Oproštaj fra Alojzija Mikića u Wellandu: Goodbye Father!

U nedjelju 14. veljače 2016 godine u župi sv. Antuna Padovanskoga u Wellandu u Kanadi na svetoj misi u 10.30 sati nakon 35 godina zauzetog pastoralnog rada fra Alojzije Mikić oprostio se od svojih župljana vrlo kratko i jednostavno, skromno i dostojanstveno, upravo onako kako je i živio. Tih dana neprestano je ponavljao kako ne želi nikakav poseban oproštaj, nikakvu posebnu zahvalu govoreći neka mu Gospodin bude jedina nagrada za sve što je učinio. A učinio je jako puno. Utemeljio je župu u Wellandu, napravio crkvu i pastoralni centar i, ono najvažnije, okupljao je živu zajednicu vjernika koja je vrlo aktivna i prepoznatljiva u životu mjesne crkve. Župa sv. Antuna je personalna župa. Fra Alojzije je bio župnik za sve Hrvate koji žive na području biskupije St. Catharines u Kanadi te vrlo cijenjen kako u svećeničkim krugovima tako i u životima običnih ljudi. Zanimljivo je primijetiti da je bio i jedini franjevac u cijeloj biskupiji kojemu su rado dolazili na ispovijed brojni vjernici.

Svetu misu predvodio je i propovijedao fra Vladimir Vidović, a pjevao je mješoviti župni zbor. Na kraju svete mise, birane riječi zahvale provincijalnoga ministra fra Josipa Blaževića pročitao je fra Vladimir. Potom se obratio sam fra Alojzije koji je u vrlo kratkom govoru zahvalio svima te zaželio dobrodošlicu novom svećeniku.

Čovjek bi onako ljudski gledajući očekivao duge govore i posebne izraze kako bi se izreklo sve ono što je fra Alojzije učinio, ali ne i od njega. Ostao je dosljedan u svojoj skromnosti. Kanadi je i ovoj župi darovao svoje najbolje godine, darovao je zapravo cijeli svoj život. Iskreno vjerničko srce ne može se prevariti, brojne suze i tužni pogledi govorili su više nego najbolje napisani govori. Prepoznali su u fra Alojziju iskrenost i zauzetost za svakoga od njih. Od onih starijih do najmlađih svi ga iznimno cijene i poštuju.

Budući da nije htio nikakav poseban oproštaj, jedino na što je pristao bilo je da se pripremi ručak dobrodošlice meni kao novom svećeniku u župi. U suradnji sa dobrim ljudima pristupili smo organiziranju svečanoga ručka nakon svete mise na kojem se okupio jako lijep broj vjernika koji su došli kako bi pozdravili omiljenoga Fathera kako su ga ovdje običavali zvati i zaželjeti mu lijep boravak u domovini u kojoj nije bio 25 godina.

Fra Vladimir Vidović

 

 

Poštovani:
ALOJZIJE MIKIĆ
ANTHONY CROATIAN PARISH
360 River Road
Welland, Ont. L3B 2S4
Canada

Predmet: ZAHVALA PROVINCIJALNOG MINISTRA
FRA JOSIPA BLAŽEVIĆA
ALOJZIJU MIKUĆU NA OPROŠTAJNOJ MISI

(Welland, 14. veljače 2016.)

 

Poštovani vjernici,
drage sestre i braćo,
uvažene župljanke i župljani župe sv. Antuna Padovanskoga u Wellandu!

Prekooceanska udaljenost priječi me da pred vama osobno uputim izraze zahvalnosti predragom subratu o. Alojziju Mikiću za dugogodišnje služenje, požrtvovnost, vjernost i divno pastirsko svjedočanstvo kroz dugi niz godina uzornog pastirskog služenja u župi sv. Antuna Padovanskog u Wellandu.

Političko-gospodarske okolnosti, nažalost, nekada kao i danas, mnoge su naše Hrvatice i Hrvate prisilno raselile iz drage nam Domovine u potrazi za boljim životom. Vas su okolnosti sabrale u Wellandu. Hrvatski dušobrižnici odmah su se velikodušno stavili na raspolaganje našim iseljenicima i krenuli za njihovim stopama. Među njima istaknuto mjesto zauzima o. Alojzije Mikić.

Župa sv. Antuna Padovanskog, u kojoj o. Alojzije Mikić pastoralno djeluje preko tri desetljeća, pružila je gostoprimstvo nebrojenom mnoštvu uglednih crkvenih i političkih ličnosti, ali i anonimnih imigranata koji su prvo pokucali na župnikova vrata računajući na razumijevanje i smjernice. Nije bilo lako uvijek biti domaćin dobre volje, druželjubiv, raspoloživ za dopraćanje i ispraćanje mnogobrojnih gostiju, ponavljanje istih ruta i pričanje istih priča, slušanje istih drama i liječenje istih rana, ali o. Alojzije nije se umarao. Za svoj rad odlikovan je državnim i crkvenim odlikovanjima i priznanjima.

Došlo je vrijeme, međutim, kada je nakon mukotrpnog dugogodišnjeg rada izvan domovine, ozbiljno narušenog zdravlja, o. Alojzije osjetio da ga fizičke snage napuštaju i da više ne može pratiti zahtjevan pastoralni ritam. Smije li mu itko to zamjeriti kad zna kako je njegovo srce, makar bolesno, svim silama kucalo za ljubljeni Hrvatski narod!? Ljudi smo sa svojim granicama koje je mudrost znati prihvatiti. Svjestan sam da će u srcima mnogih od vas, draga braćo i sestre, odlazak o. Alojzija ostaviti duboku prazninu i tugu, možda prouzročiti i po koju suzu, ali on ih je, uvjeren sam, zavrijedio.

Kao provincijal Hrvatske provincije franjevaca konventualaca, po čijem dekretu je o. Alojzije svoje najljepše godine života podijelio s vama, draga braćo i sestre, ovom prigodom o. Alojziju želim izraziti iskrenu zahvalnost za neizmjerna dobročinstva iskazana Hrvatima u tuđini, kao i “tuđincima” u Hrvatskoj katoličkoj misiji sv. Antuna, kojima je pomogao da se osjećaju kao “domaći”. Za sve učinjeno dobro u vašoj misiji neka Gospodin, čijemu se pozivu o. Alojzije odazvao, izobilno obaspe svojim milostima. Sa svoje strane, kao provincijal, o. Alojziju želim dobrodošlicu u Provinciju, koju je pomagao svojim radom, i koja mu se raduje kao majka svome sinu. Na sve vas, drage župljanke i župljani, zazivam blagoslov Presvetoga Trojstva, po zagovoru sv. Antuna Padovanskog, svima želeći plodonosnu korizmu u Godini Božjeg milosrđa.

Odani vam u Kristu i sv. Franji,
fra Josip Blažević,
provincijalni ministar

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV