Hod svetoga Antuna
Hodočašće je jedna od najrasprostranjenijih pojava u duhovnoj povijesti ljudskog roda, vrsta osobne pobožnosti kojom se želimo približiti Bogu, biti nešto više u intimnom zajedništvu s Njime. Sama riječ govori “hoditi k Bogu” i “častiti Boga”. Hodočašće je putovanje na kojem nismo sami. Putovanje tijekom kojeg susrećemo druge ljude, druge osobe koje su se zaputile istim putem, čiji je cilj identičan našem. Kao dio rijeke naroda u pokretu putujemo ka svome cilju. To nas razlikuje od običnih turista lutalica koji hodaju bez cilja. Kao što se i naše životno putovanje razlikuje od onih koji život provode u skitnji, koji lutaju bez smisla, bez ideala, bez vjere i bez cilja.
U spomen na posljednje sate života svetoga Antuna Padovanskog franjevci konventualci Padovanske provincije svake godine krajem mjeseca svibnja organiziraju hodočašće pod nazivom „Hod svetoga Antuna“ od mjesta Camposampiero, preko Arcelle do Padove. Naime, sveti Antun je živio u Camposampieru i osjetivši da mu se bliži trenutak kada će prijeći k Ocu, zamolio je svoju braću da ga otprate do Padove kako bi tamo umro, u crkvici svete Marije.
Na hodočašće su pozvani prvenstveno mladi tako da se i grupa mladih u organizaciji Veritasa, priključila pozivu padovanskih franjevaca. Geslo hodočašća bilo je u znaku pripreme za Susret mladih u Madridu: „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, vjerom učvršćeni.“
Posebnost ovoga hodočašća jest upravo u tome što je ono uistinu hodočašće, naime cijeli put, otprilike 25 kilometara ide se pješice i to noću. U današnjem vremenu, kada se prijevoznim sredstvima može doći u bilo koji dio svijeta za vrlo kratko vrijeme, smisao hoda prema određenom mjestu kao da je izgubila svoju vrijednost. Tako da bi suvremena hodočašća bilo prikladnije nazvati vozočašća, vlakočašća ili aviočašća.
Program je okupio oko 1000 mladih uglavnom iz Italije, uz nas Hrvate bili su prisutni i Slovenci. Program je započeo u subotu 28. svibnja u 18.00 sati okupljanjem hodočasnika i akreditacijom, potom je bilo euharistijsko klanjanje. Nakon toga bio je poseban obred blagoslova hodočasnika koji je predslavio padovanski biskup msgr. Antonio Mattiazzo, da bismo u 23.00 sata krenuli putem svetoga Antuna.
Hodočašće je podijeljeno u pet etapa, u kojima se osim potrebnog odmora, razmatralo o određenim naglascima iz života svetoga Antuna. Tako smo razmatrali o svetome Antunu kao mladiću „puta“„poziva“, „oduševljenika“ Evanđeljem, „suosjećanja“, mladića koji se „bez straha“ suočio sa smrću i mladića „svjedoka“.
Razmatranja su bila pripremljena dijelom iz životopisa svetoga Antuna, a dijelom iz Papine poruke za Svjetski dan mladih 2011. godine. Svaka etapa hodočašća bila je obilježena određenim simbolom i prožeta određenim znakom koji smo mi hodočasnici činili kako bismo na simboličan način izrazili ono što smo u razmatranju slušali.
Nakon cjelonoćnog hodanja, iscrpljeni i umorni, ali sa posebnom radošću u srcu i ponosom na licu hodočašće je završeno u 8.45 sati kada smo svečano ušli u Baziliku svetoga Antuna u Padovi. Potom je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predslavio padovanski provincijalni ministar fra Gianni Capelleto. Zahvalivši dragome Bogu što smo uspjeli ustrajati do kraja, kao posljednju simboličku gestu – doticanje groba svetoga Antuna – još smo jedanput zatražili njegov zagovor u svome životu.
Hodočašće kao dobro poznata i vrlo rasprostranjena pojava u duhovnom životu ljudskoga roda ima mnogo dimenzija pod kojima se može razgovarati i raspravljati od one eshatološke, pokorničke preko slavljeničke do zajedničarske. Onu koju želim ovdje posebno istaknuti jest duhovna i tek kada se ovome hodočašću da jedna dublja dimenzija, tek tada je ono dobilo svoj pravi smisao. Mladi koji smo bili privučeni na ovo hodočašće učinili smo to s nakanom i vjerom da molitvom na grobu, doticajem s njegovim zemnim ostacima, primimo djelić snage svetoga Antuna, ojačamo svoju vjeru, nadvladamo svoje slabosti, te da po zagovoru nasljedujemo primjer njegova života i osjetimo pomoć Božjeg milosrđa.
Galerija
{gallery}vijesti/Antunov_hod{/gallery}