U nedjelju 18. rujna s početkom u 10.30 sati svoj Zlatni jubilej, pedeset godina od svećeničkog ređenja, proslavit će franjevac fra Augustin Kordić, OFMConv član samostana sv. Frane u Šibeniku.

Fra Augustin je rođen 17. srpnja 1939. u Grljevićima, općina Ljubuški u  Hercegovini. Kršten je istoga dana a njegovi roditelji otac Mate i majka Anica r. Medić dadoše mu ime Zdravko. Jednog dana, dok je fra Augustin pohađao 3. razred osnovne škole, 1950. godine, njegov otac zapitao ga je, da li bi on želio biti pratar? Fra Augustin je spremno odgovorio da bi to želio. I tu se rodila klica njegovoga budućega redovničkoga i svećeničkog zvanja.

Došao je dan odlaska iz njegove drage Hercegovine. U noći ga probudiše i rekoše da je vrijeme za polazak, da je put do pruge (autobusa) dalek. Pozdravio se sa svojima, te s ocem, majkom i konjem Vrancem, koji je nosio njegove stvari. Bila je noć, pa je otac s fenjerom osvjetljivao put kroz šumu. Putem su otac i majka savjetovali sina kako se treba vladati u tuđem svijetu i u sjemeništu. I stigoše do autobusa odnosno kamiona, koji je na sebi imao klupe za sjedenje.

O Bože, kako je bio bolan rastanak s majkom, koja je trebala s Čerina vratiti Vranca kući, a otac je pošao s nama u Mostar! Suze su tekle poput rijeke.

Po grupicu dječaka u Mostar je iz Zagreba došao fra Martin Vidovič, bogoslov, Slovenac. Od Mostara, preko Sarajeva do Zagreba. Dug je i naporan put. I počela je škola i školski dani kod fratara na Svetom Duhu. Sjećanja na školske kolege i na profesore fratre su još živa: otac Dionizije i pouke iz matematike i hrvatskog; otac Tomislav Talan i vježbanje mise na latinskom.

Dakako, svagdašnja sv. misa, krunica i tjedna ispovijed postali su dio sjemenišnog života. Ispovjednik o. Jozo Miolin govorio je: „Znaš, budi pobožan Gospi!“

Magister sjemeništaraca bio je o. Pio Polonio, a njegov zamjenik (submagister) o. Vinko Vincek. O. Pio je svake nedjelje držao sjemeništarcima predavanje-razmatranje o vjeri. Kasnije će to istim dečkima ali sada bogoslovima nastaviti o. Celestin Tomić.

Poslije vojske nastavio je studije teologije u Zagrebu. Tijekom svih šest godina fakulteta magister mu je bio o. Celestin Tomić.

Divan čovjek, redovnik, svećenik, ispovjednik, duhovnik. Bio nam je uzor, pravi uzor u redovničkom životu. Slažem se s nekim mojim kolegama, da bi za njega trebalo otvoriti proces za kanonizaciju.

Bogoslovi su tijekom ferija radili na dograđivanju zgrade sjemeništa a onda su odlazili na odmor koji svi rado pamte i prepričavaju: na Cres, u osamu, u Barbarovu dragu.

Tamo smo pod onim divnim borovima razapeli dva šatora za spavanje i jedan veliki za liturgiju. Plivanja i raznih igara bilo je do mile volje.

Za svećenika ga zaredio 27. studenog 1966. u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu mons. Franjo Kuharić, tada pomoćni zagrebački biskup, a kasniji zagrebački nadbiskup i kardinal. A onda su uslijedile službe, premještaji, obveze…

• Prvu godinu svećeničkog života, 1957. godine, proveo je u samostanu sv. Frane u Splitu. Pomagao našem župniku na Mejama, o. Ambrozu Vlahovu.
• Nakon Splita dospio je u Zagreb za kapelana u župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu od 1968. do 1970. godine. A župnik je bio o. Jerko Felja, koji je ujedno bio i gvardijan samostana Svetog Duha.
• godine postao je župnik u Zagrebu u župi sv. Antuna Padovanskoga.
• Godine 1977. pošao je u Rim na studij franjevačke duhovnosti u Antonianumu sa stanovanjem na Vigni.
• Od 1980. do 1986. godine bio je kapelan u župi sv. Josipa u Puli.
• Nakon Pule odlazi u Novo Selo u Vinkovcima, 1986-1989.
• Iz Vinkovaca fra Ferdinand Ćavar, provincijal, povlači ga u Zagreb za tajnika Provincije, 1989.-1995.
• I tako to bi do 2006., kada je postao članom samostana Svetog Antuna u Vinkovcima – sve do 2010. godine.
• Iz Vinkovaca ga pozvaše ponovo za tajnika Provincije (2010-2014.).
• Od 2014. godine je u samostanu sv. Frane u Šibeniku.

Preuzeto s: svetiste-sibenik.hr