Pred Vama je, istodobno, prijedlog za razmišljanje i vodič – pregršt imena i događaja.

Prepustite se kratkom putovanju kroz vrijeme koje, već od ranih kršćanskih dana, pamti i bilježi povijest naše crkve, našeg samostana, našega grada Šibenika i njegovih žitelja.

Crkva i samostan sv. Frane bili su izvan gradskih bedema, na brijegu iznad današnjeg autobusnog kolodvora. Prema, nama dostupnim, pisanim zapisima franjevci se u Šibeniku javljaju 1264. godine, premda ih predaja spominje i prije, godine 1221.

Za vrijeme sukoba s Mladenom II. Šubićem (1319.) samostan je srušen na zahtjev samih Šibenčana kako se u njemu ne bi utaborila protivnička vojska. Poslije je unutar gradskih bedema uz crkvicu sv. Martina i sv. Mihovila sagrađen novi.Papa Ivan XXII (u Avignonu) izdaje odobrenje – bulu od 20. XII. 1321. na temelju koje se može izgraditi novi samostan i crkva. (Prijepis povelje Papine bule postoji u Kodeksu „Diphnicus” – koji se čuva u ovom samostanu.) Samostan je više puta bio obnavljan: 1588., 1748. zbog požara, 1887. zbog izgradnje vodovoda te 1900. kada dobiva današnji vanjski izgled.

Crkva je građena u gotičkom stilu od bijelog tesanog kamena. Osim glavnog oltara crkva ima još tri mramorna i četiri drvena oltara. Mramorni oltari su: desno od svetišta je oltar sv. Nikole Tavilića koji je izradio Petar Scotti 1750., a sliku sv. Nikole naslikao je Mihaljević iz Krka 1891. god. Lijevo je oltar sv. Ante Padovanskog. Svečeva slika je iz 1750. Lijevo od glavnog ulaza u crkvu je oltar sv. Križa koji je podignut 1707. Sada je na mjestu križa, koji se nalazi na glavnom oltaru, kip sv. Male Terezije.

Za četiri drvena oltara, baroknog stila, nacrte je izradio šibenski drvorezac Josip Mondelle, a sagradili su ih Josip i Jeronim Ridolfi 1640. u Veneciji.

Oltarne slike izradio je Mateo Ponzzoni iz Raba 1640.

Iznad glavnih ulaznih vrata nalazi se freska iz XIV. st.

Strop je izrađen od ariševine. S ovim dimenzijama je prava rijetkost, a pripada školi slikara Ponzonia. Središnja je slika Uznesenje BDM, a ostale prikazuju sv. Franju Asiškog i sv. Nikolu Tavilića.

Pjevački kor podignut je na bijelim oktogonalnim stupovima s prekrasnim kapitelima, izradio ga je Anton Bagiato 1441. godine.

Lijevo od glavnog ulaza nalaze se orgulje glasovitog graditelja Petra Nakića iz 1762. Gotičko raspelo na glavnom oltaru je iz XV stoljeća.

Prepoznatljivost i bogatstvo samostana predstavlja i knjižnica koja spada među najvrjednije knjižnice u Hrvatskoj. U knjižnici su čuvaju brojni kodeksi, inkunabule i pergamenti. Posebno JT^ ističemo Šibensku molitvu koja pripada najstarijim latiničkim zapisima na našem prostoru, ubraja se u laude – pohvale Gospi, a datira iz XIV. stoljeća.

U ovom franjevačkom samostanu živjeli su i radili tijekom povijesti mnogobrojni fratri. Izdvojit ćemo velika imena našeg samostana: Nikolu Tavilića, biskupa Martina, biskupa Jeronima Miletu koji je u ovoj crkvi i pokopan. Nikola Tavilić (1340.-1391.) prvi je hrvatski svetac, koji je umro mučeničkom smrću u Jeruzalemu. Svetim ga je proglasio papa Pavao VI. 21. lipnja 1970., a sabor biskupske konferencije održan na Visovcu 24.-26. rujna 1970. proglašava crkvu sv. Frane Nacionalnim svetištem sv. Nikole Tavilića.

Razvidno je kako su fratri ovog samostana bili svjedoci i sudionici burne povijesti, kako naše crkve tako i našega grada. Vođeni načelom svog utemeljitelja sv. Franje propovijedaju i žive Mir i Dobro. Navjestitelji su radosne Božje vijesti u gradu i okolini.

Skrb i požrtvovnost braće ovog samostana očitovala se u ljubavi i odanosti prema svojim sugrađanima. Od početka su fratri poučavali govoru, pismu, računu i vjerskim istinama. Osnovali su prvu javnu pučku školu 29. siječnja 1798., prvu javnu gimnaziju u Dalmaciji 1806. te šegrtsku školu 1912. godine.

Unatoč svim uzletima i padovima, franjevačka je prisutnost na ovim prostorima neprekinuta i ostala je čvrsta kao maslina snažnih korijena.

Za duga povijesna sazrijevanja plodove predanog redovničkog rada i nesebičnih napora šibale su nesmiljene