Treći znanstveni skup “Franjevački velikani”, ove godine posvećen Robertu Grossetestu, engleskom biskupu, teologu, filozofu i znanstveniku 13. stoljeća održan je u subotu 14. svibnja u samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi. Skup su organizirali KBF Sveučilišta u Zagrebu (Katedra dogmatske teologije), Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BIH, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, a u ime organizatora uvodno su govorili pročelnik Katedre dogmatske teologije KBF-a fra Ivan Karlić, fra Mate Bašić, provincijali fra Ilija Vrdoljak i fra Josip Blažević, uime domaćina fra Ante Bekavac te dekan KBF-a Tonči Matulić, koji je otvorio skup.

Tonči Matulić podsjetio je da je Robert Grosseteste jedan od velikana koji su postavili temelj za znanstveno proučavanje teologije, koje do tada nije bilo odsutno, ali od tada je postalo akademskom disciplinom, a preteča je i prirodoznanstvene metode. “Franjevački velikani ugrađuju se na izvornoj idejnoj razini u same temelje onoga što će novovjekovni znanstveni, politički, filozofski duh rađati. Vratiti se izvorima znači ponovno otkriti snagu karizme, smjer obnove, entuzijazam i elan i odgovoriti kako možemo ostvarivati naše poslanje u svijetu”, rekao je Matulić.

O odnosu vjere i znanosti, kao podlozi za razumijevanje ostalih izlaganja u kojima su predavači obrazlagali pojedina učenja franjevačkoga velikana, govorio je akademik Vladimir Paar. Citirao je rečenicu koju su, kako je rekao, ponavljali i u kojoj su se slagali Albert Einstein i bl. Alojzije Stepinac: “Svako ozbiljno dubinsko bavljenje prirodnom znanošću vodi prema vjeri i Bogu.” Robert Grosseteste prvi je u svjetsku znanost uveo pojam kontroliranog eksperimenta, na čemu se temelji čitava moderna znanost, izvor svih prirodoznanstvenih spoznaja i njihovih primjena u medicini i tehnici, objasnio je Paar. Osvrnuo se na često mišljenje o odvojenosti vjere i znanosti rekavši da su ljudi koji se dubinski bave znanošću vođeni prema vjeri. “Nesuvislo je kada su prisutne ideje da između znanosti i vjere postoji neka suprotnost. One su komplementarne. Ako pogledamo dvadesetak najvećih znanstvenika svih vremena, svi su govorili o komplementarnosti znanosti i vjere, a u razvoju znanosti posljednjih godina to postaje sve aktualnije. Nažalost, to nije dovoljno, ili uopće nije prisutno u našem javnom prostoru”, zaključio je akademik Paar.

Želeći približiti lik i djelo Roberta Grosseteste javnosti, kojoj nije dovoljno poznat, predavači su objasnili da je on bio prvi kancelar sveučilišta u Oxfordu, jako blizak franjevcima, s kojima je dijelio duhovne ideale te koje je pozvao na Oxfordsko sveučilište da poučavaju teologiju. Naglasili su kako je on izuzetno važan za filozofiju, teologiju te za uvođenje znanstvene metodologije u prirodoznanstveno promišljanje. “On i ostali znanstvenici 13. stoljeća utemeljuju ono čime se i mi bavimo danas, da vidimo da suvremena moderna znanost, iako važna, nije jedina, te da nije sve počelo s nama, da malo budemo skromniji, ponizniji i u znanstvenom promišljanju”, naglasio je profesor Ivan Karlić. Nakon predavanja fra Daniela Patafte, koji je objasnio kontekst filozofije, teologije i života sveučilišta u 13. stoljeću, uslijedila su predavanja o doprinosu Roberta Grosseteste razumijevanju suvremene znanstvene metode, o njegovome djelu “De Luce” i modernoj fizikalnoj kozmologiji, o njegovom poimanju svjetla i glazbe, o patrističkoj recepciji kod Roberta Grossetesta te o razumijevanje istine u Grossetestinu djelu “De veritate”, o čemu je govorio fra Milan Gelo. Izloženi radovi koje potpisuju autori Luka Popov, Hrvoje Štefančić, Srećko Koralija, Hrvoje Beban, Miran Špelič, Jan Dominik Bogataj, Ivan Karlić i Milan Gelo bit će dostupni u zborniku, najavili su organizatori.

Ana Dagelić