Zagreb. U ponedjeljak 21. kolovoza 2017. godine na Bijeniku je izvršena primopredaja župe sv. Maksimilijana Kolbea. Župu je predao fra Mihael Pavić, župnik protekle tri godine, a preuzeo fra Martin Jaković, župnik župe sv. Antuna Padovanskoga, koji će ubuduće upravljati objema.

U nedjelju 27. kolovoza, svečanom misom u 9.00 sati, fra Mihael se oprostio od župe i župljana. Misu je predslavio fra Mihael, uz koncelebraciju fra Josipa Blaževića, provincijalnog ministra, koji je pod misom i propovijedao. Na kraju mise provincijalni ministar izrazio je zahvalnost dosadašnjem župniku fra Mihaelu Paviću, najprije za njegovu raspoloživost ići kamo je potreba i preuzeti službu gdje fali svećenik. Njegovu raspoloživost, provincijalni ministar usporedio je s Kolbeovim četvrtim zavjetom, što su ga polagala braća u Niepokalanowu, da su spremna za Bezgrešnu poći do na kraj svijeta, i za nju položiti svoje živote. Provincijal je potom zahvalio fra Mihaleu na vjernom i radosnom služenju u povjerenoj mu župi poželjevši mu isti duh radosti i gorljivost sv. Maksimilijana Kolbea i sv. Mihaela Arkanđela u njegovoj novoj službi u samostanu sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima. Župljanima je zahvalio na razumijevanju s obzirom na učestale personalne promjene kojima su bili izloženi proteklih godina. Upoznao ih je s dogovorom između Provincije i Zagrebačke nadbiskupije oko daljnjeg upravljanja župom što su vjernici prihvatili s razumijevanjem te preporučio molitvu za duhovna zvanja u čemu su vjernici i ranije bili vrlo marljivi.

Osobito dojmljiva bila je oproštajna riječ fra Mihaela koji je s osmijehom zahvalio svojim bližim i daljnjim suradnicima, kao i svim župljanima, nikoga posebno ne imenujući, te od svih zamolio oproštenje ako je koga čime uvrijedio.

Na kraju su se fra Mihaelu obratili i sami župljani u prepunoj crkvici sv. Maksimilijana, biranim riječima zahvale, od kojih su neke i rimovane, pa čak i uglažbene, uručivši mu prigodne darove. Evo jedne od recitiranih oproštajki:

KAD ODLAZIŠ
NA DRUGO MJESTO
TO KONAČNI RASTANAK
NEB SMIO BIT
I NIJE
SAMO U SEBI
NOVE IZAZOVE KRIJE.

JER SVI SMO POVEZANI
KROZ MOLITVU I VJERU U KRISTA
SAMO ŠTO GRADOVI I MJESTA
NISU ISTA.

BOŽJI BLAGOSLOV
UVIJEK TE PRATIO
I DAO BOG
PONEKAD U NAŠU ŽUPU
SVRATIO.

B.J.

Oproštaj se nastavio poslije mise u župnoj dvorani uz okrepu koju su priredili sami župljani.

U Zagrebačkom Samostanu Svetog Duha na nedjeljnom ručku riječ zahvale i pozdrava u ime samostana uputio je zagrebački gvardijan fra Tomislav Glavnik.

Novi župnik, fra Martin Jaković, započet će djelovanje u župi sv. Maksimilijana Kolbea svečanom misom u nedjelju 3. rujna 2017. godine.

OPROŠTAJNI GOVOR U IME ŽUPLJANA

Dragi fra Michael,

Na kraju ovog euharistijskog slavlja želim Ti uputiti nekoliko oproštajnih riječi u ime svih nas ovdje okupljenih. Prije četiri godine postao si župnikom ove naše male župe posvećene velikom svetcu Maksimilijanu Kolbeu. Vjerujem da nije bilo lako u početku obavljati po prvi puta službu župnika i to u pomalo neobičnoj, raštrkanoj župi, ali odlično si se snašao! Štoviše, svojim autentičnim svjedočenjem vjere, svojom radošću (a prema riječima jednog starog grčkog mudraca „dobro raspoloženje je najbolji dokaz mudrosti“), dakle i svojom mudrošću, svojom spontanošću i jednostavnosti oplemenio si i privukao mnoge vjernike. Zahvaljujemo Ti na nadahnutim i poticajnim propovijedima, podršci, angažmanu oko mladih, posebice na poticaju da se mladi uključe u aktivan život župe bilo kao ministranti, bilo kao čitači ili pjevači. Zavaljujemo Ti što si se pokazao kao čovjek srca, širokog pogleda, blizak puku kao pravi sljedbenik svetoga Franje a istodobno neprestano nas pozivao na molitvu i pomirenje s Bogom. Gdje god se našao, vjerujem da ćeš biti izvrstan župnik i radikalni svjedok vjere.

Kao franjevac baštiniš naslijeđe reda duboko ucijepljenog u hrvatski narod, koji već dugih šest stoljeća donosi obilne evanđeoske plodove i čiji je sam utemeljitelj sv. Franjo bio prvi franjevac koji je kročio na hrvatsko tlo. Teške su prilike, bolje rečeno neprilike doživljavali ti naši fratri i od milja zvani ujaci na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Veliki Matoš o franjevcima u teškim turskim vremenima kaže:“… ujak, samo ujak, gvozdenim disciplinama opasan, franjevački fratar, junak i svetac, učitelj i mučenik, diplomat i svećenik, vojnik prosjačke crkve i zatočenik poprosjačenog naroda, mogaše izdržati vječnost tih paklova,“ I nakon turskih vremena, došli su neki drugi zulumi. Danas su neka nova vremena. Nova vremena traže neke nove svećenike, nove ujake a mislim da Ti na tom planu imaš što ponuditi i kao svećenik – ribič, i kao svećenik – bajker , kao svećenik na bas gitari, kao svećenik – pjevač. Jer vještina i strpljene kojom pecaš ribu, bit će korisna da u ovim brzacima života uloviš neku novu dušu. Sloboda i adrenalin koju osjećaš dok juriš na motoru daje dobru predodžbu slobode i pravih uzbuđenja koje osjećaju oni ucijepljeni u Krista. Glazbeni dar koji posjeduješ omogućava Ti da Božju riječ prenosiš univerzalnim jezikom, jezikom za kojeg ne ćeš trebati prevoditelja.

Želimo Ti uputiti još mnogo dobrih želja i poticaja: da imaš bistro oko koje može uočiti one sitne i marginalizirane koji trebaju zaštitu, da imaš istančano uho pomoću kojeg možeš ćuti one obespravljene i nemoćne, da imaš prodoran glas za naviještanje radosne vijesti, da imaš sigurnu i čvrstu ruku kojom usmjeravaš svoje stado, da imaš jake noge koje Te mogu ponijeti gdjegod treba, da imaš snažnu volju za napretkom i duhovnim rastom, i nadasve da imaš veliko i otvoreno srce. Želimo da Bog blagoslovi Tvoj rad i napore. Majka Tereza je rekla: Ne možemo svi činiti velika djela ali možemo činiti mala djela s velikom ljubavlju. Pri tome Ti želimo da ostaneš jednostavan, skroman i ponizan, prijatelj nas običnih ljudi.

Nadam se da si ovdje stekao prijatelje za cijeli život. Možeš računati na nas ako nas budeš zatrebao, npr. kao prateće vokale, financijske savjetnike, pravnike, liječnike… No, što je još važnije kao molitelje za Tebe i svu Tvoju redovničku braću i sestre. Molimo Te da nam ne zamjeraš nam naše ljudske gluposti i slabosti. Sjeti nas se ponekad u svojim molitvama (ako ništa drugo onda zbog činjenice da smo Tvoja prva župa, a ta se pamti). Neka te prati Božji blagoslov gdje god pošao, zagovor sv. Franje i sv. Maksimilijana, i neka Te čuva naša nebeska Majka.