Subota, 7. rujna: dan polaganja prvih, jednostavnih zavjeta ovogodišnjih novaka, koji su proveli svoju godinu kušnje pri Svetome Asiškom samostanu sv. Franje. Bilo je trinaest neo-profesa, među njima trojica iz naše Provincije (fra Vjekoslav Maksimilijan Džijan, fra Robert Marija Janđel i fra Marko Parat). Od ostalih deset novozavjetovanika neki pobuđuju osobitu panju: Francuz fra Philippe Marie Meyer, iz Francusko-Belgijske kustodije, već je zaređeni svećenik, fra Sosthene Enangonon Joriace Ayena, svojim izrazito crnoputim izgledom podsjećao je na svoje afričko podrijetlo (iz Benina), a kao nekadašnji član Franjevaca od Bezgrešne (koji su se odvojili od našeg Reda pred nešto više od desetak godina), pripadnik je Rimske provincije, Slovak fra Peter Maria Hrdy, diplomirani glazbenik, član je Umbrijske provincije, a svojim krupnim i uvijek vedrim izgledom, Mađar fra Hunor Tamas Zsok, ulijeva nešto nade u brojem teško iskušavanu Mađarsko-Transilvansku provinciju. Ostali neo-profesi pripadaju talijanskim jurisdikcijama, od kojih samo dvojicu ima Sicilijanska provincija (fra Salvatore Maria Lentini i fra Massimiliano Benedetto Maria Volante), a po jedan pripada Markijskoj (fra Daniele Giombini), Talijanskoj provinciji sv. Antuna – donedavno Padovanskoj (fra Massimiliano Patassini), Toskanskoj provinciji (fra Daniele Maria Sciacca) i Sardinskoj provinciji (fra Daniele Maria Sechi).

Obred polaganja zavjeta obavljen je pod svečanom misom, koju je predvodio novi kustos Asiške generalne kustodije, fra Mauro Gambetti, uz koncelebraciju viših poglavara pojedinih kandidata, među kojima je bio i naš provincijalni ministar, fra Ljudevit Maračić, uz sudjelovanje fra Miljenka Hontića i fra Zlatka Vlaheka iz Rima, kao i fra Zdravka Tube, njihova magistra u vrijeme postulature u Cresu. Obredu su nazočila i dva naša postulanta, Vilček i Antun, koji završavaju dvomjesečni tečaj talijanskog jezika u Rimu i koji započinju godinu novicijata u Asizu, iduće subote, 14. rujna ove godine. Valja istaknuti i nazočnost roditelja naših novozavjetovanika, koji su s rodbinom ostalih kolega predstavljali lijepu grupu laika sudionika ove proslave.

Na euharistijskom slavlju, osim kratke homilije samog predvoditelja i pismenog pozdrava generalnog ministra fra Marka Tasca, koja je pročitana na kraju mise, nije bilo nekih posebnih govora. Sama svečanost nad grobom sv. Franje bila je svečana, dostojanstvena, ponešto i skromnija od uobičajenih, posebno u pjevanju koje su predvodili postulanti iz Brescije. Te je naime subote po Papinoj želji Crkva bila u postu i molitvi za mir u Siriji, što se očitovalo i kod obroka, koji je za sve pripremljen i ponuđen u velikome samostanskom klaustru, što je olakšalo našoj skupini da se dosta brzo usmjeri na put povratka, te je nakon skoro osam sati vožnje u („pristojnim“) večernjim satima prispjela u Zagreb.