„O. Wenanty nije težio za izvanrednim stvarima, ali je one redovne izvršavao na izvanredan način“ rekao je o njemu njegov prijatelj sv. Maksymilian Maria Kolbe.

Jubilarna godina 100-te obljetnice smrti Časnog Sluge Božjega Wenantyja Katarzyńca [Venantija Katažinjca] došla je kraju. U dvodnevnom slavlju (30.-31. ožujka 2022.) u Kalwariji Pacławskoj, blizu Przemyśla u Poljskoj, sudjelovali su među ostalima generalni ministar franjevačkog reda fra Carlos Trovarelli, viši nadređeni Federacije FEMO-a (Federacija Srednje i Istočne Europe), braća koja se pripremaju na redovnički i svećenički život zajedno sa svojim odgojiteljima iz tog dijela svijeta te braća iz Poljske i štovatelji kandidata na oltar.

„Ne slavimo smrt oca Wenantyja, već njegovo – kako vjerujemo – rođenje za nebo. Tu smo zato da bismo zahvalili Gospodinu Bogu za njegov lijep život, za njegovu vjeru, nadu i ljubav. Oduševljava nas ta osoba, njegov nauk, a prije svega njegovo svjedočanstvo“ – rekao je o. Marian Gołąb, provincijal franjevaca iz Krakova, voditelj Federacije Srednje i Istočne Europe.

„I molimo se Bogu za čudo, za izvanredni znak koji će biti za nas, za Crkvu, za Svetog Oca dokaz da je došlo vrijeme njegova uznesenja na oltar“ – dodaje viši nadređeni.

Tu iznimno živu osobu s prijeloma 19. na 20. st. predstavili su kazališni i filmski glumci iz Varšave u jednočinci s epilogom u režiji Michała Chorońskog.

Slično je to učinio o. prof. Zdzisław Kijas iz Rima, generalni postulator reda, koji je u svojoj konferenciji povezao Wenantyja Katarzyńca i njegovog pet godina mlađeg prijatelja Maksymiliana Mariju Kolbea, dokazujući kako „sveci otkrivaju svece“.

„Maksymilian je otkrio svetost svoga subrata. Puno je učinio kako bi ju i drugi otkrili, njegova subraća i cijeli red…“ Maksymilian je dopingirao Wenantyja, a Wenanty Maksymiliana. Međusobno su se dopingirali kako ne bi sustali na putu do savršenosti. Jedan drugome nisu zavidjeli, već su htjeli da drugi raste i postaje ljepšim“ – uvjeravao je franjevac.

Generalni ministar franjevačkog reda fra Carlos Alberto Trovarelli tijekom susreta s klericima, juniorima, novacima (među kojima je jedan naš novak fra Franko na godini kušnje u Poljskoj), postulantima te njihovim nadređenima i odgojiteljima poticao je između ostalog i na to kako bi braća slijedeći primjer o. Wenantyja mogli otkrivati i ispunjavati volju Božju u stvarnosti u kojoj se nalaze; kako bi se preobražavali po Evanđelju, obraćali i stvarali nove odnose; kako bi postajali misijskom zajednicom; kako bi bili transparentni; kako bi postajali sličniji Kristu; kako bi nosili jedni drugima i svijetu nadu; kako bi umirali sebi, a živjeli za druge; kako bi oni kojima služe ili onima kojima će tek služiti, rekli kasnije o njima: „oni su nas voljeli“. Generalni ministar o. Carlos otkriva smisao poziva, a on je prihvaćati pogled ljubavi našega Oca.

U prigodnoj homiliji general reda je ukazivao na Časnog Slugu Božjeg kao uzor za nasljedovanje, čovjeka koji je snažno vjerovao u to što je živio i htio je to proživljavati na savršen način.

S obzirom na rat koji je u tijeku za granicom na Ukrajini, dva kilometra dalje od ovog mjesta, braća su se molila za mir za tu izmučenu zemlju. Na kraju upravo tamo u Obydowiu kraj Lavova rodio se Časni Sluga Božji Wenanty Katarzyniec i iz tog kraja je iz Kamieńca Podolskog doputovala u Kalwariju Pacławsku čudotvorna slika Majke Božje koja sluša.

„Naš susret odvija se u posebnom vremenu – nedaleko od ovog mjesta, s druge strane granice, događa se okrutan rat. Rat koji donosi uništenje, smrt nevinih, očaj i bol mnoštva ljudi. Zato čeznemo da u ove dane s ovog svetog brda teče molitva za mir, za prestanak rata i za nadu. Sam o. Wenanty, u vremenu prijetnje invazijom ruske vojske 1914. g. svojom pribranošću i molitvom vraćao je mir duha ljudima obuzetima strahom. Neka i sada bude naš zagovornik u Boga“ – rekao je voditelj FEMO o. M. Gołąb.

U simboličnoj gesti braća su pustila četiri bijele golubice da bi, kao u biblijskom opisu potopa, postale najavom novog života u miru.

Generalni ministar franjevaca zaputio se do kapelice Majke Božje Fatimske u pograničnom području koja je 40-ih godina 20. st. mnogo propatila jer pucano je na nju od strane sovjetskih vojnika i tek je prije četiri godine obnovljena.

Časni Sluga Božji Wenanty Katarzyniec bio je franjevac; prepoznavan kao dobar ispovjednik i propovjednik. Zadivljavao je vjernike svojom pobožnošću, skromnošću i revnošću. Bio je također odgojiteljem novaka, a kasnije predavačem filozofije i grčkog u Lavovu. Istovremeno je služio teško bolesnima i časnim sestrama. Živio je jedva 32 godine (1889.-1921.). Umro je na glasu svetosti. „O. Wenanty nije težio za izvanrednim stvarima, ali je one redovne izvršavao na izvanredan način“ – rekao je o njemu njegov prijatelj sv. Maksymilian Maria Kolbe. Vrijedi napomenuti kako uz grob Wenantyja leže sličice s devetnicom na hrvatskom jeziku! Budući blaženik čeka i na molitve hrvatskoga naroda kako bi se zauzimao za njih pred Licem Nebeskoga Oca.