Zagreb, (IKA) – Prvi hrvatski autorski mjuzikl o sv. Antunu Padovanskome „Svetac svega svijeta“ premijerno je u petak 29. lipnja u dvorani sv. Franje na Svetom Duhu u Zagrebu izveo Ansambl „Kolbe“. Valja podsjetiti, da je ansamblu ovo već treći mjuzikl, nakon „Život za život“ i „Uskrsli“.

Pozdravljajući okupljene, fra Tomislav Glavnik gvardijan svetoduškog samostana i vikar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u čijoj je produkciji nastao i sam mjuzikl, podsjetio je kako je dvorana Svetoga Franje sagrađena 1926. godine s ciljem prikazivanja predstava, organiziranja predstavljanja knjiga i izložaba, te susreta mladih. Zahvalio je inicijatoru, fra Ivanu Bradariću koji je prije četiri godine započeo razgovore oko mjuzikla, a posebno autoru libreta Ninu Škrabe, glazbe Branku Bardunu, te redatelju Robertu Boškoviću, kao i duhovniku ansambla fra Josipu Petonjiću. Posebnu pak je zahvalu uputio Ansamblu Kolbe. „To su mladi ljudi, amateri koji radosnu dišu za Božju stvar. Mjuzikli koje pripremaju su odgovor vjerničkog puka na potrebe Crkve u današnjem vremenu. Poziv je to i svima nada, da na novi način unutar Katoličke Crkve doživimo što znači ponovno se evangelizirati i kako su se oduševljavati za evanđelje poput sv. Maksimilijana Kolbea i sv. Antuna“.

Radnja mjuzikla započinje, kao i susret mnogih sa sv. Antunom pred njegovim kipom, u nekoj od crkava njemu posvećenih gdje se često zaustavljaju hodočasničke, ali i turističke skupine koje s pozornošću slušaju o svečevu životu započetom u Lisabonu. Autori mjuzikla tako gledatelje vode na žitna polja Portugala, gdje je sazrijevao duhovni poziv mladoga Fernanda. Zanimljiva je epizoda iz života budućega redovnika o kojoj je samo zna, a riječ je o djevojci Amaliji, na što se nadovezuje mogli bismo reći prvo čudo razbijenog krčaka s vodom. Gledatelji mogu saznati i od kud ime koje je Fernando uzeo postavši redovnik. Slijede slike čuda, od kojih je posebno dojmljiva scenski odlično dočarano nevrijeme na moru, ili pak obraćenje cijele bande razbojnika. Dakako nije zaboravljeno čudo s mazgom, te spomen mnogih drugih manjih čuda kojima mnogi koji se utječu svecu svjedoče i danas.

Škrabe posebnu pozornost posvećuje predstavljajući sam lik sv. Antuna. Iako vrlo učenoga, resila ga je blagost, poniznost, pobožnost, ali i hrabrost za Božju stvar se žrtvovati, što je i sam pokazao spremnošću ići u misije i postati mučenik, te franjevačka zanesenost i upornost ne odustati od čovjeka. Autor je sve to lijepo uklopio u priču koja se nakon Portugala i Maroka, nastavila u Italiji i Francuskoj gdje su mnogi u Antunu prepoznali živoga sveca koje je učinio mnoga čuda za života, a kao propovjednik prema riječima pape Grgura IX. bio  „kovčegom zavjetnim.” Vrijeme u kojem je živio sv. Antun po mnogome se ne razlikuje od našega, a univerzalnost Antunove poruke živi i danas.

Svaki gledatelj doživjet će mjuzikl na svoj način, isto kako svatko uspostavlja vlastiti odnos povjerenja sa Svecem svega svijeta, no ono što je sigurno: gotovo dvosatna izvedba nikoga neće ostaviti ravnodušnim, pa bio on i vjernik s ruba, ili pak zaljubljenik u mjuzikle. Zanimljivo je spomenuti, da kao i nekim ranijim i u ovome libretu Škrabe gledateljstvo vodi kroz surovost svakodnevnoga života (sjetimo se samo „Isus u snack-baru“) gdje se možda i ne nadamo naći ono sveto.

U ovom kratkom prikazu valja istaknuti i odlične solo dionice, te scenski pokret. Glavni lik, mladog Fernanda, kasnije Antuna utjelovio je Marko Dumančić.

Nakon izvedbe,  Nino Škrabe nije krio zadovoljstvo, kako glumcima, tako i publikom koja je odlično reagirala na humor kojega ne nedostaje, ako i na sve ono radi čega sv. Antuna svrstavamo u „hrvatske“ svece.

„Ovo je prekrasna mladost iz koje je vidljiva radost igre, žar, ljubav što oni rade. To profesionalni nikad ne mogu dati“ izjavio je Škrabe.

Marija Belošević (IKA)

Foto: Vlado Badrov