Posljednjega radnog dana Generalnoga kapitula,u subotu, 16. veljače 2013., svi kapitularci su jednoglasno prihvatili prigodno pismo Generalnog ministra u ime Kapitula i Reda, upućeno papi Benediktu XVI. kao znak podrške i zahvalnosti Reda u povodu odreknuća od papinske službe. Pismo je napisano na talijanskom jeziku i mi ga ovdje objavljujemo u cijelosti na hrvatskom jeziku.

Sveti Oče, u ime Male braće konventualaca, okupljenih na Generalnome kapitulu pri Svetom asiškom samostanu, kao i u ime sve ostale braće raspršene po svijetu, u povodu odreknuća od službe Vrhovnog svećenika, želim Vam izraziti osjećaje poštovanja i ljubavi cijelog Reda, kao što sam to imao prigodu nedavno osobno učiniti pri audijenciji 6. veljače, na kojoj sam sudjelovao zajedno s braćom kapitularcima.

U prvome, vrlo kratkom poglavlju Pravila koje nam je povjerio naš Serafski otac, ugrađena su dva bisera franjevačkog blaga: vjernost životu po Evanđelju posredstvom triju redovničkih zavjeta i „poslušnost i poštovanje gospodinu papi i njegovim zakonito izabranim nasljednicima i rimskoj Crkvi“. Franjo je obvezao sebe i svoju braću da neće ništa poduzeti bez papina pristanka, tako da je – kako pripovijeda sv. Bonaventura (LM X,7) – da bi ostvario u Grecciju prve jaslice u povijesti, želio dobiti dozvolu od Prvosvećenika.

Svetosti, godine 2009., kad smo u Castel Gandolfu došli poslušati Vaše riječi u povodu proslave 800. obljetnice osnutka Reda Male braće, Vi ste podsjetili: „Franjo je mogao i ne doći papi… Zasigurno neki osporavateljski stav prema hijerarhiji mogao je Franji pribaviti ne malo sljedbenika.“ Poput Franje, ni mi ne želimo slijediti mentalitet svjetovne uspješnosti i  slobode, već nastaviti u jednostavnosti i radosti biti „podložni i podvrgnuti“ Rimskoj crkvi i Pastiru koji joj Gospodin namjerava dati, da bi mogao služiti Kristovu Tijelu kako i gdje nam Gospodin bude htio odrediti, kao što ste nas i Vi sami poučili sa činimo.

Vi ste nam, osim toga, u vezi s Franjinim odabirom siromaštva, poručili: „Sve njegovo bogatstvo, svaki razlog taštine i sigurnosti, sve postaje ‘gubitak’ onog časa kad je susreo Isusa raspetog i uskrnuloga (usp. Fil 3, 7-11). Napuštanje svega u tom času postaje nužno, da bi se izrazilo preobilje primljenog dara. To je tako veliko da zahtijeva posvemašnje izbaštinjenje, koje ipak nije dostatno, već zaslužuje cjelokupni život ‘prema načinu svetog Evanđelja’ (2 Test, 14: FF 116).“

Sad nam otkrivate potez koji teško shvaćamo, ali osjećamo da govori istim jezikom poniznosti i izvlašćivanja. Potez je to koji podsjeća na rizik u koji se i mi želimo upustiti: sve više naličiti Isusu, i to Isusu siromašnom i raspetome.

Zahvaljujemo Vam za visoku učiteljsku pouku kojom ste nam proteklih godina osvjetljavali hod, te ste nam pokazali da je Vaše upravljanje Petrovom lađom bilo ne samo jenostavno činiti, već nadasve misliti i moliti. Jamčimo Vam, u ovome trenutku, svoju molitvu da Vas radost osjećanja Krista blizu sebe prati u povučenosti koju uskoro preuzimate, nastavljajući put prema sve dubljem poniranju u Boga.

Vjerni Vašem učenju i Vašem zahtjevu, u poniznoj vjernosti Evanđelju i Crkvi, želimo nastaviti „popravljati kuću“ Gospodina Isusa Krista. Poput Franje svjesni smo da smo mi prvi dom koji Bog želi obnoviti. Naš će zadatak biti da pomažemo crkvene pastire da uvijek sve ljepšim predstave lik Kristove zaručnice.

Svetosti, uvijek ćemo Vas osjećati bliskim našem srcu i u nastavku vrle borbe za vjeru, zajedno sa svim vjernicima, znat ćemo da na brdu molitve imamo jednog Mojsija koji za nas visoko drži ruke, uvjereni, unatoč svemu, koliko je istinita misao sv. Bonaventure koju ste Vi toliko voljeli: „Opera Christi non deficiunt, sed proficiunt“ („Kristova djela ne slabe nego jačaju“).

Molite za nas, Sveti Oče, i neka Vas prati osjećaj naše sinovske ljubavi.

Fra MARCO TASCA

Generalni ministar OFMConv