Riječ je o jedinstvenoj izložbi „Varvaria / Breberium / Bribir: razotkrivanje slojeva“ u Hrvatskome povijesnom muzeju. Izložba je priređena i postavljena potkraj studenoga prošle godine s ciljem da na jednom mjestu predstavi rezultate istraživanja lokaliteta Bribirska glavica koji je još prije 110 godina započeo otac hrvatske arheologije, fra Lujo Marun. K tome, ovo je dobar primjer suradnje Hrvatskoga povijesnog muzeja i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita kao organizatora, a posudbom izložaka svoj doprinos izložbi među desetak drugih muzeja i arhiva, dao je i naš šibenski samostan.

Kroz tematske cjeline (Povijest istraživanja; Bribirska glavica prije dolaska Rimljana; Antička Varvaria; Ranosrednjovjekovni Breberium; Rod Šubića Bribirskih – župani, kneževi, banovi; Sumrak Bribira) može se upoznati s ovim iznimnim lokalitetom koji ima ne samo arheološku vrijednost, jer je ovdje u ranom srednjem vijeku bilo sjedište najmoćnijeg hrvatskog roda Šubića. Spomenuta razdoblja predstavljena su nalazima uporabnih predmeta u svakodnevnom životu stanovništva, kao i dijelova opreme vojnika, te predmeta opreme pokojnika, kao i kovanica.  Zanimljivi su i predstavljeni originali i replike kamenih spomenika s natpisima.

Iz ovih nekoliko redaka, očita je važnost Bribira tijekom više stoljeća kao gospodarskog, prometnog, kulturnog središta. U tom vidu valja podsjetiti kako je Bribir bio i važno vjersko središte. U tom kontekstu posebno valja spomenuti franjevačke tragove. Samostan s crkvom sv. Marije sagrađen je na prijelazu 13. u 14. stoljeće, te je bio prvi franjevački samostan podignut u Hrvatskoj izvan dalmatinskih gradova. Samostan je usko vezan uz rod Šubića, tako u nekrologu čitamo da je osnivač samostana bio ban Pavao I. (on je osnovao i samostan u Skradinu), a u oporuci Pavlovog sina, Pavla II. Ostrovičkog stoje redci „Tijelo moje, hoću, do se sahrani u Bribiru u crkvi sv. Marije kad malobraćana, u grobnici, gdje počiva moj otac i sinovi moji“. Tako je u crkvi sv. Marije bio mauzolej.

Zahvaljujući darovima, samostan je imao impresivnu knjižnicu, te brojne liturgijske predmete i relikvijare. Uslijed povijesnih okolnosti, nakon osmanlijskog osvajanja 1522. godine dio blaga bribirskog samostana prenesen je u samostan sv. Frane u Šibeniku.

Za ovu izložbu, rado su ustupljeni neki od predmeta kojima je dat spomen na samostan i crkvu sv. Marije. Prikladno uređenim „kutkom“ dominira foto-replika križa koji se nalazi iznad glavnoga oltara šibenskoga svetišta, a prema predaji iz Bribira je preneseno 1527. godine. Slika ovoga raspela smještena je i na vremenskoj crti koja na početku izložbe prikazuje povijesni razvoj Bribira, a smještena je u godine Kristova života.

Nadalje tu je „Brevirium Franciscanum de Breberio“ (14.-15.st.) koji je nastao u franjevačkom samostanu u Brebiru, a donosi standardne tekstove i molitve kroz crkvenu godinu. Na početku brevijara nalazi se „Bribirski nekrolog“ s upisanim godinama smrti bribirskih knezova od 1303. do 1453. godine.

Slijedeći vrijedni eksponat je „Legenda aurea“ (1307.) zbirka legendi o životu i mučeništvima svetaca, Krista i svetkovinama Blažene Djevice Marije. Kodeks je sastavio genovečki biskup Jakov iz Varazzea. On je autor i „Legenda sanctorum“, zbirke svetačkih legendi u kasnom srednjem vijeku. Također, posjetitelji mogu vidjeti i nekoliko dokumenata od kojih dva imaju i pečate. Prvi je darovnica Matije, sina Vukše Bribirskoga kojom daruje čitav prihod sela Ušćevid franjevačkom samostanu u Bribiru koji datira od 8. travnja 1348. Dokument je pisan na latinskom jeziku kurzivnom goticom. U tekstu čitamo, kako je darovatelj „svojevoljno, dragovoljno i samostalno dao i predao sav, čitav i cjelovit njemu pripadajući dio posjeda u selu Ušćevid, kako vinograda, tako i oranica, gajeva, šuma, pašnjaka, stabala, voda i svega što se nalazi bilo na spomenutoj zemlji ili ispod zemlje, sa svim ovogodišnjim prihodom i zaradom i čime zemlja bude kasnije rađala, crkvi i Samostanu Blažene Djevice Slavne u Bribiru, za lijek i otkupljenje svojih grijeha“.

Drugi dokument sa tri pečata predstavlja ispravu kojom se vrši volja oporuke Tome Ilijina Bribirskog kojom daje dio posjeda u Hermanšćini franjevačkom samostanu u Bribiru (28. travnja 1353.). Riječ je također o tekstu na latinskom jeziku pisanom kancelarijskom goticom. I ovom se ispravom darovatelj daruje samostanu „za lijek i otpuštenje svojih i roditeljskih grijeha“. Zanimljivo je, da se na elektronskom zaslonu u prijepisu originala, te u prijevodu na hrvatski jezik mogu čitati spomenute, kao i druge izložene isprave.

Na izložbi svoje mjesto našlo je i nekoliko moćnika koji se također čuvaju u Šibeniku. Tako je tu moćnik-ruka sv. Tadeja i sv. Kristine (kraj 14. st.), potom moćnik-ruka sv. Lovre i sv. Bazilija Velikog (kraj 14. st.), moćnik sv. Matije (15. st.), moćnik sv. Stjepana Prvomućenika (15.st.), te moćnik jednog od nevine dječice (kraj 15.st.).

Na kraju spomenimo, da je uz moćnike iz samostana sv. Frane na izložbi izloženo nekoliko moćnika iz riznice župne crkve sv. Anselma u Ninu, kao i kopija škrinje sv. Šimuna koja se nalazi u atriju palače HAZU.

Izložbu prati bogato opremljeni katalog, u kojem su predstavljeni svi izlošci, a dokumenti uz pojedina darovanja, te bule i povelje, uz fotografije prati i prijepis originala, te prijevod na hrvatski jezik. Eksponati iz samostana sv. Frane s popratnim tekstom predstavljeni su na osam stranica.

Izložba se može razgledati do 24. svibnja u Hrvatskome povijesnome muzeju, a virtualno na:  http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/aktualne-izlozbe/varvaria-breberium-bribir-razotkrivanje-slojeva/likovni-postav.

Tekst i fotografije: Marija Belošević