U povodu 160. obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu Udruga Vojska Bezgrešne organizirala je nacionalno hodočašće u Lurd za svoje članova i simpatizere od 26. svibnja do 2. lipnja 2018. godine. Uz duhovnu pratnju nacionalnog asistenta Vojske Bezgrešne o. Zdravka Tube i o. Stjepana Brčine i stručnoga vodiča gospodina Hrvoja Ladašića hodočastile su u prekrasna svetišta 53 osobe. Hodočašće je započelo molitvenim ozračjem u autobusu od Zagreba te se nastavilo cijelim putem zaustavljajući se u pojedinim svetištima koja su svojom duhovnom jačinom okrepljivala hodočasnike. U svetištu Maddona della Corona, Marijinu svetištu, započeo je hod s Marijom koja svakom čovjeku daruje svoga Sina, Krista Patnika kojega smo mogli susresti i prepoznati prikazana po prekrasnom kipu s natpisom Ecce homo. Razmatrajući o Čovjeku koji je prošavši kroz muku darovao život za svakoga čovjeka hodočašće je nastavljeno do Torina. Molitva, osluškivanje, predanje, otvaranje srca sa svima izranjenostima i bolima ispunilo je trenutke boravka u svetištu pred Kristovim licem. Put je nastavljen prema Arsu i svetom župniku Ivanu Mariji Vianneyu te svetištu Srca Isusova Paray le Monialu. Svjesni vlastitih granica, pogrešaka, grijeha, udaljenosti od Spasitelja utjehu, spas i oproštenje hodočasnici su pronašli u Srcu Sina koje kuca za svakoga. Ovo nas je Srce uputilo dalje do Neversa gdje je tijelo sv. Bernardice koja je cijelim svojim bićem bila Marijino dijete te i nas uputila prema Njoj, prema Bezgrešnoj, prema Lurdu središnjem mjestu hodočašća. Dva dana boravka uz Mariju, primanje svetih sakramenata, molitva pred Marijinim kipom u špilji, sudjelovanje u procesiji na otvorenom i u bazilici Pavla VI., križni put, klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, boravak u molitvenom ozračju koje obavija ovo svetište, slavljenje Euharistije, trenuci zajedništva hodočasnika samo su dio milosti koje se mogu staviti na papir i podijeliti s drugima. Marija Majka svakoga srca izmolila je duboki mir svakomu srcu i privela ga svome Sinu, činila je to u našim životima i na poseban način učinila u ovim trenucima. S Njom je nastavljen put prema Zagrebu hodočasteći još u crkve i svetišta koja su bila na putu. Posjet svetištu sv. Marije Magdalene Saint Maximine la sainte baume potaknuo je prisutne na život blizine s Isusom koji nas prima k sebi bez obzira na našu ljudsku slabost te nas približio svetici koja je bila tako bliska s Isusom. Ona potiče osluškivati Njegov glas u svim životnim trenucima i vrevi poslova i svakodnevne užurbanosti kakvu smo mogli susresti u Nici i Milanu. Posjetivši prekrasne crkve i poklonivši se Isusu i njima put je tako doveo do zadnjega mjesta ovoga hodočašća i dragih svetaca sv. Leopolda Mandića i sv. Antuna. Slaveći Euharistiju i osobno se preporučujući dragim nam svecima zahvalili smo za primljene milosti, posredništvo Marijino u životu svakog hodočasnika kao i za sve poticaje, trud i darivanje svećenika koji su se stavljajući Njemu na raspolaganje velikodušno ugradili u ovo hodočašće. Boravak u ovom svetištu potaknulo je svakog hodočasnika da mu život i djelo budu usmjereni prema riječima koja govore o sv. Antunu: o jeziče blagoslovljeni koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio, da živi blagoslivljajući Gospodina i svoje bližnje.