Novicijatske Božićne jaslice

Noviziato_Dicembre_foto-082

Asiz, 21. prosinca 2010.

 

“Bog s nama”

 

Jaslice, postavljene ispred oltara u novicijatskoj kapelici, izgledaju malo drukcije od onih na kakve smo inace priviknuti. Sasvim je jasno vidljivo da ne zele prikazati samo dogadaj rodenja Gospodinova, nego ukljucuju ono sto je prethodilo Njegovu utjelovljenju, ali i ono sto je bilo posljedica ili bolje receno smisao Njegova dolaska.

            U sredistu se nalazi i Dijete koje predstavlja Novorodenoga Kralja, ali osim djeteta u podnozju vidimo kriz koje nam pokazuje kako ce to njezno Djetesce zavrsiti svoj boravak na zemlji. Zar je bilo potrebno staviti kriz, prazan grob? Mozda izgleda pomalo protuslovno? Pomalo kvari radost Bozica…Ipak nije tako, Bozic je zaista povezan s mukom i uksrsnucem!

            Sveti Franjo, koji je poznat i kao jedna od poboznijih osoba Djetetu Isusu u povijesti Crkve, u Casoslovu muke Gospodinove (psalmi koje je sastavio u cast, spomen i zahvalnost muci Kristovoj), napisao je u zadnjem dijelu Bozicnoga psalma:”prinesite svoja tjelesa i nosite njegov sveti kriz – idite do kraja za njegovim svetim zapovjedim.” (Lk 14, 27)

            Ovaj jednostavni prikaz tako vaznih istina krscanske vjere ce nam biti jasan, ako ga promatramo s lijeva na desno time praveci jedan ociti krug kako bismo izvukli jednu od poruka koje nam nudi. Pocinjemo s navjestanjem dolaska Rijeci, koja se utjelovljuje i na kraju zavrsava s Crkvom kao udovima Tijela kojemu je Glava Krist.

 

  1. ISCEKIVANJE RIJECI BOZJE

            Na pocetku se nalazi Biblija, otvorena na sam pocetak Ivanova Evandelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Koliko li je samo proroka navjescivalo dolazak onoga koji ima doci, Mesije? Koliko je zaista bio zeljkovan i iscekivan Onaj koji ce se roditi? Otac je toliko puta po ljudima govorio da ce svijetu poslati Onoga koji ce donijeti spasenje i vratiti nadu uspavanom covjecanstvu. “Zato, sam ce vam Gospodin dati znak: Evo, zacet ce djevica i roditi sina i nadjenut ce mu ime Emanuel” (Iz 7, 14). Malo je cudno kako da ih je tako malo shvatilo da je zapravo dosao Onaj kojega smo cekali!?

 

            2. NOSITELJICA RIJECI BOZJE

            Marija je prikazana kako moli, njeno drzanje jasno pokazuje njenu poniznost. Vidi se poniznost prave sluzbenice Bozje. Djeluje kao da ne razumije sve sto joj andeo navjesta, ali prihvacajuci volju Svevisnjega pokazala se dubina njene vjere. Osim sto Marijino drzanje govori dosta o njezinoj vjeri, vidimo i velicinu njene figure u ovom prikazu. Ako ju usporedimo s figurom Isusa ocito je nekoliko puta manja. Zeli reci da nije ona vazna u ovoj cijeloj prici, nego Onaj koji je plod njene utrobe i kojega je rodila.

            Crkveni oci govore da je Marija prije zacela srcem, tek onda tijelom. Njeno srce je bilo rezervirano samo za Boga. Stoga, Marija nije samo obicna zena, nosila je Rijec Bozju pod svojim srcem. Zaista je jedan izuzet slucaj u svemiru, a Njezina sluzba Djevice i Majke jos izuzetnija…

            To je ista Marija koja ce gledati svojim ocima Utjelovljenu Ljubav i drzati ju u svojim rukama. Njezina je ljubav prema Ocevoj rijeci bila toliko jednostavna, cista, bezezlena i ponizna da nije ni pomisljala na drukciji zivot, ovdje i gore na nebu, nego gledati, sluziti i ljubiti. Tko moze shvatiti tu silnu ljubav koju je Marija osjecala?

 

            3. UTJELOVLJENA RIJEC

            “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu...” (Iv 1, 14)

Na pozornicu svijeta je stupila jedna velika zagonetka. Te noci nije se dogodilo nista posebno zato sto se rodio samo jedan covjek, ali ipak razlicit od ostalih ljudi. Sin Bozji je postao Sin Covjecji rodivsi se na slami, u prohladnom prostoru, rodio se sin Djevice koji je nas Spasitelj…Zar je to moguce? Zasto je Bog to dopustio? Ponizenje! O uzvisene li poniznosti! O ponizne li uzvisenosti!

            Nazasticen, ali ipak spreman svakoga zagrliti, otvoren prema svakome tko ga pogleda. Posto stoji na sredini jaslica i na uzvisenome prostoru izgleda kao dar. Dar za cijelo covjecanstvo! Stovise, dobili smo najveci moguci dar! Ali, dar se moze i odbiti?! Ovaj dar nije potrebno odbiti rjecima, On razumije i ono sto ne kazemo.

            Neposredno oko jaslica nalazi se 17 drvenih komada koji predstavljaju nasu novicijatsku zajednicu i svaki od njih ima mogucnost posluziti u grijanju prostora u kojem se rodio Bog, dati sebe kako bi bilo bar malo ugodnije Onome koji nam je svima donio spasenje. Ova drvca upucuju na siromastvo i jednostavnost u kojima je roden Kralj svemira, ali i cinjenicu kako svatko od nas svojom jednostavnoscu i siromastvom srca moze napraviti ugodan boravak za Maloga Isusa.

 

  1. RASPETA RIJEC

            Samim time sto se rodio u jaslicama, poceo je ciniti svoju zrtvu za nase spasenje. Njegova muka je pocela samim rodenjem. Muka koja je zavrsena smrcu na krizu. Kriz koji stoji neposredno uz jaslice porucuje u kojoj se Isus mjeri darovao za covjecanstvo, a dao se u potpunosti. Sav prostor je zelen dok onaj koji se nalazi oko kriza, prepun je kamenja, manjih i vecih. Ima i trnja i pijeska. Zaista vlada jedna hladnoca i okrutnost dok gledamo. Isto ono Dijete koje ima tako blagi pogled, za malo ce vremena mucki biti pribijeno na drvo i ubijeno. Ovaj dio nam “uskace” u oci zato sto na neki nacin kvari bozicnu idilu. Ali tu je smisao jer Isus sam porucuje da je i On tamo zavrsio, a tko zeli ici za mnom zna sto mu je ciniti. Sin Bozji se zrtvovao nesebicno i dragovoljno, zelio je, nije morao: mozemo izabrati?!

            5. GROB BEZ TIJELA

            Isus je uskrsnuo! Grob je prazan! Nakon tri dana ispunilo se ono sto je govorio. Nasa vjera je dobila svoj smisao. Uskrs nije apstraktna istina, ovo je konkretni dogadaj. Sve sto je ucinio i sve sto je rekao na zemlji, cak i uvrede, pljuvanje, samaranje, kriz i grob, sve je to bila rijec Oca koju nam je uputio u Sinu, izazivajuci i pobudujuci svojom ljubavlju nasu ljubav prema Njemu. Kada je rijec ustala iz groba, nije to tek bila potvrda onoga svega sto je Isus govorio onima koji su ga slusali, nego je svaka izgovorena rijec dobila puninu svoga znacenja.

 

  1. UDOVI TIJELA

            Svi smo udovi tijela cija je glava Krist, ono drazesno Dijete, osoba koja je krvnicki zavrsila svoj zivot i koji je ucinio nesto pomalo cudno – uskrsnuo je. Nekoliko ovaca koje se nalaze oko vode predstavljaju Crkvu, Bozji narod poput stada na cijem se celu nalazi Dobri Pastir. Crkva je zajednica koja je rodena pod krizem, obuhvaca i one dobre i one manje dobre, proteze se na cijelo covjecanstvo. U Kristu smo doista ista obitelj zato sto nas veze ista krv – krv kriza.

            Jedan poveci dio jaslica zauzima voda, koja tece iz smjera Isusa prema ovcama dok one imaju mogucnost utaziti svoju zed. Izvor vode dolazi iz samoga Krista, On je sam izvor zivota, svatko moze piti s toga Izvora.

            “I s radoscu cete crpsti vodu iz izvora spasenja”(Iz 12, 3).

            Izvor Gospodnji, iz kojega svakodnevno mozemo pomoci svojoj dusi u hodu prema vjecnosti je sveta misa. Slavljem koje je sveti Franjo priredio u Grecciu 1223. godine, htio je podsjetiti na tu spasenjsku zbilju i pomoci vjernicima kako bi dozivjeli da se Krist svaki put ponovno rada kao u Betlehemu i poziva ljude da ga nasljeduju u svakoj euharistiji. Otajstvo utjelovljenja i svaka euharistija su ujedinjeni, stoga je svecenik u Grecciu slavio svetu misu na jaslama koje su bile oltar. “Polozen u jasle, to je Tijelo Kristovo na oltaru…”

            Poniznost utjelovljenja i ljubav Muke su bili za Franju sredisnji misteriji spasenja. Imamo mogucnost i mi biti u neposrednoj blizini onoga sto se dogada na oltaru.

 

            Franjo je u toj bozicnoj noci “s Djetetom postao Dijete” i pokazao nam vaznost trenutka u kojem se rodio Sin Bozji i kojim je Bog vidljivo iskazao svoju neizmjernu ljubav prema covjeku. Naime, bozicna radost je istinita i plodna samo tada kada u covjeku plodi obracenjem srca i zivota te svom dusom i svim svojim silama nasljeduje Krista sve do konacnoga radosnoga susreta s Ocem. A zar nije smisao ljudskoga zivota usidriti se u vjecnoj ugodnosti?

 

Fra Milan GELO

 


Galerija

{gallery}vijesti/Jaslice{/gallery}

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV