Pogled u Bosnu…

U petak (8. ožujka) odmah poslije ručka, bogoslovi, postulant i sjemeništarac predvođeni svojim magistrom, uputili su se putem Bosne i Hercegovine, putem Sarajeva. Ovaj put bio je turističke, ali jednako tako i duhovne i kulturne naravi. Prešavši granicu kod Slavonskog Broda, odmah se moglo vidjeti kako ta zemlja diše. Ljudi su nasmijani, sretni, srdačni i susretljivi, barem kako se mogao stječi dojam iz vožnje, ali zemlja je krvlju napaćena, kuće još uvijek nose ožiljke, a s njima i ljudi koji su u ratu izgubili i više od krova nad glavom. Vožnja je trajala šest sati i u tih šest sati, kako smo se spuštali prema Sarajevu, nailazili smo na prirodne ljepote ove zemlje. Gdjegdje te ljepote nisu bile taknute, a gdjegdje je na njih djelovao čovjek i ne baš u najboljem smislu. Pred sam ulazak u olimpijski grad stvorila se gužva – radovi na cesti. Tako se moglo malo odahnuti, protegnuti noge i biti na svježem zraku. Vrijeme je služilo, iako je puhao vjetar te su kišne kapi prijetile da će pasti. Odmah po pomaku kolone započela se molitva krunice. Kako se krunica bližila svome kraju, tako je Sarajevo bilo sve bliže i bliže. I napokon smo tu. Po dolasku u Sarajevu smjestili smo se kod časnih sestara, kćeri Božje ljubavi. One su nas prijatno dočekale i ugostile. Smjestivši se otišli smo do franjevaca u Nedžarićima, gdje se nalazi njihova bogoslovija. Tako su nas počastili večerom i razgovorom ugodnim. Kako su se kazaljke bližile novome danu i mi smo, izmoreni od puta, odlučili zahvaliti domaćinima te otići na lagani počinak. Sljedećeg jutra bio nam je zakazan susret s nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim, kardinalom Vinkom Puljićem. On nas je ugostio u svojem nadbiskupskom dvoru, a do njega nas je dopratio naš sarajevski vodič, đakon Ivan Dragičević. Kardinal nas je tako pobliže upoznao sa stanjem Hrvata u BiH, sa stanjem katoličke Crkve u BiH, također je podijelio i svoja ratna sjećanja jer je tada bio jedini vjerski poglavar koji se nalazio u Sarajevu za vrijeme njegove opsade u ratu. Zahvalivši mu na svemu preporučili smo se u njegove molitve i on se jednako tako preporučio u naše. Po završetku susreta, vratili smo se do samostana sestara te smo u svetištu drinskih mučenica slavili svetu euharistiju. Poslijepodne smo obišli grad i njegove najveće znamenitosti kao što je Baščaršija i Gazi Husrev-begova džamija; posjetili smo gradsku vijećnicu, muzej Prvoga svjetskog rata te most na kojem je ruka Gavrila Principa usmrtila, u poznatom sarajevskom atentatu, prijestolonasljednika Austro-Ugarske Franju Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju; također smo probali sarajevske čevape i razne druge bosanske specijalitete i poslastice; pred kraj dana obišli smo sarajevsku bogosloviju i samostan školskih sestara franjevki. Dan smo završili zajedničkim druženjem uz pjesmu, šalu i, naravno, sarajevsko pivo. Nedjelju smo započeli svetom euharistijom te smo, po njezinu završetku, posjetili vrelo Bosne. Prekrasni izvori ostavljaju u ljudima stanje zapanjenosti. Netaknuta Bosna odmah je podsjetila na svu svoju veličinu i značaj koji je imala i ima u povijesti. Nakon oduševljenja slijedio je zajednički ručak sa sestrama. Bili smo oduševljeni. Nakon kratkog odmora odmah smo nastavili dalje te smo se zaputili putem Fojnice, poznatog samostana koji čuva neprocjenjivu Ahdnamu, povelju koju je sultan Mehmed II. Osvajač dao franjevcima, fra Anđelu Zvizdoviću, da slobodno djeluju i rade unutar Osmanskog Carstva. No prije nego što smo stigli u Fojnicu malo smo se izgubili, ali svako zlo za neko dobro te smo tako u svome lutanju naišli na putokaz prema izvoru sv. Jakova, koje smo i posjetili. Fratri su nas lijepo dočekali te nam je gvardijan ispričao crtice iz povijesti toga kraja i samog samostana. Dan je završio zajedničkim druženjem. I kako kaže poznati aforizma: „Svakog gosta tri dana dosta!“ No šalu na stranu, došlo je vrijeme za naš rastanak, krenuli smo odmah poslije doručka putem Zagreba. Sestre su nas ispratile, zaželjele Božji blagoslov, mi jednako tako te smo izrazili nadu da ćemo se ponovno vidjeti bilo u Sarajevu bilo u Zagrebu. I prije samog Zagreba, posjetili smo Kraljevu Sutjesku. Tamo smo obišli franjevački samostan, jedan od najstarijih i najdugovječnijih na tom mjestu. Domaći fratar nas je lijepo ugostio te nam je pokazao biblioteku, etnografski muzej i muzej sakralne umjetnosti. Sukus svega bio bi neopisiv riječima, ali duboko pohranjen u memoriji i srcima magistra, bogoslova, postulanta i sjemeništarca. I tako vraćam se Zagrebe tebi…

E.M.

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV