Ovogodišnji susret slovenske i hrvatske Provincije franjevaca konventualaca održan je u Ljubljani 25. listopada 2012. godine. Susretu su nazočili slovenski Provincijalni ministar fra Milan Kos, nedavno proglašen predsjednikom srednjoeuropske konferencije franjevaca konventualaca te svi slovenski bogoslovi i tri bogoslova sada već đakona iz Rumunjske. Sa hrvatske strane bili su nazočni vikar Provincije i magistar bogoslova fra Josip Blažević te svi bogoslovi osim fra Stjepana koji se nalazi na studiju u Rimu.

Svake godine naše je druženje posebno. Započelo je u samostanskoj blagovaonici, specifično, jer taj samostan donedavno nije postojao, barem ne kao samostan Male Braće Konventualaca. Naime iz nekadašnjeg samostana u Sostru, mjestu pored slovenskog glavnog grada, klerikat je „preseljen“ u sam centar Ljubljane. Uistinu lijep samostan i lijepa crkva te lijepa lokacija: udaljen je samo 10 minuta do fakulteta! Braći Slovencima time je uvelike olakšan studij.

Nakon kratkog druženja za stolom pošli smo prema mjestu Črna Vas. Tamo se nalazi naša nekadašnja crkva. Zbog nedostatka braće prepuštena je na brigu Biskupiji. Jednostavno i specifično uređena, stil je modernistički, a djelo je slovenskog majstora Plečnika koji je inače zaslužan za brojna umjetnička graditeljska djela u samoj Ljubljani. Mostovi, svodovi, prolazi – njegova su specijalnost.

Po završetku posjeta spomenutoj crkvi zaputili smo se prema svetištu Gospe Međugorske u Kureščaku, točnije na Kureščaku, jer se mjesto nalazi na brdu. Tu smo uz zajedničku animaciju slovenskih i hrvatskih bogoslova slavili svetu misu koju je na čast Blažene Djevice Marije slavio fra Milan Kos. Pjevalo se i molilo na oba jezika. Predivno je kako dva različita jezika jednim žarom i istim Duhom slave Gospodina!

Slijedeća postaja je bila Postojna. Mjesto se nalazi nekih sat vremena vožnje u smjeru – zapad. Najprije je uslijedio bratski ručak, a potom je u 14 sati započeo obilazak poznate Postojnske jame. Na dubini od 120 metara nalazi se kraljevstvo ljepote stalaktita, stalagmita i stalagnata. Imao sam dojam da se nalazim u nekome davno zaleđenom gradu (zamalo, jer je dolje temperatura 9 *C). Što Božja domišljatost može stvoriti ne može se niti naslikati niti opisati! Uistinu, čuda prirode. Jamom nas je vodila žena – vodič te nam lijepo opisivala sam nastanak jame, vrijeme pronalaska itd. Vidjeli smo također i poznatu čovječju ribicu. Svima je bio zanimljiv slijedeći podatak: može preživjeti bez hrane čak do šest godina! Čuvši to, htjeli smo si ponijeti svaki po primjerak za tako ekonomičnog kućnog ljubimca, ali nažalost – nije dopušteno!

Vrativši se iz Postojne u Ljubljanu obišli smo još i već spomenutu župnu crkvu svetog Petra. Sagrađena u baroknom stilu, bogata živopisnim slikama ujedno je dom oko 7 000 tisuća vjernika, od kojih vrlo mali broj dolazi na nedjeljnu svetu misu. Braću čeka veliki i zahtjevan posao – nove evangelizacije!

Uslijedila je bratska večera te večernja šetnja Gradom. Ljubljana je uistinu živ, moderan europski grad. Unatoč tome što je već kraj listopada ulice su pune šetača, raznih „uličnih umjetnika“ te roditelja s djecom. Ovdje su došle do izražaja sve ljepote Plečnikova umjetničkog izričaja: jednostavnosti i noviteta, starog i novog.

Srca puna zahvalnosti vratili smo se u Lijepu našu, nadajući se da će ovaj susret, kao i sve dobre tradicije u našoj Provinciji zaživjeti još dugo, dugo!

Galerija

{gallery}vijesti/srecanje_ljubljana_2012{/gallery}