Antunovo u Vinkovcima
VINKOVCI – Đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je središnje misno slavlje u četvrtak 13. lipnja na blagdan sv. Antuna Padovanskog u istoimenom vinkovačkom samostanu i svetištu. Koncelebrirali su domaći gvardijan fra Ilija Miškić, mons. Tadija Pranjić, preč. Petar Petrović i vlč. Robert Jugović. Prije početka misnoga slavlja gvardijan je nadbiskupu izrazio dobrodošlicu: „U ime ovoga vjernoga puka koji se uvijek okuplja na ovoj večernjoj misi u najvećem broju, želim Vas pozdraviti i zahvaliti Vam kao našem nadpastiru za svu brigu i pažnju koju imate prema našoj redovničkoj zajednici, ovom svetištu i ovim vjernicima koji se ovdje okupljaju ne samo danas, nego i tijekom cijele godine.“ Kao znak zahvalnosti i dobrodošlice Antonela Vidović predala je nadbiskupu buket cvijeća. Na početku mise nadbiskup je rekao kako je sv. Antun svoj život posvetio Bogu, a u isto je vrijeme bio i na dobro vjernika onoga stoljeća kao što je i uzor svima nama. „Što je to bilo kod sv. Antuna? To je bila vjera koju je upio u svom djetinjstvu i mladosti i koju je produbljivao u svojoj redovničkoj zajednici“, rekao je nadbiskup te je i u homiliji nastavio razmatrati na temu vjere „koju želimo isprositi od Boga po zagovoru sv. Antuna jer je sv. Antun bio čovjek od vjere, čovjek koji je svjedočio vjeru i propovijedao vjeru“. Razgovarajući sa svojim apostolima Isus je rekao sv. Tomi: ‘Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.’ U čemu se sastoji to blaženstvo? U čemu se sastoji vjerovati? Što je to vjera? „Teško je dati zaokruženi odgovor što je vjera. Vjera je toliko duboko u čovjeku da je nedorečena. Možemo imati ne znamo ni sami koliko definicija, ali na kraju krajeva opet saznajemo i zaključujemo kako nismo rekli ono što bismo htjeli. Mogli bismo reći da je vjera početak novoga života u Bogu. Budući da po njoj postajemo baštinici Božji i Kristovi. Vjera daje novi i konačni smisao našem životu na zemlji, novu dimenziju i ta nova dimenzija vjere omogućuje nam da svoj život na zemlji živimo i shvaćamo kao jedno iskušenje i kao pripravu na vječni život. Zato nam vjera omogućuje da se suočimo sa životom, s problemima, poteškoćama koje dolaze sa svih strana“, rekao je nadbiskup Srakić. Istaknuo je kako vjeru napadaju laicizam, sekularizam, ali i poručio: „Ne treba se bojati. Krist je rekao to je snaga koja pobjeđuje svijet, vjera vaša. Vjera je susret Krista sa svakim od nas. On stoji uz bok svakome od nas da nam da odgovore na teška pitanja koja nas koji puta muče, On nam omogućuje da čujemo Njegovu riječ, prisutan je u sakramentalnim znakovima, On poziva i čeka odgovor. Susret s Kristom vodi obraćenju, promjeni mentaliteta, mišljenja, shvaćanja, vladanja, naših postupaka. Često puta kažemo kako vjerujemo u Boga, ali kad se nešto od nas traži u ime vjere, onda na neki način stanemo na pola puta i teško nam je. Vjera je snaga koja pobjeđuje svijet. Ali kakva vjera? Vjera s djelima. Potrebna nam je vjera. Pogotovo u današnje doba. Vjera je putokaz. Ako se čovjek drži vjere, onda ide pravim putem.“ Govoreći o tome kako u životu osjećamo nesigurnost, kako nam se nameće pitanje nije li vjera skok u prazno, kako da se postavimo kad se jave sumnje, nadbiskup poručuje: „Nema obeshrabrenja. Treba prije svega sačuvati volju da idem dalje, idem istraživati.“ U današnje doba čovjeku se često događa da prolazi kroz sumnje. Koji puta neki upadaju u neke sumnje samo zato što su iscrpili svoje nutarnje snage. Nadbiskup Srakić i ovdje poručuje: „Uzmi i čitaj evanđelje. Što se vjerske sumnje tiče, budimo mirni i u miru istražujmo dalje, u miru sklopimo ruke i molimo sv. Antuna da nam bude putokaz u našem životu.“ U homiliji je nadbiskup istaknuo kako se u posljednje vrijeme često govori da je vjera privatna stvar. „Vjera je privatna stvar, ali je ona društvena stvarnost i zato kršćanstvo ne može nikada biti privatna stvar i kršćanin ne samo što je kršćanin, nego što je vjernik, ne smije se povući u privatnost. Vjera ne povlači nas kršćane u privatnost, ona nas izvlači iz privatnosti, ona želi da budemo u javnom životu jer daje odgovor na mnoga pitanja. U posljednje vrijeme javljaju se mnoga pitanja u našem životu, životu društva, Crkve. Sad se odjednom jave neki koji su se javili prije pet godina, a Crkva 2 tisuće godina ima iskustva. Biskupi, svećenici, vjernici su kroz stoljeća produbljivali svoju vjeru. Imamo mi reći i za privatni život, obiteljski, društveni život. Vjera je biti uz Krista, prihvatiti Krista, prihvatiti primjere i pouku velikih ljudi kao što je bio naš sv. Antun Padovanski i krenuti ili nastaviti živjeti ne kako je bilo na početku, nego živjeti prema susretu s Kristom u obraćenju u svagdašnjem obnavljanju našega bića, naše obitelji, našeg društva i naše Crkve“, zaključio je nadbiskup Srakić. Liturgijsko pjevanje animirao je domaći Mješoviti pjevački zbor uz orguljsku pranu s. Berhmane Katić i dirigenticu Nedu Kovačević. U vinkovačkom samostanu i svetištu sv. Antuna Padovanskog od ranih jutarnjih sati i tijekom cijeloga dana bilo je devet misnih slavlja. Predvoditelji su bili fra Mijo Jozanović, fra Jeronim Vujić, vlč. Vedran Mešanović, o. Ilija Sudar, pater Ivan Poleto, mons. Tadija Pranjić koji je predvodio misu za dobročinitelje crkve i samostana sv. Antuna Padovanskog, domaći gvardijan fra Ilija Miškić, vlč. Robert Farkaš i đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Blagoslov djece i ljiljana predvodio je vlč. Mešanović. Tijekom cijeloga dana bila je i prigoda za ispovijed i blagoslov nabožnih predmeta. Blagdanu sv. Antuna Padovanskog prethodila je trodnevnica koju je predvodio i propovijedao župnik u Borovu naselju (Vukovar) fra Vjenceslav Janjić. Na temelju pobožnosti sv. Antunu tijekom trinaest utoraka fra Vjenceslav je propovijedao o tri stožerne kreposti: vjeri, ufanju i ljubavi. Tijekom trodnevnice i samoga blagdana u vinkovačkom je samostanu i svetištu sv. Antuna Padovanskog hodočastilo oko 20 tisuća štovatelja, dobročinitelja, prijatelja i posjetitelja. Tekst i foto: Snježana Kraljević
Galerija