 30-ak mladih iz raznih dijelova Hrvatske. Veliki broj prisutnih mladih redovito se okuplja na Duhovno duhovitim večerima koje se pod vodstvom fra Stjepana Brčine održavaju četvrtcima u župi sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu.

Cilj kampa bio je formirati mlade da budu evangelizatori – da drugima kroz svoje talente i radost svjedoče živoga Boga, a sve u franjevačkom duhu po uzoru na sv. Franju.

Program je bio bogat i raznolik – sastojao se od zajedničke jutarnje molitve, vremena za obroke, animacije, pjesme i plesa, molitve krunice, predavanja/kateheze, vremena tišine i šutnje, mogućnosti svete ispovijedi i duhovnog razgovora te svete mise i klanjanja.

Posebnost ovoga kampa je, kao sto je već navedeno, oformiti mlade za evangelizaciju. Tako su se kroz četiri dana, uz duhovno vodstvo fra Stjepana, pripremali za uličnu evangelizaciju turista koja se dogodila u petak navečer kada su se otvorila vrata crkve i izložio Presveti Oltarski Sakrament.

Ovisno o njihovim talentima, prilikom pripreme za uličnu evangelizaciju mladi su bili podijeljeni u četiri skupine – kreativnu koja je uredila i pripremila crkvu za klanjanje te izrađivala poruke – biblijske citate na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku koje je uz voćnu salatu dijelila turistima; u evangelizatorskoj su skupini bili mladi koji govore razne jezike – prilazili su ljudima i pozivali ih da se pridruže slavljenju i klanjanju; glazbena i animatorska grupa je uz domaću grupu Cresana glazbom i plesom privlačila pozornost turista – njima su se pridružila i djeca koja su izvela nekoliko pjesama uz pokrete te molitvena grupa koja je tijekom evangelizacije turista molila uz Presveto, a neki od njih su i postili na tu nakanu.

Sama crkva nalazi se u ulici koja vodi do centra grada te njome prolazi veliki broj turista. Radost, pjesma i ples privukla je veliki broj ljudi – domaćih i turista da se zaustave te pridruže mladima u molitvi, pjevanju i slavljenju Boga.

Evo i nekoliko dojmova sudionika:

„Ovo iskustvo pomoglo mi je da se otvorim više Bogu i da pustim Isusa da uđe u moje srce. Pomoglo mi je da oprostim drugima i sebi samome kako bih mogao druge privući Bogu i usmjeriti ih na pravi put. Evangelizacija me jako obradovala i pomogla da shvatim da uz vjeru je sve moguće i slušajući svjedočanstva drugih me ispunilo velikom radosti. Ovo cijelo društvo me jako ispunilo i drago mi je da sam upoznao sve divne ljude sa kojima sam rastao u vjeri i ljubavi prema bližnjima i Bogu.“

K. P.

„Hvala Bogu na Franjevačkim duhovnim vježbama na Cresu. Prvi put sam sudjelovala na njima 2017. godine i ove godine sam se odlučila vratiti jer me srce vuklo natrag. Kao i tada, tako i sada, ovaj tjedan na Cresu ispunja moje srce radošću, donosi mir i produbljuje moj odnos s Bogom. Ljubav koja prožima ove susrete u nagovorima fra Stjepana, zajedničkoj molitvi, slavljenju Gospodina je djelo Duha Svetoga. Ove godine mi se posebno svidjela ulična evangelizacija pred crkvom i dijeljenje te radosti i ljubavi prema Bogu i Crkvi javno s ostalom Božjom djecom. To je ono sto želim prenijeti sa Cresa na svoju obitelj, prijatelje i grad Dubrovnik. Hvala svima koji su omogućili da se kamp održava, fra Stjepanu na volji, trudu i žrtvi i svim sudionicima kampa. Ako Bog da vratit ću se.“

A. S.

„Ovaj kamp mi je neočekivano mnogo pomogao u duhovnom obraćenju. To je bilo ono potrebno u mom životu, spoznala sam živoga Boga, a time i samu sebe. Zavirila sam u kutke svoje duše za koje nisam ni znala da postoje. Naravno, bilo me je strah sto ću naći kada budem tražila, no kad je Bog sa mnom i u najveće dubine sam spremna ući samo da se očistim, i tako je i bilo. Hvala! Hvala vam sto sam cijeli kamp bila svoja, s puno plesa i pjesme. Hvala svim predivnim ljudima s kojima sam živjela ovih tjedan dana i na kraju, hvala ti fra Stjepane sto ste mi pokazali put ka živom Bogu!“

T. F.

„Moj zaključak: nikada u životu se nisam osjećao ispunjenije, sretnije i veselije. Prvi put se u svojem životu osjećam živ!!! Hvala vam svima i na druženju i slavlju. Hvala ti Stjepane što si me poslušao i pomogao mi. Bog ima plan za svakoga od nas jer je vidio da mi je teško i da se mučim u životu. Nitko ovdje nije slučajem. Bogu hvala i slava!!!

K. Đ.

„Prije svega želim zahvaliti dragom Bogu na ovom providonosnom vremenu koje mi je „u nadi protiv svake nade“ darovao. Opet mi je na vrlo konkretan način pokazao da On voli moj život, da Njemu „ništa nije nemoguće“ jer ovdje na Franjevačkom ljetnom kampu po svim ljudskim, zdravstvenim kriterijima nisam trebala biti ni sudjelovati. Hvala mu sto mi je darovao ono sto mi je u ovom razdoblju života bilo najpotrebnije. On je po katehezama, slavljenju svetih sakramenata euharistije i ispovijedi, u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu otvarao duhovne oči i moje srce za Njegovu živu prisutnost koja je bila konkretna i djelatna u meni. Iako godinama „slušam“ neke stvari tek sad uviđam koliko je oslobođenje koje samo Isus može dati potrebno u svakoj pori moga života. Duh Sveti vodio je iz dana u dan i fra Stjepana i njegove suradnike kojima od srca zahvaljujem jer ovog i ovakvog duha molitve i zajedništva nema bez velike žrtve i molitve koja je jedina i nezamjenjiva logistička podrška ovom kampu. Bilo je milosno svjedočiti živoga Boga u uličnoj evangelizaciji u kojoj smo radost koju je Bog ulio u nasa srca mogli donositi kako domacima tako i mnogim turistima koji su dolazili u crkvu pred Presveti Oltarski Sakrament i možda po prvi put doživjeti Isusovu blizinu po Njegovoj prisutnosti i molitvi svih onih koji su na tu nakanu bili na koljenima, postili, drugima koji su pjevali, plesali i slavili Boga pred crkvom do onih najmanjih „creskih anđelića“ koji su osvajali srca svojom nevinom neposrednošću odjeveni u fratre i klarise. Smatram da se ovaj način evangelizacije premalo vrednuje jer je danas možda nego ikad prije potrebno kao sto je to nekad sv. Franjo činio idući ulicama Asiza vičući da „ljubav nije ljubljena“.“

R. M.

Ovo je jedno novo iskustvo evangelizacije koje je sve prisutne mlade dotaklo i obogatilo te ih potaknulo da i dalje hrabro i odvažno naviještaju Boga!

Martina Eršeg