Članovi Hrvatskoga mariološkog instituta u Fatimi
Među 13 marioloških društava i marijanskih pokreta iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije i Oceanije, na 24. međunarodnome mariološko-marijanskom kongresu u Fatimi održanog prigodom obilježavanja stote godišnjice Gospinih ukazanja u Fatimi, od 6. do 11. rujna 2016., na temu „Događaj Fatima sto godina poslije. Povijest, poruka i aktualnost“, sudjelovalo je dvanaest članova Hrvatskoga mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predvođenih predstojnikom Instituta prof.dr.sc. Ivanom Karlićem. Kroz deset izlaganja članovi HMI-a obradili su različite aspekte Fatimske poruke: 1. Ivan Karlić, Eshatološki sadržaj fatimske poruke; 2. Josip Šimić, Fatimska i druga marijanska ukazanja: povijesno-teološka i fenomenološko-antropološka analiza; 3. Valerija Kovač, Poimanje povijesti prema Fatimskoj poruci; 4. Marija Pehar, Pobožnost Srcu Marijinu – interpretacija u svjetlu koncilske mariologije; 5. Manda Svirac, Fatimska poruka kao Božji dar čovječanstvu preko djece; 6. Anto Barišić, Gospa Fatimska u teologiji svetoga Ivana Pavla II., 7. Andrea Filić – Vanda Kraft Soić, Fatima u kontekstu mariologije Renéa Laurentina; 8. Petar Lubina, Aktualnost Fatimske poruke u crkvama Gospe Fatimske u Hrvatskoj; 9. Ana Begić, Gospa Fatimska kod izabranih hrvatskih teologa, 10. Tomislav Filić, Gospa Fatimska u propovijedima izabranih franjevačkih propovjednika.
Fra Ivan Karlić predstavio je eshatološki sadržaj i viziju povijesti sa svojim profetičko-apokaliptičkim simbolizmom, iz čega je zaključeno da je svrha fatimske poruke ponajprije duhovno-egzistencijalna: nikakvo poticanje „eshatološkoga straha“ kakav je znao prevladavati u katoličkom mentalitetu, ili pretkazivanje nepromjenjive budućnosti, nego opomena i poziv na obraćenje i čovjekovu odgovornost za vlastitu povijest. Fatimska vizija povijesti čovječanstva i njezine eshatološke budućnosti u temelju je biblijska. Ona poziva na prepoznavanje sila zla i grijeha, ali isto tako oštri pogled za znakove Božje prisutnosti, pri čemu se valja čuvati kako nedovoljnoga razlučivanja znakova vremena tako i apsolutiziranja specifičnih tumačenja koja sprečavaju interpretaciju u širem simboličnom horizontu. Duhovnu poruku Fatime potrebno je i dalje držati otvorenom i aktualnom, jer je uronjena u dramu čovjekove egzistencije te osvjetljuje put kroz ljudske stranputice prema Božjem hodu s čovjekom (preko Marije) u sadašnjosti i budućnosti. Tu Božju povezanost s ljudskom poviješću moguće je konkretno uočiti i u marijanskim ukazanjima, koja su se dogodila nešto ranije od Fatime, a na takav način moguće je čitati i kompleksnu povijest Portugala u vrijeme Marijinih ukazanja u Fatimi.
Kongres je završio osobnom posvetom Bezgrešnom srcu Marijinu.