Zajednički susret dvaju definitorija
U Olimju je u ponedjeljak, 17. veljače o. g., održan redoviti godišnji susret definitorija dvaju susjednih provincija, Slovenske sv. Jožefa i Hrvatske sv. Jeronima. Ta se praksa pokazala korisnom i postala mala tradicija: jednom joj je domaćin Hrvatska provincija, drugi put Slovenska provincija, kao u ovome posljednjem slučaju. Na susretu su uz provincijalne ministre, sudjelovali svi definitori obiju provincija, osim fra Ilije Miškića, s hrvatske strane, koji je unaprijed opravdao svoj izostanak.
Zajednički susret imao je nekoliko dijelova. Najprije je održan radni sastanak, na kojemu su zajednički razmotreni prijedlozi nekih neposrednih susreta na kojima bi sudjelovala braća obiju provincija. Hrvatski provincijal, fra Ljudevit Maračić, predložio je da se uobičajeni godišnji susret/srečanje braće obiju provincija, ove godine održi u Zagrebu, i to u vrijeme održavanja drugog dijela Kapitula, vjerojatno u svibnju, kad bi polovica jednog dana, po mogućnosti u srijedu, bila posvećena zajedničkom druženju, podsjećanju na protekle zajedničke dane (uz projekcije i glazbu), a završilo euharistijskim slavljem i prigodnom večerom. Prijedlog je prihvaćen, s time da se točan datum precizira kad se definitivno bude znao termin održavanja drugog dijela Kapitula. Slovenski provincijal, fra Milan Kos, upoznao je definitore obiju provincija s planom da se potkraj listopada, od 26. do 30. listopada ove godine, u Piranu održi zajednički skup Trajne formacije, prema smjernicama Generalnoga kapitula, na temu ekipnog rada i planiranja. K tome je nadodano da bi dobro bilo, na početku jeseni, opet prema zaključcima Generalnoga kapitula, prirediti zajednički tečaj novoizabranih gvardijana, prema programu Generalne kurije. Rečeno je da bi možda bilo korisno k tome pridružiti i ekonome naših samostanskih bratstava obiju provincija, jer se na području gospodarskog poslovanja susreću sve dublji i teži problemi.
Pred objed braća su se okupila u kućnoj kapeli i zajednički izmolila Srednji čas. Objed je tradicionalno bio ukusno pripremljen i poslužen, a pri kraju bratskog susreta izmijenjene su zdravice, odnosno zahvale obojice provincijala. Potom su braća zajedno krenula u Celje, gdje su najprije razgledala celjsku katedralu i obližnju bivšu minoritsku crkvu, na koju je naslonjen nekadašnji veliki samostan, pretvoren već dugo vremena u strogi zatvor. Braća su nakon toga posjetila veliki novouređeni Dom sv. Jožefa, gdje su slovenski lazaristi razvili zadivljujuću socijalno-karitativnu i pastoralnu djelatnost. Na kraju posjeta sva su braća zadržana u jednoj od blagovaonica gdje im je od strane domaćih lazarista ponuđen ukusni domjenak, zapravo prava hladna večera.
Slabo vrijeme, na polasku kiša i nešto magle, a na povratku snijeg i susnježica, popratili su ovaj posjet, ali ni najmanje nisu djelovali na kvalitetu raspoloženja i bratske otvorenosti koji su i ovom prigodom potvrđeni i dokazani.