U nedjelju, 26. veljače 2017. godine, u krugu redovničke zajednice franjevaca konventualaca, uz koncelebraciju desetak svećenika, fra Zvonimir Vjekoslav Zlodi proslavio je 70 godina svećeništva.

Svetu misu predslavio je župnik fra Martin Jaković a propovijedao provincijalni ministar fra Josip Blažević. Na kraju mise o. Zvonko zahvalio je Bogu, Crkvi, Provinciji i vjernicima za sve primljene milosti i ljubav.

U svojoj prigodnoj propovjedi provincijalni ministar predstavio je život i djelo o. Zvonimira čiji mirni život kroz nemirna vremena svijetli kao primjer koji govori o prolaznost svega te da samo Bog ostaje.

FRA ZVONIMIR ZLODI – “UMJETNIK ŽIVOTA”

Fra Josip Blažević, prov.

VJEKOSLAV ZLODI, sin pok. Jurja i pok. Monike r. Megla, rođen je 28. travnja 1923. godine u Zagrebu. Kršten je iste godine u župi sv. Blaža u Zagrebu. U devetoj godini ostaje bez majke, na koju mu ostaje tek uspomena, ali i duboka zahvalnost. Od tada mu njegova starija sestra postaje ujedno i majka.

• Osnovnu školu i malu maturu završio je prije punih 80 godina (1937.), u Zagrebu.
• Iste godine stupio je u sjemenište franjevaca konventualaca formiran vjerski i nacionalno kroz onodobne katoličke organizacije u punom cvatu, poput Katoličke Akcije i križara, kojima su svetoduški fratri bili duhovnici.
• Započinje novicijat početkom Drugoga svjetskoga rata, 1939. godine, u Ptuju, “tom starodrevnom slovenskom gradiću, koji ima toliko sličnosti sa Asizom i Umbrijom”.
• Prve zavjete položio je u Ptuju 28. kolovoza 1940. a svečane 1944. u Rimu.
• Godine 1942., završio je Gimnaziju u Zagrebu.
• Od 1942. do 1947. studira u Rimu, 1945. stekao je bakalaureat na Papinskom Sveučilištu sv. Bonaventura u Rimu, a 1947. na Papinskom Sveučilištu Gregorijana u Rimu stekao je i licencijat iz teologije.
• Za svećenika je zaređen u bazilici sv. Ivana Lateranskoga u Rimu u subotu 1. ožujka 1947., što znači da će za samo 2 dana, na Pepelnicu, napuniti ravno 70 godina svoga svećeničkog služenja. Pod naslovom “Mladomisnik, o. Zvonko Zlodi pjeva prvu sv. misu daleko od svojih milih” časopis “Križ” od travnja 1947. bilježi da je dan nakon ređenja, dakle u nedjelju 2. ožujka iste godine, o. Zvonko prikazao svoju prvu “Nekrvnu Žrtvu u krugu svojih sunarodnjaka. Ta rijetka sreća, da je mogao proživjeti te časove svoga života u Rimu, tom središtu svega kršćanstva, donekle je ublažila bol, što za njegovoj mladoj misi nije bila prisutna njegova obitelj i što tu svoju rijetku prigodu nije mogao proslaviti u svom nezaboravnom, bijelom Zagrebu.” Isti anonimni novinar zaključio je svoj izvještaj riječima: “U Ocu Zvonku naš Red ima jednog od rijetkih redovnika, koji nosi toliko privrženosti prema njemu i prema svojoj dragoj Provinciji; Sv. Crkva dobiva u njemu jednog svećenika, koji imade za ideal iznad svega ljubav Kristovu, puno svete gorljivosti za slavu Božju i spas duša; njegova obitelj dobila je uzor svećenika, kao najljepšu naravnu i svrhunaravnu nagradu za sve što je žrtvovala za njega; i napokon njegova Hrvatska Domovina, koju on neopisivo ljubi, dobiva u njemu jednoga od vjernih svojih sinova, od koga toliko očekuje. Našem mladom leviti u vinogradu Gospodnjem neka su naše usrdne čestitke i najtoplije želje!”

Iz današnje perspektive možemo ustvrditi da su to bile proročke riječi, poput govora na gori, koje je naš danas manje mladi levit u potpunosti opravdao.

• Od 1947. do 1950. o. Zvonko je u Svetoduškom samostanu bio imenovan kapelanom u bolnici Svetog Duha.
• Od 1950. do 1951. služio je vojni rok.
• Nakon povratka iz JNA postaje ispovjednikom u samostanu sv. Franje u Šibeniku kroz 5 godina, do 1956.
• Od 1956. kroz mandat na tri godine obnaša službu gvardijana samostana sv. Franje u Splitu.
• Slijedeći mandat od 1959. do 1962. gvardijan je samostana sv. Franje u Šibeniku.
• Od 1962. do 1968. obnaša službu magistra novaka na Cresu i Pri Svetoj Trojici u Podlehniku.)
• Od 1968. do 1971. u Zagrebu je bio magistar naših klerika gdje kao profesor predaje i na našoj srednjoj školi za spremanje svećenika ovdje na Svetom Duhu. Mnogim živućim fratrima bio je profesor etike/moralke.
• Župnik u Petrovaradinu i upravitelj svetišta M.B. Tekijske bio je od 1971. do 1972.
• Narednih 25 godina proveo je kao ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu za hrvatski, slovenski i talijanski jezik, od 1973. do 1998. godine, i nema čega se nije naslušao. Ispovijedao je ljude svih staleža i nacija, iz cijeloga svijeta, od djece do biskupa, kardinala i papa.
• Izabran je za rektora penitencijerije i tu službu obnaša kroz skoro deset godina, od 1979. do 1988. godine
• Provincijal fra Ilija Miškić dodjeljuje ga za člana Svetoduškog bratstva u Zagrebu od 10. veljače 1999. godine, te je prije par dana u ovome samostanu doživio svoju punoljetnost, navršio punih 18 godina boravka u Zagrebu.
• Autor je nepreglednog mnoštva članaka u našem Veritasu, recenzent knjiga, a pisao je i za druge časopise, Famiglia cristiana, Apostol Bezgrešne, Fraternitas, i druge. Objavio je desetak knjiga, većina ih je doživjela brojna izdanja, a neke su prevedene i na slovenski jezik. Sve dok ga vid nije izdao bio je službeni provincijski prevoditelj svih dokumenata, a preveo je i nekoliko knjiga.

***

Gole činjenice, ovdje jedva pobrojene, malo govore o bujnom i bogatom samozatajnom redovničkom životu našega o. Zvonimira. Makar je živio u burnim vremenima, rođen u Kraljevini SHS, nadživio NDH i Jugoslaviju, doživio Hrvatsku, proživio 2 rata, Drugi svjetski i prošli Domovinski, otac Zvonko utjelovljenje je strpljivosti i marljivosti. Njegovih 70 svećeničkih godina, odslavljenih preko 25.000 misa, broja ispovjedi da ni ne spominjemo, odaju uzorna redovnika, čovjeka duboke vjere i pouzdanja u Gospodina. Nije on nikakva medijska zvijezda, njegov skromni svećenički život neće privući reflektore medija, jer medije privlače bombastične vijesti, gdje je tko koga ubio, zaklao ili silovao. Bomba je bombastična vijest, ali ona mnogima oduzima život, mnoge čini invalidima. Mnogo je danas duhovnih invalida koje su iznjedrili suvremeni mediji servirajući im idole, lažne bogove, užitak, zabavu, provode, koji su ih odveli u ponore besmisla i apsurda ljudske egzistencije. Pšenica, međutim, raste tiho, medijski nezapaženo, nikome nije zanimljiv njezin rast, ali od nje se pravi kruh koji uzdržava svijet. Takve su bile godine svećeničkog života oca Zvonimira. Njegovo svećeničko služenje otrlo je mnogu suzu, iscijelilo mnogo srce, vratilo smisao mnogim duhovnim nomadima, mnoge pomirilo sa živim Bogom. Već 70 godina po njegovim riječima Bog poslušno silazi među nas ljude, uprisutnjuje se među nama, utjelovljuje, veliki naš i dobri Bog. Knjiga života oca Zvonimira otkriva nam da je on pravi Umjetnik života. Ljude njegovoga kova ne mogu zaplašiti prijetnje diktatora niti zavesti svjetovna obećanja. Život ga je naučio da sve prolazi, samo Bog ostaje. Ideologije se ruše kao kule od karata, bile one nacističke, fašističke ili komunističke, zubu vremena nisu umakle ni najslavnije holivudske zvijezde, kao ni ljepotice proglašene na sajmovima suvremenih roblja kozmetičke industrije, sve je podložno zakonu prolaznosti i smrtnosti. Mudar je samo onaj čovjek koji je život istrošio služeći Bogu koji nas čeka na kraju svih naših životnih trka. “Dobar sam boj bio”, piše duhovni gigant sv. Pavao, “trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac.” Život istrošen za Gospodina s vedrinom očekuje susret s Njime.

***

Dragi o. Zvonko, moram vam ovdje i javno iskazati divljenje što vama, skoro stogodišnjaku, strpljivosti ne manjka. Ni sa sobom ni sa drugima. Izdao vas je vid, izdao vas je sluh, ali vas vjera u Boga nije izdala. Divim se vašoj pokretnosti, kako vam ni dalje ništa nije teško, od čišćenja vlastite sobe do slavlja svete mise. Najsnažnije me se dojmila vaša rečenica na početku moga mandata da biste i dalje mogli ispovijedati samo kada bi vas imao tko dopratiti do ispovjedaonice. Hvala vam za to svjedočanstvo. Hvala u moje ime, kao provincijala, hvala u ime sve braće naše provincije, hvala u ime ovoga ovdje sabranoga naroda koji vas skoro svako jutro viđa na jutarnjoj misi u 7 sati. U ime sviju nas čestitam Vam 70 obljetnicu misništva! Neka Vas dobri Bog poživi do njegove svete volje a po zagovoru Bezgrešne Djevice Marije, ove godine slavimo 100 godina od osnutka Vojske Bezgrešne, Crkvi podari novih svećeničkih i redovničkih zvanja koja će mu biti vjerna poput Vas. Amen.

Foto: Vlado Badrov