VINKOVCI – Svetkovina sv. Antuna Padovanskoga u istoimenom samostanu u Vinkovcima u srijedu 13. lipnja, koju su obilježili vjetar, kiša, oluja, sunce, sparina i svježina, od ranih jutarnjih sati, proslavljena je sa sedam blagdanskih misnih slavlja, dvama blagoslovima ljiljana i djece, cjelodnevnim ispovijedima, blagoslovima nabožnih predmeta, primanjem zavjetnih misa i paljenjem svijeća. Hodočastili su brojni hodočasnici i štovatelji sv. Antuna. Posljednje misno slavlje u večernjim satima je predvodio i propovijedao nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić u suslavlju domaćega gvardijana o. Martina Dretvića i vinkovačkoga vojnoga kapelana o. Mate Vincetića. U homiliji je nadbiskup govorio o evanđeoskom odlomku sv. Mateja u kojemu piše kako je odmah poslije krštenja na Jordanu Duh Sveti vodio Isusa 40 dana pustinjom gdje ga je iskušavao đavao. „Time je vidljivo povezao kušnje s krštenjem, i baš zato što je bio kršten, i zato što je prionuo uz Isusa, kršćanin prolazi napasti. Mi prolazimo kroz napasti. U našem životu baš zato što smo kršteni bivamo i mi kušani. Napasti su normalne u našem ljudskom životu i našem kršćanskom životu“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je kako je sv. Antun kroz čitav svoj život morao Bogu dopuštati da On bude Bog, morao se suobličavati Njemu, morao je dopuštati da kroz Njegove riječi, postupke, stavove, ne progovara on sam, njegova želja, njegova volja da bude misionar, nego Bog. „I kad je Antun dopustio Bogu da On bude Bog, da On ima središnje mjesto u njegovu životu, da On oblikuje njegov život, da prihvaća teži, zahtjevniji put, onda je Bog po Antunu mogao činiti čudesa. I činio ih je već za njegova života, činio ih je odmah poslije njegove smrti, tako da je samo nakon godinu dana, što je i danas nezamislivo, nakon smrti, već bio proglašen svetim“, rekao je nadbiskup Hranić, i nastavio: „800 godina poslije njegove smrti i mi se danas okupljamo, prepoznajemo njegovu svetost, prepoznajemo i oduševljavamo se njegovim čudesima, ali bismo si trebali posvijestiti: kad je sveti Antun htio imati trgovački, račundžijski odnos s Bogom, dok je u svemu tražio sebe, tada je nailazio na poteškoće. Ništa mu se nije ostvarivalo. A onda, kad je počeo shvaćati da Bogu treba dopustiti da On ima središnje mjesto u njegovu životu, onda je i u krajnje nepovoljnim uvjetima Bog činio i učinio to da on poraste i u očima ljudi, a zasigurno je porastao u očima Božjim. I zato smo mi večeras ovdje kako bismo poput sv. Antuna Bogu dopustili da On ima središnje mjesto u našem životu, i ako se odreknemo sebe, onoga što smo si zacrtali, onoga što mislimo kako treba biti u našem životu, što treba Bog učiniti, i što treba sv. Ante učiniti, i kad se Bogu stavimo u ruke i kažemo neka bude volja Tvoja, ja ništa ne želim, nego Oče Sveti s povjerenjem sebe, svoj život, svoje muke, probleme, stavljam u Tvoje ruke, Ti vodi, tada nam Bog uvijek pokazuje svoje svjetlo. I tada kada mi ne guramo sebe, kad smo oslobođeni od svoje volje, tada Bog može činiti čudesa i mijenjati odnose u našem braku, u mojoj obitelji, među mojom rodbinom, u našim međusobnim odnosima, može rješavati probleme s kojima se susrećemo, može rješavati i društvene probleme, a s kojima smo toliko suočeni, jer dopuštamo Bogu da ima središnje mjesto u našem životu, da se i ovaj svijet počinje mijenjati“, poručio je nadbiskup Hranić.

Zahvalu prije završnog blagoslova s moćnikom sv. Antuna Padovanskoga, uputio je domaći gvardijan o. Martin Dretvić koji je citirao nadbiskupa da su mala crkva i samostan u Vinkovcima ispovjedaonica Vinkovaca i šire okolice. Liturgijsko pjevanje animirao je domaći Mješoviti pjevački zbor uz orguljsku pratnju s. Berhmane Katić i dirigenticu Nedu Kovačević. Priprava za proslavu Antunova bila je trodnevnica od nedjelje 10. do utorka 12. lipnja, a predvodio je  i propovijedao župnik župe Kraljice sv. Krunice u Vođincima vlč. Ante Šiško.

Tekst i foto: Snježana Kraljević