27. i 28. lipnja 2013. održan je u samostanu Svetog Duha u Zagrebu Treći pastoralni kolokvij za braću naše Provincije franjevaca konventualaca pod geslom „Gospodin mi dade vjeru“. 27. lipnja (četvrtak) kolokvij je započeo pjesmom „Pođi Duše Presveti“.  U radu  kolokvija sudjelovali su predavači: mons. dr. Ratko Perić, mostarski biskup, fra Nikola Roščić, vršitelj dužnosti gvardijana samostana sv. Frane u Šibeniku; mons. don Tomislav Čubelić, katedralni župnik u Splitu i dekan; doc. dr. s. Marija Pehar, profesorica na KBF-u u Zagrebu; vlč. Robert Šreter, upravitelj Kršćanske sadašnjosti; fra Ivan Karlić, profesor na KBF-u u Zagrebu, te organizator i moderator kolokvija fra Žarko Relota, župnik župe sv. Stjepana pod borima u Splitu. Osim njih još su na kolokviju bili prisutni: mons. Ante Luburić, kancelar dr. Ratka Perića, mostarskog biskupa; fra Igor Horvat i fra Martin Dretvić (Novi Marof); fra Zvonimir Zlodi, fra Ambroz Knežić, fra Ivan Radeljak, fra Ivan Bradarić, fra Martin Jaković,fra Josip Blažević, fra Michael Pavić, fra Željko Klarić, fra Josip Petonjić i fra Augustin Kordić (Zagreb), fra Ivan  Penava (Vinkovci, Novo Selo), fra Roko Bedalov (Split), i don Matko Džaja, župnik župe sv. Roka u Splitu. Popodne je na kolokviju bilo i više naših bogoslova.  – Poslije spomenute otpjevane pjesme fra Ljudevit Maračić, provincijal, održao je uvodnu riječ. Nakon njega fra Žarko Relota uveo je sve prisutne u temu kolokvija „Gospodin mi dade vjeru“. U 9,30 sati fra Nikola Roščić održao je predavanje na temu „Vjera kao dar“ (fides quae et fides qua). Ovo predavanje izazvalo je vrlo plodnu diskusiju u koju su se uglavnom uključili: mons. dr. Ratko Perić, fra Nikola Roščić, vlč. Robert Šreter i dr. fra Ivan Karlić. Nakon ove diskusije uslijedilo je predavanje mons. dr. Ratka Perića, mostarskoga biskupa, na temu „Smisao prenošenja vjere ‘anonimnim  kršćanima’“. Vrlo zapaženo predavanje, no nije bilo rasprave, jer se u 12 sati slavila sv. Misa u bogoslovskoj kapeli. Dakako, sv. Misu je predvodio dr. Ratko Perić, biskup, u koncelebraciji petnaestak svećenika. Biskup je održao vrlo lijepu i sadržajnu homiliju o vjeri oca iz evanđelja koji je imao sina padavičara, žene Kanaanke i rimskog satnika.

U 16 sati predavanje je održao mons. don Tomislav Čubelić na temu „Pastoralni djelatnik pred izazovima vjere i izazovima vjeri“. Vrlo zapaženo predavanje, koje ide u srž problema današnje vjere i nevjere. Poslije predavanja razvila se plodna rasprava. Posljednje predavanje, 27. lipnja, održala je s. dr. Marija Pehar na temu „Kriza vjere kao pastoralna paradigma“. Ona je svoje predavanje podijelila u tri dijela: sumnja kod vjere, traženje vjere i paradoks vjere. Vrlo snažno je istaknula sam čin vjere, koji u sebi uključuje Božji dar i čovjekovo slobodno prihvaćanje vjere.

28. lipnja (petak) uslijedio je nastavak kolokvija. Umjesto fra Žarka Relote predavanje je održao vlč. Robert Šreter, upravitelj Kršćanske sadašnjosti, na temu „Akulturacija i inkulturacija vjere“. Vrlo zapaženo predavanje, koje je pokazalo sav spektar današnje zapadne kulture s kojom se Crkva mora suočiti da bi mu mogla donijeti Radosnu vijest, evanđelje. U diskusiji je fra Ambroz Knežić, dugogodišnji misionar u Zambiji (Afrika) iznio, kako misionari zapravo ne inkulturiraju evanđelje, nego donose s evanđeljem i onu kulturo odakle već dolaze. I to je problem. No ono što je jako pozitivno u misijama u Africi jesu vjernici laici, katehisti, bez kojih bi bilo nemoguće naviještati evanđelje. Nakon toga održao je predavanje dr. fra Ivan Karlić na temu „Vjera između rizika i sigurnosti“. Fra Ivan je naglasio kako je vjera zapravo povjerenje u određenu osobu, u Boga, u Isusa Krista. Posebno je istaknuo riječ Božju po Izaiji proroku: „Ako se na me ne oslonite, održat se nećete“ (Iz 7, 9b). Nakon ovog predavanja razvila se diskusija o dva prethodna predavanja. Poslije toga jedan bračni par iz Novog Marofa posvjedočio je svoju vjeru. Muž i žena posebno su istakli važnost svećenikove propovijedi. Svoje svjedočanstvo vjere dala je i jedna gospođa iz Zagreba, koja je vjeroučiteljica.

Ovaj kolokvij završio je izjavom koju su potpisali njegovi sudionici.

Izjava trećeg pastoralnog kolokvija

Treći pastoralni kolokvij
„Gospodin mi dade vjeru“

 Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca organizirala je svoj treći pastoralni kolokvij. U zagrebačkom samostanu Svetoga duha 27. i 28. lipnja 2013. godine. Sastalo se 20-tak subraće, a pridružio im se uz predavače i dvije obitelji i jedan dijecezanski svećenik. Sudjelovali su i oni koji su tek stavili redovničko ruho na sebe, preko onih koji su tek primili dar svetoga reda, pa do najstarijega člana Provincije. Godina vjere bila je povod i nama da razmišljamo o vjeri kroz prizmu Franjinih riječi: „Gospodin mi dade vjeru.“ Otvorenost Bogu Duha Svetoga i naša izražena eklezijalna svijest pomogla nam je u odabiru predavača i tema.

Fra Nikola Mate Roščić pokušao je govoriti o „Vjeri kao daru“. Preciznom dinstinkcijom fides qua et fides quae, osnosno vjere koju vjerujemo i vjere kojom vjerujemo, želio nas je dovesti do toga da vjerujemo Kristu i vjerujemo Kristovom vjerom. Mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarski, govorio je o „Smislu prenošenja vjere anonimnim kršćanima“. Pavlov neuspjeh u Ateni stimulira na suočavanje s današnjim areopazima, ali ne samo „mudrošću propovijedanja, već i ludošću križa“. Vjera Sirofeničanke i rimskog stotnika ohrabruje na propovijedanje u „zgodno i nezgodno vrijeme“, pa čak i onda kad čujemo „o tome ćemo te drugi puta slušati“ i dok govorimo o mnoštvu onih koji još nisu upoznali „nepoznatog Boga“. Iskusni radnik na njivi Božjoj don Tomislav Ćubelić obradio je temu: „Pastoralni djelatnik pred izazovima vjere i izazovima vjeri“ vrlo otvoreno i jasno suočio nas je s problemima s kojima se svakodnevno u pastoralnu susrećemo. Otkrio nam je malo starijega kolegu svećenika Zahariju kao svojevrsni ispit savjesti, vjerovanja nas današnjih svećenika. Ali, kao što se Bog pobrinuo da Izak ne bude žrtva, tako i mi koji, iako u prilično sređenom i komotnom životu, ponekad promatramo sebe kao žrtve, umjesto da se Abrahamovom spremnošću žrtvujemo radi onoga koji je za nas podnio žrtvu na križu.

O „Krizi vjere kao pastoralnoj paradigmi“ progovorila je doc. dr. s. Marija Pehar. Bog je utjelovljenjem postao čovjek, došao blizu čovjeku, ali se time nije stavio čovjeku na raspolaganje. Radi Božje blizine mi ga često banaliziramo te nam je stoga potrebno pročišćavanje vjere. Tri puta sveti Bog ostaje daleko i kad nam je blizu. Ta paradoksalnost, a ne iracionalnost kršćanstva, obvezuje nas da ne ugrožavamo vjeru umnažanjem pobožnosti, već da prihvatimo da smo na putu i još daleko od cilja.

Direktor Kršćanske sadašnjosti vlč. Robert Šreter govorio je o „Inkulturaciji i akulturaciji vjere“. Odnos vjere i kulture sve nas više dira. Inkulturacija kao teološki pojam dio je evangelizacije, trajan proces preko kojeg Objava ulazi u kulturu. Vjera prožima kulturu. Bog se objavljuje čovjeku u konkretnosti njegova življenja. Bog se koristi kulturama da bi sebe objavio čovjeku. Zato i prva Crkva pokazuje svoju otvorenost svim kulturama. To je učinio i II. vatikanski koncil koji na poziva na potrebu za dijalogom sa svijetom, te nam otkriva veliku vrijednost kulture. Pozvani smo ujedinjenost u različitostima. Kulturu valja poznavati. U njoj pročistiti ono što je inkompatibilno s Evanđeljem, a naše vrijeme potrebuje novu inkulturaciju. Crkva danas kao da je glede toga u reakciji, a ne u akciji. Doima se da je vjera zbog toga dodatak, ali nije supstanca života. Zato smo pozvani mijenjati našu perspektivu.

Prof. dr. fra Ivan Karlić govorio je o „Vjeri između rizika i sigurnosti“. Iako se često doimalo kao da su vjera i razum dva suprotstavljena pola, ipak „Dominus Jesus“ i „Fides et ratio“ to demantiraju. Kršćanska vjera nije ni folklor ni običaj, a niti slijepo povjerenje nego konkretan sadržaj vjerskih istina. Oni koji vjeru temelje na osjećajima brzo se razočaraju jer religijski osjećaj se ne može poistovjetiti s vjerom. Vjera može biti mrtva ako nije promišljajuća. Ona je rizik, a kroz sumnje dolazi do vjere u Boga. Vjera je oslonac u životu, nezaobilazan oslonac na kojem počiva život. Ona daje sigurnost, ali je i rizik. Vjera se djelima jača i ona je sklad djelovanja i življenja.

Dodatnu notu svježine našim teološko-pastoralnim umovanjima donijele su nam obitelji Hrele (Novi Marof) i Ramljak (Zagreb). Okolnosti u kojima čovjek živi mogu biti teške, ali kad se živi iz vjere i živi po vjeri, zaboravlja se na okolnosti. Vjera je dar Božji i onima koji se tome daru raduju i od toga dara žive, Bog daje snagu za suočavanje sa svim. Pa i poteškoćama. Sačuvajmo zdrave obitelji radi zdrave budućnosti i pomozimo našoj djeci da u vjeri pronađu svoj oslonac i očuvaj svoje zdravlje od negativnih izazova svakodnevnice.

„Franjo, idi i popravi moju kuću, koja kako vidiš se ruši“ reče Gospodin malom bratu Franji. Povjerova Franjo Gospodinu i za kratko vrijeme uskliknu: „Previše je manje braće“. Starozavjetni ‘aman’ i novozavjetni ‘pisteuo’ kao da je u sebi nosio Franjo i kao da je to nosilo Franju. Gospodin mu je dao vjeru, a on ju je „ljubio više od ljepote i sjaja i ništa ne bijaše bogatstvo u usporedbi s njom“. Zato je Franjina vjera obnovila kuću koja se rušila. Zato smo se i mi – današnji franjevci konventualci u Hrvatskoj – okupili na ovom trećem pastoralnom kolokviju. Htjeli bismo da Gospodin „umnoži našu vjeru“; htjeli bismo izbjeći prijekor Petru: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“; htjeli bismo isprositi dar gorušičina zrna, ali ne da bismo gore premještali već da bismo čuli: „Blago tebi što si povjerovao“. Čvrsto vjerujući u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga životom potvrđujemo svoj pradjedovski zavjet vjere Trojedinom Bogu i katoličkoj Crkvi jer želimo da kuća koja se ruši bude obnovljena, ali ne više velikim brojem male braće, već velikom vjerom onih koji je ispovijedaju – tim depozitom fidei – blagom koje se čuva u glinenim posudama i koje nam je u isto vrijeme i dano i zadano, jer Bog hoće da se svi ljudi spase.

POTPISALI SVI SUDIONICI KOLOKVIJA

U Zagrebu, 28. lipnja 2013.

Galerija