O crkvi i samostanu sv. Frane

Crkva i samostan Sv. Frane nastali su na starom ranokršćanskom lokalitetu, uz grob i malu crkvu Sv. Felicija, mučenika iz Dioklecijanova doba (304.).

Prema, nama dostupnim, pisanim zapisima franjevci se u Splitu javljaju 1237.g., Mada ih predaja spominje i ranije, god. 1212.

Za vrijeme Kandijskih ratova (1645.-. 1669.) samostan je dijelom porušen na zahtjev grada, a od kamenja su građene obrambene kule protiv Turaka. Ksnije je sagrađen novi na istim temeljima da bi opet bio srušen te ponovo, na zahtjev grada, sagrađen (1908.) u današnjem vanjskom izgledu.

Crkva je jednobrodna. Uz glavni oltar, gdje počiva tijelo sv. Felicija, nalaze se još četiri pokrajna oltara koje krase oltarne pale poznatih umjetnika: Bezgrješna Djevica – rad Palme Mlađeg; Sv. Ante – Ferdinanda Schumana odnosno Jurja Pavloviča Fontane; Sv. Josip – Šibenskog majstora Lučića; te najvrjednije djelo u crkvi – Sv. Križ – slikano raspelo, prvi rad majstora Blaža Jurjeva Trogiranina. Glavni oltar izradio je početkom dvadesetog stoljeća oltarist Barčković, dok je kip Sv. Frane pod baldahinom kopija djela glasovitog kipara Duprea.

U crkvi Sv. Frane sačuvano je i jedno od najljepših djela sakralne umjetnosti iz rimskog razdoblja na tlu južne Hrvatske, a to je sarkofag s prikazom – prijelaz preko Crvenog mora koji je stajao na oltaru sv. Felicija.

Crkva Sv. Frane nosi časni naslov «Mali panteon hrvatskog naroda», što je na ponos gradu Splitu i cijeloj Hrvatskoj. Tu je grog Tome Arhiđakona (1200.-1268.), pisca «Historiae Salonitanae»; grob (velikog hrvatskog književnika) utemeljitelja hrvatske književnosti Marka Marulića (1450.-1524.); grob oca hrvatske barokne glazbe Ivana Marka Lukačića (1585.-1648.), autora zbirke «Sacrae cantiones» (Venezia 1620.); grob pjesnika Jeronima Cavagnina (1643.-1714.); grob hrvatskog političara dr. Ante Trumbića (1864.-1938.)

Samostanska knjižnica čuva vrijednu pergamenu s nacrtima grobnica i imenima njihovih vlasnika. Uz spomenutu bogatu knjižnicu nalazi se i vrijedna samostanska riznica s mnoštvom važnih sakralnih predmeta, dok arhiv obiluje glazbenim materijalima od kojih izdvajamo pet svezaka madrigala koji su svjetski unikati.

U splitskom samostanu Sv. Frane živjeli su radili kroz povijest mnogobrojni fratri među kojima ističemo veliko ime samostana fra Bernardina Splićanina, autora prve latiničke knjige na hrvatskom jeziku «Lekcionar Bernardina Splićanina» tiskane 1495.g. u Veneciji, te, već spomenutog Ivana Marka Lukačića, gvardijana ovog samostana i kapelnika katedrale Sv. Dujma.

I pisar statuta grada Splita bio je fratar ovog Samostana.

Razvidno je kako su fratri ovog samostana bili svjedoci i sudionici burne povijesti kako naše crkve tako i našeg grada. Vođeni načelom svog utemeljitelja sv. Fanje Asiškog propovijedaju i žive «MIR I DOBRO», te u tom duhu, a na poziv gradskih vlasti, posreduju u mirovnoj misiji zaraćenih mještana Splita i Trogira (1243.).

Skrb i požrtvovnost braće ovog samostana očitovala se u ljubavi koju su pokazivali prema bolesnima da bi i sami ubrzo podlegli istoj bolesti.

Pokraj crkve nalazi se franjevački samostan koji, svojim zdanjem, ovija stari klaustar iz 13. stoljeća. Klaustar je građen jednostavnim stilom s natkrivenim trijemom i gotičkim stupovima od kojih je svaki jedinstven i unikatan, dok se u srdini izdiže bunarski vijenac starog samostanskog zdenca.

U trijemu su razni fragmenti ploča s imenima velikana.

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV