Zagreb, (IKA) – Apostolska pobudnica „Gaudete et exsultate“ o pozivu na svetost u suvremenom svijetu pape Franje predstavljena je u utorak, 19. lipnja u dvorani sv. Franje samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu.

Predstavljanje je priredio Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga u čijem je izdanju objavljen hrvatski prijevod pobudnice koji je napravila Ana Volarić Mršić.

Počasni gost predstavljanja bio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giuseppe Pinto.

Uvodno je provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i aktualni urednik Veritasa dr. sc. fra Josip Blažević naglasio kako je pobudnica „rukovet poticajnih misli koje razotkrivaju radosno lice kršćanstva s jedne strane, te neodoljivog poziva na svetost svima izložena razumljivim jezikom uz konkretne naputke s druge strane. Možemo reći da je ova pobudnica svojevrstan priručnik svetosti koji ohrabruje i najskeptičnije da se odluče iskoraknuti u tom smjeru“.

Izražavajući dobrodošlicu nunciju Pintu kojemu je ovo prvi dolazak na Sveti Duh, Blažević ga je rekao, kako su mu vrata svetoduškog samostana uvijek otvorena. Zamolio ga je, da papi Franji prenese izraze zahvalnosti za ovu pobudnicu, kao i osjećaj sinovske odanosti i poštovanja.

U ovoj prigodi, fra Blažević je predstavio novog urednika Veritasa fra Vladimira Vidovića koji je moderirao predstavljanje.

Osvrt na pobudnicu dao je pročelnik Katedre dogmatske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. fra Ivan Karlić.

Uvodno se osvrnuo na samo poimanje svetosti danas, te je posvijestio kako je poziv na svetost  upućen svima bez razlike. Podsjetio je, kako se pri pozivu na svetost običava pozivati na Drugi vatikanski sabor i Lumen gentium.

No, davno prija sabora to je učio otac hrvatske književnosti i jezika Marko Marulić on se proslavio spisom „De institutione bene vivendi per exempla sanctorum“ (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca). Ta njegova knjiga iz 1506. jedna je od najčitanijih i najviše prevođenijih knjiga na europske jezike. Očito je Marulić shvatio da je svetost doista poziv svima, rekao je Karlić.

Nakana Papine pobudnice o pozivu na svetost u suvremenom svijetu nije nikakav novi traktat teološki  o svetosti, nije ni analiza sredstava za postizanje svetosti. „Moj skromni cilj je da još jednom odjekne poziv na svetost, uz pokušaj da ga utjelovim u sadašnje prilike, s rizicima, izazovima i mogućnostima. Zato jer je Gospodin izabrao svakoga od nas ‘da budemo sveti i neporočni pred njim u ljubavi’ (Ef 1,4)“ (usp. br. 2). Karlić se osvrnuo i na dio pobudnice u kojoj Papa upozorava na neprijatelje i krivotvoritelje svetosti, a to su suvremeni gnosticizam i pelagijanizam. Prema Karlićevim riječima to je novost u papinskim dokumentima. „Zanimljivo i hrabro poglavlje, jer aludira se izravno i neizravno na neke pokrete unutar Katoličke Crkve koji su očito krivotvorenje svetosti“.

U slijedećem poglavlju „U Gospodinu svjetlu“ Papa tumači blaženstva u kontekstu današnjega svijeta i Crkve. On konkretizira za naše vrijeme, za naše odnose, za naš svakodnevni život ono što je Isus svečano proglasio u govori na Gori i što je svojim učenicima stavio kao program življenja. „Papa se spušta na razinu vjernika, na razinu ljudi koji se svakodnevno bore sami sa sobom, koji se bore s današnjim relativizmima, sa hedonističkim konzumizmom, s raznim neoliberalnim mentalitetima i ideologijama ‘koje osakaćuju srce Evanđelja’.“

Nadalje Papa ukazuje na neke odlike svetosti u suvremenom svijetu za koje se nada odjeknuti na određeni način. Papa ukazuje na „pet velikih očitovanja ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.

U zaključnom dijelu Karlić je još jednom naglasio „na svetost smo svi pozvani, a okoliš svetosti nije nigdje drugdje nego ondje gdje ja živim i djelujem, jer svetost nije bijeg od života od obveza, od bilo koje vrste rada“.

Pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Kliniku za psihijatriju Vrapče i saborski zastupnik Ivan Ćelić, dr. med. na početku svoga osvrta je podsjetio kako papa Franjo često govori o radosti, pa bi ga mogli nazvati „papa radosti“.

Ćelić je pojasnio, kako radost nije samo emocija ili osjećaj koji bi uvijek trebao biti posljedica nečega. „Radost je puno više od posredne emocije, to je unutarnje stanje, stav prema životu. Radost je sredstvo do cilja, a ne samo cilj. Radost je naše prirodno stanje kad smo povezani sa svojom dušom koja je pravi izvor radosti. Vođen svojom dušom čovjek je radost, umjesto da samo osjeća radost.“ U tom kontekstu je podsjetio kako papa Franjo kaže, da kršćanska radost je ono što uzdiže kršćane. Kršćanin koji nije radostan u srcu nije dobar kršćanin. Radost kojom kršćanin odiše način je kršćanskog izražavanja. Nije to nešto što se kupuje ili postiže vlastitim naporom, to je plod Duha Svetoga koji daje radost srcu. Sjećanje i nada dvije su sastavnice koje omogućuju kršćanima da žive u radosti, radosti u kojoj je na prvome mjestu mir.

Takvu kršćansku radost nije lako sačuvati. Suvremeni se svijet se zadovoljava s kulturom koja nema radosti, u kojoj se izmišljaju mnoge stvari za zabavu.

Ćelić je podsjetio i kako je glavna Isusova zapovijed da ljubimo jedni druge. Stoga je ukazao na podudarnost radosti i ljubavi, te to potkrijepio mislima sv. Majke Terezije „radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete uhvatiti duše“.

Kad god vanjski uvjeti stavljaju našu radost na kušnju, jer se čini da imamo više razloga da osjećamo tugu nego radost, a ne možemo se dovesti u stanje ljubavi, onda možemo posegnuti za krepostima nade, vjere i ljubavi da bi se postupno i brzo vratili u stanje radosti, jer „radost je ukorijenjena u temeljnim krepostima u ljubavi, vjeri i nadi. Ona nije izolirana od vlastitog karaktera, niti od okolnosti. Kada karakterom upravlja ego, radost je nepostojana, no kada njime upravlja duša onda je radost trajna“ rekao je Ćelić.

Osvrt na pobudnicu dao je i novinar Večernjega lista Darko Pavičić. Govoreći iz perspektive novinara, naglasio je kako je on u dodiru sa svetim ljudima, te je iz vlastitog života posvjedočio kako je imao prilike susreti neke poput Franje Kuharića i Bonaventure Dude. Kako znamo da su ljudi sveti? Tako jer zrače ljubavlju. „Oni ne mogu sakriti svoju ljubav prema Bogu, prema čovjeku. Upravo o tome govori papa Franjo u ovoj pobudnici koja je u glavnim točkama sukus njegovog pontifikata. Način na koji Papa govori cijelo vrijeme je jednostavan, probitačan, dolazi do svojih slušatelja, ne samo u Crkvi nego i izvan nje. I ova će pobudnica zainteresirati mnoge ljudi koji su izvan Crkve, a Papi je cilj da Crkva koja je kuća svih dovede i one koji su se iz različitih razloga udaljili. On ne traži svece među idealnim ljudima, jer sveci mogu biti naša vlastiti majka, baka. Papa stavlja naglasak na svakodnevnu jednostavnost života u kojoj možemo prepoznati svetost. On nas vraća na svakodnevne izazove s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu da pokušavamo biti dobri, susretljivi, rekao je Pavičić, te citirao retke iz pobudnice „ne treba biti biskup, svećenik, redovnica ili redovnik da bi netko bio svet. Često smo u napasti da pomislimo kako je svetost pridržana za one koji su u mogućnosti biti podalje od običnih obveza, kako bi se puno vremena posvetilo molitvi. To nije tako. Svi smo pozvani biti svetima, živeći s ljubavlju i dajući ponaosob vlastito svjedočanstvo u svakidašnjim poslovima, tako gdje jesmo.“ (Usp. br. 14).

Dakle, Papa ne stavlja neke uzvišene ideale, on ne nameće kriterije, već poziva: budi svet tamo gdje jesi. Na pitanje „kako to smjestiti u kontekst medijskog svijeta“ Pavičić je odgovorio „valja se truditi kao i u svakom drugom poslu; iskreno i istinito prenositi ono što se vidi, što se čuje u susretu sa svetim ljudima i Papinim govorima i nagovorima i prezentirati ih javnosti“.

Odabrane dijelove pobudnice „Radujte se i kličite“ čitao je fra Ivan M. Lotar, a predstavljanje je glazbeno obogatio Ansambl „Kolbe“ dijelovima novoga mjuzikla „Svetac svega svijeta“.

Video prilog LaudatoTV-a pogledajte ovdje