Zahvalno hodočašće provincijske uprave
Na prijedlog Provincijskog ministra, fra Ljudevita, svi su definitori spremno i rado prihvatili poziv da pri kraju četverogodišnje službe pođu na zajedničko putovanje u neka središta Reda, zahvaliti Gospodinu, preko naših glavnih zaštitnika, za dobro primljeno u ovom vremenu, i ujedno zamoliti Boga oproštaj za sve propuste, nemarnosti i pogreške, kojih je bilo u tom razdoblju.
U četvrtak, 16. siječnja, u rano jutro naši su hodočasnici kombijem krenuli put Italije. Ispratilo ih je kišno vrijeme, s ponešto magle i dosta oblaka. Prva postaja bila je Noventa Padovana, gdje braća naše dosadašnje Padovanske provincije (sada se, ujedinjenjem s Bolonjskom, naziva Talijanska provincija sv. Antuna Padovanskoga), već godinama uz tiskaru, dječji vrtić i neke srodne sadržaje, imaju i razne institute za prihvat i njegu invalidnih osoba. Braća su, zajedno sa ss. franjevkama misionarkama iz Asiza, koje ovdje također žive i djeluju, pogostila hrvatsku braću za bratskim stolom, i potom pokazala ovo veliko tiskarsko-karitativno središte. Potom su naši hodočasnici krenuli u mjesto Schio, gdje se čuvaju zemni ostaci glasovite crne svetice, Giuseppine Bakhita, koja je kao ropkinja iz Sudana, došla u ove krajeve i ostvarila svetost kao dobra redovnica. Uvečer su braća, nakon malog lutanja i nesnalaženja po novoj još nedovršenoj autocesti stigla u Padovu.
Idućeg jutra, u petak, 17. siječnja, nakon sudjelovanja u konventualnoj misi u Bazilici sv. Antuna, u Provincijalatu održan je sadržajan susret naše uprave i glavnih predstavnika novouspostavljene Provincije. Uz izraze zahvalnosti i izmjenu darova, susret je obogaćen razmjenom iskustava iz raznih područja djelatnosti. Potom je dio braće posjetio Upravu „Messaggera di s. Antonio“, gdje su imali prigodu razgledati prostorije i upoznati se s novim osobljem. Poslije objeda braća su imala slobodno vrijeme za osobnu pobožnost i posjete, da bi nakon večere imali ugodan susret s našim subratom, fra Nikolom Šantekom, koji ovdje već tri godine pastoralno djeluje i pomaže u velikim potrebama ove Provincije.
U subotu, 18. siječnja, braća su rano krenula u Osimo, gdje se nalaze zemni ostaci sv. Josipa Kupertinskog. Prije nego su braća došla na odredište, vjerojatno zbog nesnalaženja navigatora, i ovdje je bilo dosta lutanja po markijskim bregovima. U Osimu se ove godine posebno svečano slavi 350. obljetnica njegove smrti, pa je to bila prigoda da braća slave misu na oltaru u neposrednoj blizini njegova groba. Braća su potom zadržana na ručku s fratrima samostana (ima ih desetak) i postulantima (isto toliko). Gvardijan p. Pietro pozdravlja svoje kolege iz Seraphicuma, fra Nikolu Roščića i fra Alojzija Litrića, a p. Giovanni Ciccola, nekadašnji rektor Pwenitencijerije, uz fra Ljudevita, posebno se prisjeća fra Zvonka Zlodija, kojega toplo pozdravlja. Za stolom je bio i nekadašnji generalni ministrar, fra Lanfranco Serrini, koji ovdje provodi svoje dane duboke starosti. I on se prisjeća mnoge braće naše Provincije. Odmah po ručku braća su krenula put Asiza, uz prethodni posjet klarisama u Citta’ di Castello, s kojima je naša provincija već godinama zbratimljena. Izmijenjeni su darovi, a sestre obećale udvostručenu molitvu za uspjeh našega Provincijskog kapitula. U Asizu su braća prihvaćena kako i dolikuje kad netko dolazi u očinski dom. Naša dva novaka, fra Vilček i fra Antun, bili su razdragani i jako veseli zbog ovog posjeta, a i pristigla braća susretom s njima. Nakon večere dio vremena proveden je u zajedničkom druženju. Provincijalni ministar iskoristio je nedjelju ujutro za susret s novacima, na kraju mandata, i razgovor s mjerodavnim poglavarima u Asizu, koji se interesiraju i za prethodne naraštaje novaka. Svima šalju bratske pozdrave i podršku u daljnjem rastu zvanja.
Nakon svečanog euharistijskog slavlja u Bazilici, u kojemu su hrvatska braća posebno toplo pozdravljena, i bratskog objeda, gdje im je poželjen sretan put, naši definitori s provincijalom, unatoč obilnoj kiši koja ih je pratila cijelo vrijeme povratka, krenuli su prema Zagrebu, gdje su došli u nedjelju, 19. siječnja uvečer. Puni dojmova a pomalo i željni odmora, brzo su potražili počinak u vlastitom krevetu, gdje se ipak najudobnije može spavati.
Fra Ljudevit Maračić