Vinkovci – Bezgrešno Srce Marijino

vinkovci2

Župa Bezgrešnog Srca Marijina

Alojzija Stepinca 73, Novo Selo

32100 Vinkovci

tel. (032) 339-850

fax. (032) 339-854

tel. (032) 339-857 – gvardijan

tel. (032) 357-451 (sestre)

e-mail: samostan.ns@email.t-com.hr

 

Fra Željko Klarić, gvardijan i župnik

Fra Matija A. Mandić, župni vikar

Fra Ambroz Knežić

 


Župa je osnovana 22.12.1970.

Samostan je osnovan 21.12.1970.

Blagoslov crkve 12.10.1975.

Blagoslov tornja 29.10.2005.

Blagoslov Lurdske špilje 24.6.2006.


 

Samostanska zajednica franjevaca konventualaca, osnovana pred početak Drugoga svjetskog rata u Vinkovcima, osjećala je sve više potrebu da se fratri bave i izravnim župnim pastoralom, u poratno vrijeme teških represija zapravo jednim od rijetkih oblika apostolata koje su Crkvi nesklone vlasti tolerirale, pa se brzo među braćom samostana sv. Antuna Padovanskoga rodila želja i ideja da od biskupijskih vlasti zatraže župu na području grada Vinkovaca. Kako se prilično blizu samostanske crkve sv. Antuna nalazi glavna župna crkva sv. Vinka i Poliona, braći je usmjerena pažnja na zapadni periferni zapadni dio grada poznat kao Novo Selo. S ciljem efikasnijeg djelovanja, 1965. godine, posebno zalaganjem o. Vinka Pehara i o. Ante Gašparića, kupljena je kuća kod u Novom Selu, s nakanom njezina korištenja u vjerske svrhe. Dana 15. prosinca iste godine Biskupski ordinarijat u Đakovu odobrio je otvaranje samostana i uređenje prostorija kupljene kuće za vršenje vjerskih obreda, a 9. siječnja 1966. delegat đakovačkog biskupa blagoslovio je kapelicu u čast Bezgrešnom Srcu Marijinu. Tako se sustavno počeo pastorizirati i taj periferni dio grada Vinkovaca, nekada poznatog pod njemačkim nazivom Neudorf, jer su do rata ovdje pretežito boravili Nijemci, protjerani potom u Njemačku.

Braća su tako počela obavljati «pionirski apostolat» u tom dijelu grada, da bi dekretom Biskupskog ordinarijata od 22. prosinca 1970. bila osnovana župa Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovačkome Novom Selu i povjerena na upravljanje franjevcima konventualcima. Župa je počela djelovati prvog dana sljedeće godine, i od 1. siječnja 1971. vodi svoje matice.

Dozvolom mjerodavnih vlasti 10. rujna iste godine zamijenjena je postojeća kuća u kojoj su se fratri nastanili i istog dana blagoslovljena kapela u samoj kući. Ta je mala postojbina bila najprije podružnica našega vinkovačkoga samostana sv. Antuna, a koji se nalazi izvan granica župe koja nam je povjerena. Stoga, iako kuća ni izdaleka nije bila prikladna ni za župne aktivnosti ni za samostanski život, Provincijski definitorij u Zagrebu je smatrao nužnim i hitnim da se podružnica utemelji kao zasebna redovnička kuća, što je i prihvaćeno na sjednici održanoj 21. prosinca 1972. Za prvoga gvardijana izabran je o. Stanko Mijić, upravitelj župe i fratar koji će u više navrata ovdje djelovati i ostaviti duboki pečat nazočnosti i djelovanja. Na sjednici Generalnog definitorija u Rimu, 2. ožujka 1973. potvrđen je spomenuti dekret o utemeljenju samostalne redovničke kuće pod zaštitom Bezgrešnog Srca Marijina.

Kako postojeća kuća nije ni najmanje zadovoljavala potrebe pastorala i života braće, odlučeno je da se pristupi gradnji posve nove i velike crkve u neposrednoj blizini. Kad je kupljeno zemljište, temeljni kamen za crkvu i samostan blagoslovio je 7. listopada 1973. tadašnji provincijal, o. Nikola Roščić. Velikim zalaganjem i žrtvama vjernika, od samih početaka, što baš i nije bilo ni lako ni ugodno jer je bilo velikih protivljenja i ometanja, nakon dvije godine, u nedjelju 12. listopada 1975. đakovački biskup mons. Ćiril Kos blagoslovio i otvorio novu crkvu Bezgrešnog Srca Marijina i samostan u Vinkovačkome Novom Selu. Najveći dio tereta oko stvaranja duhovne i materijalne crkve ponio je na svojim leđima, nakon prvoga župnika o. Ante Gašparića, župnik fra Stanko Mijić i njegov duhovni pomoćnik o. Dominik Kovač. Potom o. Martin Dretvić i njegov suradnik o. Alfons Janeš. I brojni drugi. A veliki doprinos rastu crkvenog života dale su i sestre Franjevke misionarke iz Asiza, koje su u samostan došle potkraj kolovoza 1981. i ostale do dana današnjega.

Budući da je crkva građena u suvremenom vremenu, ali i uz brojna ograničenja i pritiske, njezin stil odaje takvo razdoblje. Projekt nove crkve izradio je ing. arh. Đuro Fuchs. Čitavo je zdanje crkve i samostana kompozicija iz betona, slavonske opeke i drveta na cijeloj vanjštini građevine, a posebice u ponutrici. Dužina crkve iznosi 30 metara, a širina 20 metara.

U unutrašnjosti, osobito u njezinu svetištu, dominira veliko raspelo, kao vrijedno umjetničko djelo akademskog kipara isusovca Marijana Gajšaka. Svetište i oltar izrađeni su u sivom mramoru. Podnožja oltara i ambona izrađena su od slavonske opeke. Ponutricu crkve ukrašavaju velike slike u pokrajnjim lađama, s nekim kipovima, od kojih umjetničku vrijednost čuvaju drveni kipovi Srca Isusova i Majke Božje Bezgrešne, koje je svojevremeno izradio zagrebački umjetnik Škarpa.

Uz pročelje crkve podignut je zvonik visine 36 metara, te se visoko izdiže i vidljiv je iz daljine. Stari zvonik srušen je 2005. da bi posve novi crkveni toranj blagoslovio nadbiskup Marin Srakić 29. listopada 2005. godine. Zvonik ima četiri zvona, nabavljena i izlivena u firmi Grassmayr u Innsbrucku.


Galerija

gvinkovci201gvinkovci202gvinkovci203gvinkovci204

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV