Izlet u Sarajevo
U petak, 30. studenog nakon petog školskog sata započeli smo naš trodnevni izlet u Sarajevo. Treći razredi Nadbiskupske klasične gimnazije krenuli su na svoj zajednički izlaet u Bosnu. Sve što se može zaželjeti za dobru zabavu bilo nam je suđeno da dobijemo baš ovog vikenda. Dobro duštvo, odlična atmosfera, simpatične profesorice i ne tako loše vrijeme pratilo nas je kroz svaku sekundu putovanja.
S nešto maraka u džepu i odjeće u koferima, nagurali smo se u ljubičasti bus, zauzeli najbolja mjesta i već počeli uživati. Putovali smo satima do odredišta, a onda se našli pred predivnim hotelom s četiri zvjezdice zvučnoga imena Holywood. Već prve večeri otišli smo u centar grada i upoznali malo samo središte, kušajući usput i ponešto od bosanskih specijaliteta. Od vjerskih objekata i prepoznatljive sarajevske multikulturalnosti i multireligioznosti idjeli smo: Ali-pašinu džamiju u koju nažalost nismo imali prilike ući, srpsku pravoslavnu crkvu, crkvu sv. Jakova, najstariju džamiju u Sarajevu i najstariju sinagogu u Europi. Zatim od ostalih karakterističnih i važnijih objekata vidjeli smo tunel spasa, vrelo rijeke Bosne i ćevabdžinicu Željo u kojoj smo proveli dio vremena. Ćevapima i burecima hranili smo se sva tri dana i nitko se na to nije žalio. U subotu nakon ukusnog doručka prošli smo kroz tunel spasa koji je u posljednjem ratu spasio mnoge živote. O tom vremenu i gradnji tunela posvjedočio nam je gospodin koji je bio u ratu i tada je imao 17 godina, baš kao mi sada. U gradu smo prošli preko puno mostova rijeke Miljacke, kao npr. Latinski most, vidjeli smo i mnogo lijepih građevina i zanimljivu kuću Inata. Drugu večer smo se u naš hotel vraćali tramvajem koji je nešto širi i stariji od onakvih tramvaja kakve vidimo u Zagrebu, a ceste kojima smo se vozili su nešto manje očuvane i s bržim automobilima nego u Zagebu, ipak nismo imali problema. Stotine golubova na Baščaršiji uvijek su nam odvraćali pozornost, pogotovo kada bi svi poletjeli u istom trenutku te malo se vrtjeli oko fontane s jednakim razmacima među sobom. Jednostavno nevjerojatan prizor. Mali ulični pjevač također nam je jako privukao pažnju te smo više puta razgovarali s njime.
U nedjelju ujutro pred odlazak kući svratili smo do izvora rijeke Bosne i uživali u ljepoti prirode, bijelim labudovima i ugodnom društvu. Profesorica, ali i mi, bez obzira na umor već zadnjeg dana smijali smo se kao prvoga dana. Višesatno čekanje na granici malo nas je usporilo na putu kući, ali barem smo imali više vremena za druženje.
Jurica Jureta
Galerija
{gallery}vijesti/Sarajevo{/gallery}