VINKOVCI – Sprovodni obredi za o. Alfonsa Franju Janeša, franjevca konventualca, sužupnika župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo u subotu 26. srpnja u Cresu u 81. godini života, 57. godini redovništva i 51. godini svećeništva, započeli su u utorak 29. srpnja misom zadušnicom u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina koju je predslavio đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić u koncelebraciji 55 redovnika i svećenika među kojima je bio i pokojnikov brat – svećenik u miru vlč. Ivan Janeš. Na misnome slavlju, među ostalima, okupili su se i pokojnikova sestra Katica i rodbina, brojne redovnice, mnogobrojni domaći vjernici, ali i vjernici iz više župa, prijatelji, ispunivši ovom prigodom do posljednjeg mjesta crkvu Bezgrešnog Srca Marijina.
Predvoditelj misnoga slavlja i propovjednik izrazio je sućut uime đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića, u svoje, uime svih svećenika, redovnika, redovnica, Božjega naroda Đakovačko-osječke nadbiskupije, provincijalnom ministru Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipu Blaževiću, svim članovima reda franjevaca konventualaca, posebice članovima koji djeluju u Vinkovcima, subratu vlč. Janešu, sestri Katici i ostaloj ožalošćenoj rodbini. Prisjetio se nadbiskup u miru kako je zajedno s đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Hranićem upravo toga 26. srpnja potpisao čestitku o. Alfonsu za njegov imendan. „Namjesto da mu ovih dana dođemo čestitati imendan, sabrali smo se da se od njega oprostimo i da za njega molimo. Suočeni sa smrću brata Alfonsa osjećamo da u nama nešto vrije, da se nešto lomi. Iz našega srca, iz naše tugujuće dubine, izlaze isti osjećaji što ih je Isus doživio pred bolešću i smrću svoga prijatelja Lazara. Kao kršćani, svećenici, redovnici i redovnice, pozitivno gledamo na smrt jer očekujemo bolji život. Evanđelje nas podsjeća na Isusovo obećanje da tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke jer Kruh je zalog spasenja i sigurnost vječnoga života. A o. Alfons godinama se hranio tim Kruhom. Štoviše po svom svećeništvu na poseban način prvih 50 godina sudjelovao je na Kristovoj žrtvi. Njegovo redovničko posvećenje bilo je znak tog vječnog života što mu ga je Isus obećao. Zato oproštaj od o. Alfonsa mora biti za nas trenutak milosti vedrine jer smo svjesni da je naš život pa i naša smrt znak nade za Crkvu i za svijet“, rekao je u homiliji mons. Srakić. „Ovaj trenutak oproštaja neka bude doista trenutak zahvale Gospodinu što nam je dao mogućnost razmišljati o redovničkom posvećenju, o redovničkom životu, o trenutku prijelaza oca Alfonsa u život s Bogom. Neka je hvala Gospodinu za njegov život i požrtvovni rad u provinciji i biskupijama kroz dugi niz godina njegova svećeničkoga i redovničkoga života. Svima nama je poznata njegova revnost i spremnost pomagati u dijelu pastorala na svim područjima od Petrovaradina, Cresa, Splita, Šibenika, Molva do Rokovaca i Vinkovaca“, zaključio je mons. Srakić.
Oproštajne riječi uputili su provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima o. Martin Dretvić, uime župnog Pastoralnog i Ekonomskog vijeća Zlatko Mihin i provincijal slovenske Provincije franjevaca konventualaca o. Milan Kos. Fra Josip je predstavio kronologiju života o. Alfonsa, posebice svećeničkoga života. Već su Njegovi roditelji u svojim izjavama raspoznali Božji pohod u životu svoga sina već od Njegove najranije dobi i obećali, ne samo da se Božjem djelovanju neće protivi, nego su obećali i svoju roditeljsku potporu i dali blagoslov. Franjo Janeš, sin Josipa i Marije r. Kovač, rođen je 6. listopada 1933. godine u Retkovcima gdje je primio i sakramente kršćanske inicijacije. Primljen je u sjemenište franjevaca konventualaca 20. siječnja 1956. godine. Novicijat je započeo u Cresu 25. listopada 1957. godine gdje je dao i svoje privremene zavjete 24. listopada 1958. godine odabravši redovničko ime Alfons. Svečane zavjete dao je u Zagrebu, na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM, 8. prosinca 1961. godine. Za svećenika ga je zaredio 21. lipnja 1964. godine u samostanskoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima hvarski biskup mons. Celestin Bezmalinović. Vjeran Bogu, Crkvi i franjevačkom redu, fra Alfons Franjo Janeš, djelovao je u mnogim samostanima Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Djeca su ga jako voljela, a njegov zvonki glas, propovijedi s primjerima, privlačile su sve generacije vjernika. Provincijalnim dekretom od 11. siječnja 1965. godine fra Alfons je kao mladomisnik nakratko dodijeljen de familia samostanu Svetoga Duha u Zagrebu, sa službom pomaganja p. Vinku Vinceku u odgoju i nadzoru sjemeništaraca. Iste godine u veljači imenovan je arhivistom i bibliotekarom srednje škole franjevaca konventualaca u Zagrebu. Iste godine u rujnu već je bio dodijeljen samostanskom bratstvu u Splitu. Od 26. rujna 1966. godine član je de familia redovničke zajednice u Šibeniku. Od 27. kolovoza 1968. godine dodijeljen je za kapelana župi Molve, a dekretom provincijala fra Marijana Žugaja od 22. rujna 1969. godine imenovan je i gvardijanom samostana Uznesenja Marijina u Molvama. Od 9. prosinca 1970. godine dodijeljen je samostanu sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima. Od 26. siječnja 1971. godine do 1. srpnja 1975. godine zbog nedostatka dijecezanskog klera, imenovan je župnikom župe Rokovci-Andrijaševci. Dekretom fra Nikole Mate Roščića od 16. srpnja 1975. godine imenovan je gvardijanom samostana sv. Frane u Cresu. Na preporuku provincijalnog ministra dekretom biskupa Ćirila Kosa od 1. rujna 1977. godine imenovan je kapelanom župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Iste godine u prosincu premješten je u samostan sv. Franje u Šibeniku. Od 1. rujna 1980. godine ponovo je imenovan kapelanom župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima gdje će se zadržati do 30. lipnja 1983. godine. Od 5. srpnja 1983. godine premješten je ponovo u samostan sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima. Od 24. lipnja 1989. godine ponovo je imenovan kapelanom župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Dekretom provincijala fra Ljudevita Maračića od 3. lipnja 1992. godine, imenovan je gvardijanom samostana Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Od kraja lipnja 2002. godine Dekretom provincijala fra Ilije Miškića dodijeljen je za člana creskog samostana sv. Frane. Od 2006. godine dodijeljen je samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, a od 1. srpnja iste godine imenovan je i sužupnikom u istoimenoj župi. Spomenute službe razriješio ga je Ordinarij Đakovačko-osječke nadbiskupije 10. srpnja ove godine. U posljednjem fra Alfonsovom dekretu stoji da od 1. kolovoza 2014. godine treba preseliti u samostan sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima, samostan u kojem ga je prije punih 50 godina zaredio hvarski biskup Bezmalinović, poradi čega je taj samostan u njemu budio posebne mladomisničke uspomene. U međuvremenu je otišao na tjedan dana odmora na Cres gdje ga je zatekao Isusov poziv: „Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ I stog se odmora fra Alfons nije vratio. Njegovo pedesetogodišnje svećeničko seljenje i služenje zaključeno je na mjestu s kojeg je prije više od pola stoljeća i započeo svoje prve redovničke korake.
O. Martin Dretvić opraštajući se rekao je: „Nikada nisi bio velikih prohtjeva, nego dapače, zadivljujuće skroman i siromašan. Tvoja mala ‘tašnica’ bila je sinonim kako nam tako malo treba u životu. I upravo taj tvoj stil otkrivao nam je duhovni profil kojim si zračio među nama svećenicima i vjernim narodom Božjim. Uvijek susretljiv i nasmijan, spreman ohrabriti, utješiti i podržati u dobru. Upravo to je stvorilo od tebe ikonu i legendu nadaleko poznatu kao dobroga i strpljivoga ispovjednika i jasnoga propovjednika nadahnute Riječi Božje s primjerima iz svakidašnjeg života. Neumorni ispovjednik ovdje u župi i drugim župama biskupije bio je tvoj zaštitni znak“, rekao je o. Martin Dretvić.
U oproštajnom govoru Mihin je pokojnika opisao kao „miroljubivoga, dobroga, strpljivoga i nadasve pobožnoga patera“. Također je istaknuo: „Vaše su propovijedi uvijek bile one prave životne koje su pratile Božju Riječ iz Evanđelja i svatko se u njima mogao prepoznati i naći utješnu riječ i okrepu. Uvijek ste spremno znali probuditi katolički i hrvatski duh i reći ono što je istina, ono što svaki iskreni domoljub osjeća. Na Vas smo uvijek mogli računati, bilo da je riječ o savjetu što treba učiniti pravi katolik ili, pak, kada smo se veselili.“
Pjevanje na misi predvodio je domaći Mješoviti zbor uz orguljsku pratnju s. Dragice Lučić. Pjevala je i skupina franjevaca konventualaca.
Nakon mise tijelo pokojnika ispraćeno je na Gradsko groblje u Vinkovcima. Sprovodne obrede predvodio je provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević.

Tekst: Snježana Kraljević