Pučke misije u župi sv. Ivana Krstitelja u Puli
U Župi sv. Ivana Krstitelja u Puli održavaju se misije od 24. do 31. ožujka 2019. godine, pod geslom. „Vi ste sol zemlje.. vi ste svjetlost svijeta!“ (Mt 5,13) Voditelji pučkih misija su o. Zdravko Tuba i o. Stjepan Brčina, franjevci konventualci, a za pomoć kod liturgijskih slavlja prisutan je i fra Matej Milić. Zadnji put su pučke misije u ovoj župi održane u sklopu misija u gradu Puli 1999. godine.
Župa sv. Ivana Krstitelja, ali i cijeli grad s okolicom vapi za duhovnom hranom i za Božjom riječju, kao svjetlom i smislom čovjekovog života. Iako Pula ima duboke kršćanske temelje, jer je prvih godina nakon Krista kršćanstvo došlo u Pulu, znakovi kršćanske prisutnosti, osim Arene, u kojoj su toliki kršćani posvjedočili svojim krvlju za Isusa Krista, tolike izgrađene kršćanske kapelice i crkve u prvim stoljećima kršćanstva i toliki kršćanski mozaici koji potječu već iz drugog stoljeća, po kojima se neprimjetno gazi, zatim moči sv. Tome apostola, koji je zaštitnik grada Pule, sv. Jurja i drugih svetaca, ipak su samo nijemi promatrači nesretnih događaja i zbivanja, koji su se događali u tom gradu, a pogotovo ovih godina i ovih dana.
Stanovnici Pule su uglavnom doseljenici, kako oni nakon II. svjetskog rata, u vrijeme komunističke vladavina iz unutrašnjosti Istre, tako i oni iz Bosne i Hercegovine, ali ne tako veliki broj katolika. Procesi ateizacije, dekristijanizacije i poganstva su uzeli velikoga maha u Puli i okolici. Stanovništvo doseljeno iz unutrašnjosti Istre, došlo je nakon svih strahota II. svjetskog rata u komunističku Pulu noseći u svojim srcima duboko sakrivenu vjeru koju se nisu usuđivali prenositi svojoj djeci. Ateističke komunističke škole učinile su svoje. Stoga je mladost rođena u Puli, započela život „bez duše“ i bez ikakvog životnog smisla, tako da nemoral i droga uzimaju sve više maha. Crkvu i svećenike se ne prihvaća i ne dopušta mu se pristup u javni život, nego se svećenike „želi stjerati u sakristiju“. Čak i sami vjernici, koji još dolaze u crkvu, ako svećenik s oltara pokuša samo malo konkretizirati Božju riječ i staviti ju u našu konkretnu sadašnju situaciju, u strahu to slušaju jer se boje da je to politika.
Ateizacija koja je bila na djelu u vrijeme komunizma, stvorila je dovoljan broj mladih ljudi koji sada socijalistički i materijalistički orijentirani, sinovi bivših oficira, pod istim parolama „napretka“, „demokracije“ i „tolerancije“, sve one koji bi htjeli nešto učiniti na duhovnom ili materijalnom planu, zaustavljaju i „protjeruju“ iz Pule i iz Hrvatske, a pogoduju nemoralu, drogi i kriminalu. Tako da ovaj kutak Lijepe naše u ovoj krasnoj, miloj Istri vapi i plače gažen bezdušnim nogama, istih onih glava, koje su nosile glavu krvnika bl. Miroslava Bulešića. Naime, krvnik bl. Miroslava Bulešića nakon nekog vremena nakon ubojstva bl. Miroslava izjavio je misleći na sebe: „Jadne moje noge, jer nose tuđu glavu.“
Zato naši misionari o. zdravko i o. Stjepan, izmjenjujući se svaki dan u predslavljenju sv. misa i propovijedi, te nagovorima i euharistijskim klanjanjem odlično nadopunjuju jedan drugoga na radost svih nazočnih vjernika, koji se iz dana u dan u sve većem broju odazivaju na misijski program. Misije su započele u nedjelju 24. ožujka na sv. misama i križnim putem ulicama oko crkve. Nastavljene su svakodnevnim programom koji počinje krunicom, ili križnim putem. Poseban događaj bio je posjet domu Vila Maria, u kojem je smješteno oko 200 uglavnom psihički bolesnih osoba, kao i obilazak bolesnika po kućama u župi.
Nadamo se i preporućamo za pomoć i blagoslov od Gospodina i zagora sv. Ivana Krstitelj, bl .Miroslav i bl. Alojzija Stepinca, da ove misije donesu obilat plod te naši vjernici budu sol zemlje i svjetlost svijeta u ovom današnjem vremenu.