Molitveno bdijenje uoči početka Godine posvećenoga života kod franjevaca konventualaca u Zagrebu
Bogoslovi franjavaca konventualaca predvođeni svojim magistrom fra Nikolom Šantekom organizirali su molitveno bdjenje prigodom početka Godine posvećenog života i pozvali redovnike i redovnice Grada Zagreba koji su se u velikom broju okupili u crkvi sv. Antuna Padovanskoga kako bi zajednički hodili prema Gospodinu koji dolazi. Bdjenje je predslavio fra Nikola Šantek, magister bogoslova franjevaca konventualaca, a pjevanjem bdjenje uljepšao župni zbor „Tomislav Talan“.
Molitveno bdjenje sastojalo se od četiri dijela. Prvi dio je Služba svjetla kojom su, obasjani njegovim svjetlom, redovnici započeli svoj hod prema Gospodinu. Slavlje se nastavilo procesijom kojom se željelo izraziti stalno unutranje hodočašće prema vječnosti. Hod prema oltaru bio je popraćen svjetlopjevom „Moju svjetiljku užižeš, moju tminu obasjavaš, Bože moj“.
Treći dio jest molitva Prve večernje prve nedjelje došašća kojom se započela neposredna priprava za svetkovinu rođenja Gospodnjega. Upravo vrijeme došašća obraća posebnu „pozornost na ljudsko iskustvo iščekivanja Spasitelja, na žudnju za obećanim susretom koji se ima dogoditi u vječnosti“ (Žižić). Poput Crkve koja moli i hodočasti okupljeni su bili pred Gospodinom moleći za obnovu redovničkih zajednica u Domovini i cijelome svijetu. U prigodnom nagovoru dvoje redovnika prinijelo je redovnički pasac koji označava ljepotu redovničkoga života po posvemašnjem predanju Bogu i njegovoj volji te zavjetovanjem zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti u svojoj redovničkoj zajednici. „Ovaj pasac, postavljen na vidljivo mjesto u ovoj crkvi, kroz Godinu posvećenoga života čekat će na onoga koga će Bog pozvati da se njime opaše u znak dragovoljnog posvećenja Kristu. Prorok Hošea piše o užetu kao o ljubavnom konopcu kojim Bog sebi privlači ljude: ‚Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi‘ (Hoš 11,4). Kroz Godinu posvećenoga života ovo uže ljubavi privlačit će pogled svih posjetitelja naše crkve, a mi ćemo moliti da se Božjem ljubavnom pozivu ne opiru oni kojima je namijenjen. Želimo da molitva za zvanja i promišljanje o pozivu budu posebno obilježje Godine posvećenoga života“, izrekao je fra Nikola Šantek u progodnom razmišljanju.
Bdjenje je svoj vrhunac našlo u euharistijskome klanjanju u kojemu se željelo promatrati Gospodna u njegovoj jednostavnoj prisutnosti. „Bog nam sam otkriva da je on sam uzrok ljudskog traganja i spasonosna cjelina za kojom čovjek žudi.“ (Žižić) Molitvom Trojstvu iz Apostolske pobudnice Vita consecrata i blagoslovom s Presvetim oltarskim sakramentom završilo je bdjenje, a okupljeni su nastavili druženje u vjeronaučnoj dvorani „Antonio“.
Svjesni vremena u kojem živimo, izazova koje svijet pred nas stavlja, ali i ljepote redovničkoga života pozvani smo pogledati duboko u svoje srce i u srce svojih zajednica. „Gospodin nas svakoga dana poziva da ga slijedimo s hrabrošću i vjernošću…“ (papa Franjo). Dopustimo mu da nas preobrazi i osnaži svojom ljubavlju i dobrotom kako bismo bili prepoznatljivi svjedoci njegove prisutnosti u ovome svijetu.
Fra Josip Ivanović