Održan Drugi znanstveni skup »Franjevački velikani« posvećen Aleksandru Haleškom

U subotu, 25. travnja 2015. u Zagrebu je u dvorani franjevačkog samostana Uzvišenja Sv. Križa na Sigetu održan Drugi znanstveni skup „Franjevački velikani“ s međunarodnim sudjelovanjem, posvećen teologu i filozofu Aleksandru Haleškom († 1245). Organizatori Skupa su bili: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Katedra dogmatske teologije), Vijeće franjevačkih zajednica u RH i BiH, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda te Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca; u Organizacijskom odboru skupa su: prof. dr. sc. fra Ivan Karlić, fra Mate Bašić, fra Darko Tepert, fra Milan Gelo, fra Josip Ivanović. Na skupu je prije izlaganja bio predstavljen Zbornik radova sa Prvoga znanstvenog skupa „Franjevački velikani“ o Rogeru Baconu, kojeg su uredili prof. dr. sc. Ivan Karlić OFMConv. i fra Mate Bašić, OFM.

U ime samostanskog bratstva skup je pozdravio gvardijan samostana fra Rajko Gelemanović, podijelivši s prisutnima jednu zgodu (legendu) iz vremena Aleksandra Haleškog; pripovijedalo se da je brat Pacifik prosio po Parizu i došao do Aleksandra iz Halesa te ga molio za milodar; Aleksandar mu je odgovorio da je on samo običan svećenik i profesor te da nema ništa. Brat Pacifik mu je rekao na to: „Imaš, imaš ti nešto što možeš nama dati. Ti imaš sebe i daj nam samoga sebe te tako stupi u Red manje braće i poučavaj braću svetim znanostima.“ Na taj bi način Aleksandar Haleški postao „ocem“ franjevačke filozofsko-teološke škole.

Skup je u ime Organizacijskog odbora pozdravio prof. dr. sc. fra Ivan Karlić koji je na početku svoga govora istaknuo, „kako je na prošlogodišnjem Skupu istaknuta želja da se javnost, vjernici i mi franjevci bolje upoznamo sa svojom prošlošću, s onima koje nazivamo velikanima Franjevačkog reda, osobito s onima koji su manje poznati, što baš i nije pohvalno za nas franjevce da o tolikima unutar Reda ne znamo ništa. Ovakvim se skupovima želi popuniti praznine koje su ponekad i posljedice našeg slaboga zanimanja za našu bogatu povijest. To ne znači da moramo postati samo zaljubljenici prošlosti, nego više kako bismo upoznavajući slavnu prošlost na njezinim temeljima gradili i sadašnjost i budućnost, tražeći nove putove evangelizacije.“

Nakon kratkog upoznavanja s počecima franjevačke škole u Parizu i njezinim glavnim temama, prof. dr. sc. Karlić je pozdravio sve izlagače i goste. Na osobit je način pozdravio gosta iz Rima, dr. sc. fra Mateusza Jaceka Wierzbickog, koji je danas u svijetu ponajveći stručnjak za ovu tematiku, osobito za Aleksandra Haleškog, čijim se djelima bavi radeći u „Istituto San Bonaventura dei Padri Editori di Quaracchi“ u Rimu. Pozdravio je i sve druge izlagače te posjetitelje među kojima su bili i franjevci iz Slovenije, koji su stigli na ovaj Skup, predvođeni dr. sc. fra Miranom Špeličem iz Provincije Sv. Križa u Sloveniji. Osim njih, pozdravio je i fra Stjepana Pavića iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji kao stručnjak za klasičnu filologiju prevodi jedan traktat iz Summe Halensis („O Duši“), koji bi na jesen trebao biti tiskan. Pozdravio je također i organizatore Skupa na čelu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, te sudionicima Skupa zaželio uspješan i plodan rad.

Nakon predsjednika organizacijskog odbora Skup je pozdravio i otvorio prof. dr. sc. fra Mario Cifrak koji je u ime dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Tončija Matulića, te svih profesora i djelatnika Fakulteta, sve prisutne pozdravio i zaželio svima, a osobito predavačima, plodonosan i blagoslovljen rad.

Potom je dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač predstavila Zbornik radova sa Prvoga znanstvenog skupa „Franjevački velikani“, koji je bio posvećen Rogeru Baconu. Dr. sc. Kovač je naglasila da je ovaj Zbornik „plod toga skupa te predstavlja jednu od rijetkih publikacija posvećenu u nas malo poznatom znanstveniku.“ Predstavila je ukratko sve radove unutar Zbornika te na kraju istaknula kako „Zbornik pruža dostatan uvid u lik franjevca Rogera Bacona koji je prikazan kao neobična i na neki način kontroverzna osoba koja je nadilazila i vrijeme u kojem je živio i svoje suvremenike.“

Sama izlaganja započeo je dr. sc. Ivan Majić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je govorio o temi „Franjevački elementi u Danteovoj Božanstvenoj komediji“. Prisutne je upoznao s ovom slabo znanom temom kod nas, koja se više istražuje u kontekstu Danteologije. Naglasio je kako je „Danteovoj život silno vezan uz prosjačke redove, što je svakako utjecalo na njegova polazišta izrečena u njegovim spisima“ pri čemu ističe kako „franjevački elementi dominiraju u cijelom spjevu Raja unutar Božanstvene komedije.“ Dr. sc. Majić posebno napominje kako je „vidljiva sličnost između spjeva o čistilištu i djela Sacrum commercium Sancti Francisci cum domina Paupertate“, pri čemu je Dante zamišljao Čistilište kao moguću reformiranu Crkvu, što ukazuje da se Dante zauzimao za reformiranje Crkve prema franjevačkim idealima i franjevačkom načinu života.

Potom je izlaganje imao mr. sc. fra Daniel Patafta koji je prisutne upoznao s temom „Aleksandar Haleški u kontekstu 13. stoljeća“. Izlagač je smjestio Aleksandra Haleškog u „prostor i vrijeme“ u kojem je živio, a koji je obilježen sveučilištima, prodorom aristotelizma i pojavkom prosjačkih redova. Iznio je potom i osnovne biografske podatke o Aleksandru Haleškom te spomenuo njegova djela i opisao njegovo široko djelovanje na crkvenom i međudržavnom političkom planu. Naglasio je: „Njegov je ulazak u Franjevački red bio veliko iznenađenje za sve u njegovu vremenu. Bio je vrlo aktivan u životu svoga Reda, ali i u životu same Crkve i društva. Njegovim ulaskom u Red započinje sustavno proučavanje i studij teologije i filozofije unutar Franjevačkog reda, te je osobito utjecao na recepciju Aristotela u tome vremenu i širenjem Augustinove misli unutar samoga Reda, koja je ujedno i glavna karakteristika franjevačke škole.“ Fra Daniel je zaključio kako je „Aleksandar Haleški bio ponajbolji predstavnik koji je objedinio sva tri spomenuta elementa u 13. stoljeću.“

Potom je uslijedilo izlaganje dr. sc. fra Mateusza Jaceka Wierzbickog koji je, u kontekstu proglašenja Godine milosrđa, govorio o danas vrlo aktualnoj temi pod naslovom „Neoprostivost grijeha anđela prema Aleksandru Haleškom“. Nakon iznošenja različitih (teoloških i inih) mišljenja o ovoj temi, dr. sc. Wierzbicki zaključuje kako je „problem neoprostivosti dodan jednom drugom problemu zato što se o prvom grijehu anđela ne govori ništa u Svetom pismu. Aleksandar Haleški postavlja ovo pitanje u quaestio De peccato primi angeli. Odgovor koji nudi Doctor Irrefragabilis pronalazi svoje utemeljenje na pseudoaugustinovskom mišljenju prema kojem bi pravi liječnik – Isus Krist – odlučio ne ‘liječiti’ grijeh anđela, zato što ne bi htio da se otkrije i da mu se ne dadne nikakvo očekivanje otpuštenja, za razliku od Adamova istočnog grijeha, kojem je dana nada otkupljenja. Također, u predviđanju grijeha đavla stvoren je pakao kao stanje vječne i neopozive kazne. U ovom kontekstu dijeljenje tmine od svjetla na početku stvaranja čita se u djelu Summa Halensis kao upućivanje na kaznu koja slijedi neposredno nakon grijeha anđela“, zaključio je dr. sc. Wierzbicki.

Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić izložio je temu pod naslovom „Tragovi Augustinove misli u nauku Aleksandra Haleškog o stanju prvog čovjeka“ te se osobito osvrnuo na pitanje milosti, zaključivši da je „čovjek primio kao dar od Boga milost koja ga opravdava i koja mu je na raspolaganju, ali mu je jednako tome potrebna i vlastita volja da se za nju opredijeli i s milošću surađuje. Prije nego što čovjek stvara u sebi prvi čin odluke ne možemo govoriti kronološki kao o nečemu prije ili poslije, jer kako Bog stvara čovjeka, stvara i mogućnost svoje prisutnosti uz njega. Međutim kad se čovjek opredjeljuje i kada on stvara svoj čin, onda doista dolazi do kronološkoga i do razbijanja jedincatosti stvaranja i milosnog dara te će čovjek kroz vrijeme morati stjecati to što je izgubio, a bilo mu je darovano od samoga početka, od čina stvaranja.“

Nadalje je fra Tomislav Smiljanić govorio o temi „Recepcija metafizike u teologiji s naglaskom na Aleksandra Haleškog“, te je postavio mnoga pitanja s obzirom na današnje poimanje metafizike. U izlaganju je naglasio kako je „sve upitno ali ta upitnost nema negativne konotacije nego nas želi izazvati na daljnja istraživanja i donošenje zaključaka.“ Time je također htio istaknuti neophodnost metafizike za teologiju, u čemu nam osobit primjer može biti upravo Aleksandar Haleški. Na kraju Smiljanić zaključuje da je „Aleksandar Haleški prije Holderlina obistinio njegov stil: tko misli ono najdublje ljubi ono što je najživlje.“

Potom je Henrik-Riko Held sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorio o temi „Zakon (lex) i pravo (ius) u djelu Summa Halensis“. Shodno tomu, najprije je predstavio raspravu o zakonima u Summa Halensis te naglasio da „pravo i pravna znanost u jednom metodološkom i strukturalnom kontekstu i terminološkom smislu, pogotovo u odnosu na rimsko pravo, može predstavljati sluškinju teologije tako da pravo ima svoje mjesto u općoj teološkoj analizi.“ Osim toga, Held je u svom izlaganju prikazao opće podatke o tome traktatu, zatim strukturu rasprave o zakonima i na kraju usporedio koncepte zakona i prava u djelu Aleksandra Haleškog, što je po sebi vrlo specifično za takav jedan spis. Naime, ono specifično kod govora o pravu u Summi Halensis jest to što je „teorija prirodnog prava nadograđena na način, što joj je na čelo stavljen lex kao zakon, zakonitost i načelo reda u svemu stvorenome. U tom smislu taj zakon se može očitovati u pravilima moralnoga reda kod čovjeka, pravilima instinkta kod životinja i u svim ostalim prirodnim zakonitostima kao što su Arhimedov zakon, zakon gravitacije i sl. Sve to predstavlja jedan zakon koji je Stvoritelj zamislio za ovaj svijet i koji se od Njega u svijetu manifestira. Također se i u ljudskom zakonodavstvu može manifestirati taj lex aeterna, s time da su nam dani temelji na kojima možemo graditi pravedne ljudske zakone, a to su Mojsijev zakon i zakon Evanđelja; u tome se najbolje iščitava doprinos Summe Halensis u pogledu pravne teorije i teorije prirodnoga prava, što je usporedivo s općim temeljima franjevačke teologije koja hvali sve stvoreno, te tako možemo slaviti vječni Božji zakon u svim zakonitostima prirode, pa čak i u ljudskom zakonodavstvu, što je na poseban način činio Aleksandar Haleški. Time Summa Halensis predstavlja doprinos i pravnoj znanosti koja je, u tom slučaju, obilježena tipično franjevačkim duhom“, zaključio je Henrik-Riko Held.

Pretposljednje izlaganje održao je prof. dr. sc. fra Mario Cifrak koji je govorio o „De transfiguratione Christi: povijest učinaka i Aleksandar Haleški“. U svom izlaganju napominje kako Aleksandar Haleški „nastoji teologiji dati znanstveni aristotelovski status, iako ne odustaje od starijega augustinovskog načina gledanja na teologiju. Aleksandar je prvi teolog 13. stoljeća koji se bavi Kristovim preobraženjem.“ Također je govorio o dvije vrste egzegeze toga vremena: „Aleksandar se po pitanju Kristova preobraženja zaustavio na statusu Kristova čovještva u trenutku preobraženja i na prisutnost Mojsija i Ilije na brdu preobraženja. On u svom komentaru postavlja pitanje, je li sjaj koji se javlja kod preobraženja dar? Njegovo temeljno stajalište jest, da je dar nužno vlasništvo proslavljenog tijela. Također tvrdi da taj sjaj nije bio isti kao što ga je Isus imao nakon uskrsnuća, jer Kristovo tijelo još tada nije bilo proslavljeno. Sjaj preobraženja nagoviješta sjaj uskrsnuća, ali je među njima velika razlika.“

U zadnjem izlaganju „De motivo incarnationis u djelu ‘Summa theologica’ Aleksandra Haleškog“ koje je održao fra Milan Gelo (rad izrađen u suradnji s prof. dr. sc. fra Ivanom Karlićem), govorilo se o motivu i razlozima utjelovljenja Sina Božjega, što je najčešća tema skolastičkih teologa. Navedena su četiri razloga Božjeg utjelovljenja, o kojima su promišljali prvi franjevački teolozi, od Aleksandra Haleškog nadalje, i dali svoj doprinos razvoju teologije i kristologije 13. stoljeća, te usmjerili razvoj franjevačke teološke misli. Autori Summe potvrdno odgovaraju na pitanje, bi li se Sin Božji utjelovio da čovjek nije sagriješio?, te nude čak četiri motiva u argumentiranju smislenosti utjelovljenja Sina Božjega, bez obzira na grješni pad čovjeka. U izlaganju je potom detaljno govorio o spomenuta „četiri motiva“ utjelovljenja te zaključio da su prvi franjevački teolozi, predvođeni Aleksandrom Haleškim, ostavili zanimljiv trag u teološkom razumijevanju otajstva Božjeg utjelovljenja te svojim doprinosom ostvarili neizbrisiv trag u povijesti franjevačke teologije.

Na završetku Skupa sve prisutne je još jednom pozdravio prof. dr. sc. fra Ivan Karlić i zahvalio svim izlagačima koji su na visokoj razini predstavili Aleksandra Haleškog i Summu Halensis, te još dublje i jasnije sve nas upoznali s franjevačkom filozofsko-teološkom školom. Zahvalio je svima koji su svesrdno pomogli u organizaciji ovoga Skupa, posebice domaćinima, te izrazio želju da se ovo vrijedno djelo znanstvenih skupova pod nazivom „Franjevački velikani“ i ubuduće nastavi.

Prof. dr. sc. fra Ivan Karlić – fra Mate Bašić

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV