Najstariji spomen Molva seže od 1334. g. (Komarnički arhiđakonat). Kroz nekoliko kasnijih spomena selo Molve u popisu župa od 1501. spominje se župna crkva Blažene Djevice Marije u selu Moliva. Godina 1665. uzima se kao službeni spomen (kanonska vizitacija) koja službeno „govori“ o crkvi Marijina Uznesenja te o oltarnom kipu Marije s Isusom u naručju. Taj kip Molvarci štuju kao čudotvorni kip Majke Božje Molvarske i svake godine, pa tako i ove, 15. kolovoza se prenosi u procesiji od kapelice na groblju pa do župne crkve, gdje je izložen do 8. rujna, blagdana rođenja Blažene Djevice Marije (Male Gospe). Usmena predaja o kipu govori da je za vrijeme turskih hordi kip bio zakopan u zemlju. Godine su prolazile tako je izumrla gotovo jedna generacija i predaja o kipu pala u zaborav, no do onog dana kad je jedan vol svojim rogom iskopao već zaboravljeni kip. Od toga dana, kad se pročula priča o čudotvornom pronalasku pa do danas, mnogi kršćanski živalj iz Podravine i šire pa tako i iz susjedne Mađarske dolazi po utjehu, zagovor i snagu Majci Božjoj Molvarskoj.

Zanimljiva je i predaja kako je taj kip došao u Molve. U Molve su ga donijeli fratri iz prekodravskog samostana sa područja „Pepelare“. Očito veza fratara i Molvaraca ima neki proročanski predznak, kada franjevci konventualci sredinom šezdesetih godina dolaze u Molve. Točnije 1966., kada je i osnovan samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kroz više od pola stoljeća ta veza između fratara i vjerničkog puka traje do dana današnjega i neprestano raste i razvija se kroz uzajamno poštovanje. Ta dosadašnja prisutnost franjevaca zorno pokazuju i dokazuju za jedno takvo mjesto kao što su Molve lijep broj duhovnih zvanja. Malo pomalo iz godine u godinu utjecaj fratara doći će do izražaja u godinama kada su Molvarci imali i slavili svake godine mladu misu. Možemo slobodno reći da su to bile najplodonosnije godine. To se nije dogodili preko noći. Njihovim dolaskom saživljuju marijanske pobožnosti. Veliki broj vjernika dolazi na krunicu, litanije i sv. misu (svibanjske i listopadske pobožnosti). Ne smijemo zanemariti ni raspjevane zornice, ni znamenite polnoćke u velebnoj molvarskoj crkvi. Slobodno možemo konstatirati da su fratri jedna strana u duhovnosti i rastu za Molvarce a ona druga bi bile časne sestre Milosrdnice (svetog Vinka Paulskog) i kratko vrijeme i Franjevke misionarke. Kao da su te svoje pastoralne potrebe podijelili međusobno na mušku i žensku populaciju. Fratri su bili više angažirani u radu s dečkima, a časne sestre sa djevojkama. Znatan broj djevojčica odlučilo se za duhovni poziv. U Molvama postoje obitelji koje su „dale“ svoje sinove i kćeri na slavu Božju. Iz pojedinih obitelji i brat i sestra su članovi redovničkih zajednica. Obitelji Lončar, Hontić, Jaković, Cenkovčan, Tuba, Kemić, Paša, Gašparić, Žufika, Vincek na ponos su svoga mjesta. Svakako treba spomenuti i dva domaća sina, biskupa Kokšu i monsinjora Mađerca koji su bili rektori Zavoda sv. Jeronima u Rimu više od pola stoljeća.

Na ljetom dopustu po svojim sjećanjima u svojim rodnim Molvama „prebire“ fra Miljenko Hontić, generalni definitor franjevaca konventualaca u Rimu. „Bez preuveličavanja, dolaskom fratara i časnih sestara počinje ‘novo doba’ za duhovni rast naše župe. Bili su vrlo otvoreni i pristupačni. Približili su se mentalitetu samog čovjeka. Duhovna animacija posebno je došla do izražaja u pažnji prema radu s ministrantima. U našoj prekrasnoj crkvi i na ‘farofu’ (župna učionica) kroz vjeronauk i spomenute vjerničke pobožnosti rasli smo u vjeri. Kao ministranti odlazili smo na duhovne vježbe preko zimskih praznika u Zagreb na Sveti Duh, a preko ljetnih na Cres. To su bili temelji naših kasnijih opredjeljenja za svećeničke i redovničke pozive. Franjevački svjetovni red, Vojska Bezgrješne, župni zbor, Frama, sve su to bili plodovi rada naših fratara i časnih sestara. Za duhovni život jednog čovjeka vjernika pa i samog mjesta je mogućnost što češćeg ispovijedanja, a tu su fratri uvijek na usluzi. Da ima više fratara, bilo bi više mladih željnih vjere, pa tako i u mojim Molvama, gdje su danas trenutno dva fratra, gvardijan i župnik fra Filip Musa i član samostana fra Marko Vrdoljak. Oni se uvijek trude da budu vjernicima na usluzi u duhovnim potrebama. Marijanska svetišta trebaju uvijek fratre jer su poznati po štovanju Blažene Djevice Marije kao Bezgrješne.– razmišljanja su to fra Miljenka.

Jedna lijepa duhovna manifestacija iz pobožnosti prema Mariji nastala je u Molvama prije desetak godina a to je Marija fest. Njezin idejni pokretač bio je fra Zdravko Tuba, domaći sin. On je osjetio potrebu u svom srcu da posebno mladi kroz pjesmu i glazbu daju slavu Nebeskoj Majci. Svake godine početkom listopada velik broj mladih iz Varaždinske biskupije, kao i znatan broj izvođača iz Hrvatske i šire okuplja se oko Marije.

Posebnost i znamenitost župe je velebna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Građena je u razdoblju od 1853. do 1862. u vrijeme kada su Molve brojile samo 140 obitelji. Građena je u neoromanskom stilu, a slike i ornamentika izražavaju unutrašnjost crkve koju je oslikao zagrebački slikar Marko Antonini 1890. godine sa 26 fresko-slika. U crkvi se nalazi i glavni oltar izrađen 1897. godine. Na njemu se nalaze četiri reljefna ukrasa, s motivima iz Starog zavjeta. Prva dva predstavljaju Mojsija, kako otvara štapom pećinu iz koje je potekla voda, i uhode u zemlji Kanaanskoj s velikim grozdovima. Gornja dva reljefa prikazuju Abrahama, kako spremno nam jerava žrtvovati svoga sina Izaka, i Melkizedeka, kako Bogu prikazuje kruh i vino. Desno i lijevo od glavnog oltara su slike: Smrt Isusova na križu i smrt Marijina u krugu svetih apostola, sveta Anastazija i sveti Bazilije, te slika svetog Grgura Nazijanskog i svetog Ivana Krizostoma. Iznad glavnog ulaza u središnju lađu nalazi se kor za pjevače, s orguljama sa 17 registara koje su izrađene za vrijeme I. svjetskog rata (1915.).

Jedna od posebnosti mjesta je i ta da gotovo svaka ulica ima kapelicu. U župu pripada i filijalna crkva Srca Isusova u Repašu.

U Molvama su tri proštenja godišnje, Uskrsni i Duhovni ponedjeljak te najveće ono za Veliku Gospu. Svake godine, a posebno ove, Molvarci su se pripremali na poseban način kroz trodnevnicu. Svaki dan se molila sveta krunica i pjevale litanije i služila sveta misa. Fra Vladimir Vidović, župni vikar u župi sv. Ivana u Puli, predslavio je i propovijedao prvog dana, drugi dan fra Miljenko Hontić, generalni definitor franjevaca konventualaca, a treći dan vlč. Ivica Bačani, župnik iz Virja. Poslije mise slijedila je procesija oko kapelice s kipom Majke Božje i upaljenim svijećama. Na sam blagdan Velike Gospe kod kapelice Majke Božje Molvarske služena je sv. misa, a nakon nje u procesiji prenesen je kip do crkve.

Središnje euharistijsko slavlje povodom 350. obljetnice župe predslavio je u koncelebraciji domaćeg župnika fra Filipa Muse, domaćih sinova fra Đure i fra Miljenka Hontića, te biskupova tajnika, i pritom održao prigodnu propovijed varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, koji je istaknuo važnost ovog blagdana, pa tako i jubileja župe.

Posebno dojmljiva bila je sveta misa u popodnevnim satima, kada je na pristupačan način fra Vladimir Vidović okupio najmlađe oko oltara i podijelio im blagoslov u nazočnosti njihovih roditelja, djedova i baka. Svaki dan nakon svete pričesti moli se posebno ova molitva:

Presveto Srce Isusovo, uzore svećeničkog srca,
pošalji nam svetih svećenika, redovnika i redovnica,
a osobito iz naše župe.

Dragutin Kokša