Središnji događaj drugoga Festivala kršćanskoga kazališta bila je jučerašnja (nedjelja 5. lipnja) premijera duhovnoga rock mjuzikla Život za život autora Daniela Riccija, u režiji Roberta Boškovića u izvedbi Ansambla Kolbe pred prepunim gledalištem Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu.

Daniele Ricci je talijanski skladatelj duhovnih pjesama i smatra se začetnikom novog vala duhovne rock glazbe, a mjuzikl Kolbe: Fare dela vita un Dono u originalu je napisao kao niz glazbenih brojeva. Za hrvatsku izvedbu prerađen je u dramski mjuzikl za koji je tekst napisao Krešimir Tičić, pojasnivši dijelove priče o životu sv. Maksimilijana Kolbea što je predstavi dodalo i dramatičnost i razumljivost, ali i i doticaj s današnjim vremenom kroz pripovjedača Franje Gajowniczeka (Rajko Bundalo).

Mjuzikl je podijeljen u devet prizora, koji kronološkim slijedom prikazuju Kolbeov (Džon Gečević) život. Kolbe je najprije prikazan kao dječak (Jerko Bronić), a potom kao mladi franjevački brat, koji odlazi u Rim na studij te vodi duhovni boj s nemirima koji pogađaju prvu polovicu 20. stoljeća. Snagu i hrabrost Kolbe dobiva od Blažene Djevice Marije-Bezgrešne već u prvome prizoru (Sanja Bardun). Lik Bezgrešne pojavljuje se kontinuirano tijekom predstave, nadahnjujući i usmjeravajući Kolbea. Zbor nosi dramatsku okosnicu predstave, ističući kroz songove i koreografiju zemaljske, ali i duhovne bitke Kolbeova života i njegova okruženja. Video projekcije (autora Filipa Vrbanića i Ivana Lotara), uz zbor i pripovjedača, služe dodatnom naglašavanju povijesnih zbivanja. Kolbe osniva Vojsku Bezgrešne kao odgovor na protukatoličke manifestacije u Rimu. Tako su treći i četvrti prizor – Utemeljenje Vojske Bezgrešne i zamah širenja Vojske Bezgrešne – prikazani kroz dojmljive ansambl-scene (koreografija i scenski pokret: Manuela Svorcan) i song Marijo, tebi pjevamo (koji je himna hrvatske Vojske Bezgrešne i autorstvo obitelji Bardun). Po povratku iz Rima, Maksimilijan Kolbe u blizini Varšave utemeljuje Niepokalanów (Grad Bezgrešne), gdje uz pomoć braće franjevaca osniva i tiska časopis posvećen Bezgrešnoj, koji krajem ’30-ih godina doseže gotovo milijunsku nakladu. Kolbe odlazi čak i u Japan, gdje u Nagasakiju utemeljuje podružnicu-ustanovu Mugenzai No Sono.

Potresni događaji početka i zamaha zločina Drugoga svjetskoga rata odvijaju se u sljedećim prizorima. Stradanja i umiranja na sceni su riješena vrlo dojmljivo izvedenim pokrivanjem ansambla bijelim, prozirnim velom. Gestapo je uhitio Kolbea te je deportiran u Auschwitz. Okrutna mučenja i ubijanja nevinih zatvorenika, nesmiljenost i brutalnost nacističkih vojnika postaju njegova svakodnevica. Pripovjedač upućuje publiku kako se govorilo da postoje dva izlaza iz logora: ili se biva oslobođen ili se izlazi u obliku dima. No, Kolbe čvrsto o(p)staje u molitvi i predanju Bezgrešnoj, što se prikazuje kroz song Zdravo Marijo. Upečatljivo se scenski iskazuje i Kolbeova snažna duhovna potpora drugim zarobljenicima sve do davanja života za oca jedne obitelji, Franju Gajowniczeka, osuđenog na smrt glađu, kao osvetu za bijeg jednoga zatočenika. Zapovjednik logora, Fritzsch odlučio je za jednoga odbjeglog pogubiti deset zarobljenika, ali je pristao na razmjenu koju je Kolbe predložio. Kolbe je u bunkeru smrti vodio molitvu i pjesmu Bezgrešnoj a kad su svi umrli bilo je jasno da on neće umrijeti i daje to čudo, zato ga odlučuju usmrtiti injekcijom. Pripovjedač navodi svjedočanstvo jednoga od prisutnih zarobljenika kako je 14. kolovoza Maksimilijan Kolbe sam, s molitvom na usnama, predao ruku svome krvniku, koji ga ubija injekcijom ugljične kiseline. Uoči blagdana Velike Gospe, Kolbeove zaštitnice i pratiteljice, mučeničkom smrću završava njegov zemaljski život. Scena se zamračuje, jedino svijetlo na pozornici su mali fenjeri u rukama članova zbora, koji tihim pjevanjem prenosi Kolbeov dolazak u vječnost, a potom slavljeničkom pjesmom veliča Bezgrešnu. Bezgrešna se raduje jer u Kolbeu vidi svoga Sina, koji je također preminuo mučeničkom smrću da bi spasio svijet. Žrtva Maksilijana Kolbea promijenila je i život u logoru, preživjeli su svjedočili da u logoru više život nije bio isti jer je milosrđe promijenilo svijet. zato ne čudi da je 1982. g., sveti Ivan Pavao II. proglasio je Maksimilijana Kolbea zaštitnikom našega teškoga stoljeća i proglasio svetim.

Hrvatska praizvedba ovog mjuzikla bila je 2013. godine u režiji Richarda Simonellija, a nakon četrdesetak izvedbi nastala je ova nova premijera povodom proslave 75. obljetnice mučeništva oca Maksimilijana Kolbea i kao uvod u proslavu stote obljetnice osnutka katoličke marijanske udruge Vojske Bezgrešne (2017.). Jučer viđena predstave je doista nova premijera i to pravo scensko djelo koje je ovladalo velikom HNK-ovom scenom u svim svojim elementima. Redatelj Robert Bošković vodio je Ansambl Kolbe kao profesionalni ansambl i on mu je to uzvratio a redatelj ej sve elemente predstave u impresivnu cjelinu. Za vizualni dio iznimno je zaslužna scenografija i rasvjeta Dominika Milanovića koja je zajedno s vizualnim efektima pojačavala emotivnost i dramatičnost, a lijepo su se uklopili i kostimi (studio “Pepita”, Kana Kovač Mihaljčević i Ana Trišler). Za glazbeni dio najzaslužnija je obitelj Bardun, Sanja i Branko te njihova kćer Iva. Glazbeno vode cijelu predstavu u kojoj su prepjevali songove, dodali posebne glazbene efekte, Iva Bardum je dirigent partiture dok Sanja Bardun pjeva ulogu Marije.

Snažan, odobravajući pljesak i ovacije publike uslijedili su nakon spuštanja zatvora i pri poklonu, a zbor je uzvratio bisom slavljeničkoga završnoga songa. Premijernom izvedbom mjuzikla Život za život pokazali su kako profesionalci i amateri, zajedničkim snagama i nadahnućima te predanim radom, mogu stvarati istinski vrijednu umjetnost te vratiti na veliku scenu naše nacionalne kuće duhovne sadržaje i tako ispuniti gledalište jer su upravo takvi sadržaji u kvalitetnom kazališnom ruhu nužni suvremenom hrvatskom kazalištu pa bi zato bio odličan potez nacionalne kuće da se taj mjuzikl stavi na redovni repertoar i ponudi u pretplati!

Fotografije: Vlado Badrov