Fra Špiro Marasović (1944. – 2013.)
Špiro – Stipe Marasović rođen je 8. studenog 1944. godine u Splitu od oca Viktora i majke Zore r. Krcatović. Kršten je u Stolnoj crkvi Bl. Djevice Marije od Uznesenja u Splitu (st. bolnica). Sakrament sv. potvrde primio je 21. lipnja 1953. u župi sv. Križa u Splitu.
Osnovnu školu završio je u Splitu 1959. godine. Prije ulaska u sjemenište bio je kroz devet godina revan ministrant. U molbi za primanje u sjemenište franjevaca konventualaca u Zagrebu fra Špiro vrlo lijepo piše: „Imam vruću želju posvetiti se redovničkom zvanju“. A u sjemenište franjevaca konventualaca ušao je u jesen 1960. godine. Prvi razred srednje škole završio je na Šalati 1961. godine, a ostale razrede i veliku maturu (1965.) u Srednjoj školi za spremanje svećenika Provincije franjevaca konventualaca u Zagrebu.
Godinu dana nakon dolaska u sjemenište fra Špiro je obukao redovničko odijelo i započeo godinu novicijata u samostanu sv. Franje u Cresu, 1. kolovoza 1961. godine. Magister mu je u novicijatu bio fra Marijan Žugaj. Prve redovničke zavjete položio je 2. kolovoza 1962. u Cresu. Završio je vojni rok. Svečane (doživotne) redovničke zavjete položio je 2. kolovoza 1967. u Cresu.
Fra Špiro je nakon dvogodišnjeg studija filozofije na Teološkom fakultetu u Zagrebu (1965-1967) upisao teologiju u Würzburgu, u Njemačkoj 1967. godine. U pismu od 22. lipnja 1968. godine piše fra Marijanu Žugaju, provincijalu, iz Würzburga. „Ne mogu shvatiti da se netko može istinski moliti Kristu, da ga smije nasljedovati, a u isto vrijeme od Njega ne želi dobiti odgovor koji je uvjet: ‘Prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima… ‘“
Tonzuru je primio 23. prosinca 1967. u Würzburgu. Niže redove ostiarijata i lektorata primio je 24. prosinca 1967., egzorcitata i akolitata 9. travnja 1968. Red subđakonata primio je u Würzburgu 4. ožujka 1969. U pismu o. Provincijalu piše 6. siječnja 1969. kao student teologije: „Što se mene tiče, ne mogu se ništa potužiti, osim na manjak vremena“.
Red đakonata primio je isto tako u Würzburgu 28. lipnja 1969. Svećenički red primio je u Würzburgu 27. lipnja 1970. Sve niže i više redove fra Špiro je dakle primio u Würzburgu. Poslije svećeničkog ređenja fra Špiro je želio nastaviti studij u Njemačkoj i to Svetog pisma Starog zavjeta. Fra Marijan Žugaj, provincijal, preporučio mu je Biblicum u Rimu, ali kako je provincijalu isticao mandat službe, to će fra Špiro morati čekati novu provincijsku upravu da o tome svemu odluči. Nova uprava s fra Nikolom Roščićem kao provincijalom na čelu, odlučila je predložiti Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu fra Špira za kapelan u župi sv. Antuna, gdje bi mu se usporedo omogućilo polaganje licencijata, a i spremanje za doktorat.
Fra Špiro je postao kapelanom župe sv. Antuna u Zagrebu 18. rujna 1971. godine. 20. kolovoza 1971. on je postao članom redakcijskog kolegija lista Veritas. Fra Špiro je prestao biti kapelanom župe sv. Antuna u Zagrebu 20. rujna 1972., da bi mogao predavati vjeronauk u našoj gimnaziji na Svetom Duhu i da mu se omogući polaganje licencijata, ali i spremanje doktorata. O. Provincijal odlaže njegov odlazak na Biblicum u Rim. Ponovo je postao kapelanom župe sv. Antuna u Zagrebu 18. srpnja 1973. godine. Bio je vrstan vjeroučitelj studentima i izvanredan propovjednik u crkvi sv. Antuna, ali i u drugim crkvama. Vjernici su jako cijenili njegove propovijedi. Fra Špiro je razriješen kapelanske službe u župi sv. Antuna u Zagrebu 6. kolovoza 1976., da bi se u Šibeniku mogao posvetiti radu na doktorskoj disertaciji.
Fra Špiro je magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. godine na temu „Elkezijalni plural kod Ivana“, a doktorirao na istom fakultetu 1978. godine na temu „Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma“. Inače njegov diplomski rad na Sveučilištu u Würzburgu nosi naslov: „Kirche als Symbol für einen sozialisch denkenden Menchen“.
Jedno lijepo priznanje iz župe sv. Ante u Beogradu, gdje je fra Špiro za blagdan sv. Antuna Padovanskoga imao duhovnu obnovu i propovjedničku službu 1975. godine: „Svi vjernici bez razlike, od najstarijih do najmlađih, hvalili su Boga što nam ga dade i što njega obdari takvim darom pronicanja u dubine bogatstva naše vjere! S mladima u razgovoru bio je potpun čovjek. Toliko bi željeli da bude još koji razgovor s ovim svećenikom. I mi redovnici smo s punom pažnjom slušali njegove konferencije“ (2. VI. 1975. – fra Ruđer Radoš, župnik i gvardijan).
Fra Špiro je iz Šibenika premješten u Zagreb 1977., gdje ponovo postaje kapelanom u župi sv. Antuna u Zagrebu 17. kolovoza 1977. Iste godine fra Špiro je na provincijskom kapitulu ponovo izabran za člana redakcijskog kolegija lista Veritas. 8. ožujka 1978. imenovan je članom Komisije za odgoj u našoj Provinciji. Sabor Biskupske konferencije imenovao je fra Špira 24. travnja 1979. godine članom Tajništva za one koji ne vjeruju pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije. Članstvo traje pet godina. A nakon ostavke dr. Tome Vereša fra Špiro je izabran za predsjednika Tajništva Biskupske konferencije za one koji ne vjeruju.
Sudjelovao je u radu provincijskog kapitula kao delegat 1977. i 1980. godine, ali i kasnijih godina. Na Provincijskom kapitulu 1980. godine postao je provincijskim definitorom. Na istom kapitulu 1980. godine imenovan je magistrom klerika i promagistrom sjemeništaraca naše Provincije. U ljeto 1980. fra Špiro prestaje biti kapelanom u župi sv. Antuna u Zagrebu. On je bio kapelan u župi sv. Antuna u Zagrebu 7 godina. 29. kolovoza 1980. ponovo je izabran članom uredničkog vijeća revije Veritas. Fra Ferdinand Ćavar, provincijal, nije usvojio molbu preuzv. Marka Jozinovića, sarajevskog nadbiskupa, od 18. prosinca 1981. godine, u kojoj je molio da fra Špiro bude duhovnik u Zavodu sv. Jeronima u Rimu.
Fra Špiro je izabran za člana Uredničkog vijeća lista Veritas i na provincijskom kapitulu 1983. godine. Na ovom provincijskom kapitulu (1983.) fra Špiro je izabran za definitora i vikara Provincije. Nastavio je i s ovim kapitulom biti magister klerika. Na istom kapitulu (1983.) izabran je za člana Komisije za gradnju i očuvanje spomenika kulture u našoj Provinciji. Na provincijskom kapitulu 1986. godine fra Špiro je izabran za kapitularnom kustosa. Na provincijskom kapitulu 1986. godine izabran je ponovo za člana Uredničkog vijeća lista Veritas. Za kapitularnog kustosa izabran je i na provincijskom kapitulu 1989. godine.
Papa Ivan Pavao II. imenovao je fra Špira 14. travnja1987. godine savjetnikom Tajništva (Savjeta) za one koji ne vjeruju na mandat od pet godina. Tu službu je vršio sigurno još 1992. godine.
Na provincijskom kapitulu 1989. godine izabran je za gvardijana samostana sv. Frane u Šibeniku. Na ovu službu u Šibeniku izabran je i na kapitulu 1992. godine. Na provincijskom kapitulu 1989. godine ponovo je izabran za člana Uredničkog vijeća lista Veritas. Članom Uredničkog vijeća lista Veritas postaje i na kapitulu 1992. godine.
Fra Špiro je bio i član Hrvatskog društva katoličkih novinara. Kao takav sudjelovao je u brojnim međunarodnim i svjetskim kongresima i simpozijima (Beč, Dublin, Linz, Fatima itd.).
Od 10. srpnja do konca kolovoza 1990. godine fra Špiro je bio u Australiji, gdje je tamošnjim našim svećenicima držao duhovne vježbe, predavanja i drugo.
13. srpnja 1992. godine imenovan je asistentom pri grupi moralne teologije (za Katolički društveni nauk) na Teologiji u Splitu.
U vezi s političkim djelovanjem svećenika fra Špiro je izjavio za novine „Vjesnik“, 4. travnja 1993.: „Ako smo se, s pravom, u prošlom režimu tako grčevito borili za jasnoću razlikovanja države od Crkve, tu zrelost moramo dosljedno pokazati i potvrditi i u novom sustavu, jer mjesto kleru doista nije u politici, već u pastoralu. Demokracija je po definiciji stranački sustav i stranački angažman, a stranke, iako mogu biti komplementarne, ipak ljude na neki način dijele. A kako bi onda prema svim svojim vjernicima u nastupu mogao biti jednak i nepristran svećenik koji se sam stranački opredijelio“ (str. 16.).
I na provincijskom kapitulu 1995. godine fra Špiro je izabran za člana Uredničkog vijeća lista Veritas.
Gosp. mr. Paško Bubalo, župan Šibenske županije, moli o. Provincijala, fra Ljudevita Maračića, 18. kolovoza 1995., da dozvoli fra Špiru Marasoviću predavanje hrvatske povijesti (kulture) u predmetu etike na Pomorskom fakultetu u Šibenskoj županiji, što je o. Provincijal i odobrio.
Splitski nadbiskup, mons. Ante Jurić, imenovao je fra Špira biskupskim delegatom za sve redovnice u nadbiskupiji Splitsko-Makarskoj, 22. siječnja 1997. godine.
Citiramo ono što je fra Špiro izjavio za novine „Slobodna Dalmacija“, 24. kolovoza 1997., u pogledu zauzimanja Crkve za socijalnu pravednost: „Socijalni su problemi doista uvijek bili test na kojemu je Crkva polagala ispit iz svoje vjernosti Bogu i evanđelju. Ne treba nikakva banka Crkvi, nego nekim potencijalnim bankarima unutar Crkve. Od četiri grijeha, što prema tradicionalnom katoličkom nauku vape u nebo za osvetom, dva spadaju na socijalno područje. To su: zadržavanje pravedne radničke plaće i tlačenje ubogih, udovica i sirota“.
Fra Špiro je 25. siječnja 1999. godine imenovan docentom pri Katedri moralne teologije KBF-a na mandat od pet godina.
Fra Špiro je imenovan članom Upravnog vijeća Sveučilišta u Splitu, 19. srpnja 2000. godine.
Novine „Slobodna Dalmacija“ donijele su i ovu lijepu crticu iz života fra Špira Marasovića: „Kad zadnja sunčana zraka krene na počinak iza uzavrelog Marjana, na splitsku Matejušku došetaju dva, malo reći, neobična lika. Prvi je poznati teolog, jedini splitski svećenik s kolinom, dr. fra Špiro Marasović, s vrećicom prepunom mrvica, iz koje hrani rasplesalu družinu vječito gladnih golubova. Pravi sin svetog Franje, koji je, kako legenda kaže, propovijedao pticama i divljim životinjama, pa je s toga i proglašen zaštitnikom okoliša …“ (14. srpnja 2002.).
Fra Špiro je imenovan na mandat od pet godina izvanrednim profesorom pri katedri moralnog bogoslovlja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, 3. studenog 2003.
Na jesenjoj sjednici Hrvatske biskupske konferencije, 4. studenog 2004., fra Špiro je imenovan članom Komisije HBK-a „Justitia et pax“ i kao takav mnogo doprinosio za stavove Crkve u mnogim pitanjima.
U jesen 2004. godine fra Špiro je postao pročelnik katedre moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.
Vlada Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 11. studenog 2004., imenovala je fra Špira Marasovića članom nacionalnoga bioetičkog povjerenstva za medicinu.
30. svibnja 2006. fra Špiro službeno postaje suradnikom Franjevačkog instituta za kulturu mira.
Fra Špiro je promaknut 12. rujna 2007. godine u redovitog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. I predavao je na ovom fakultetu sve do svog umirovljenja prije nekoliko godina.
U pogledu znanstvenog rada fra Špiro piše da je njegova teološka preokupacija zapravo „Crkva u suvremenom svijetu“, što je bila i jedna od osnovnih preokupacija Drugoga vatikanskog sabora. On piše da je obratio pozornost na cijelu paletu problema kao što su: „ugroženost transedencije ljudske osobe, ateizam, ekologija, materijalizam, društveno uređenje, odnos Crkve i države, problem inkulturacije, a posebice demokratsko društvo s njegovim izazovima“. Fra Špiro je obznanio jako mnogo znanstvenih i drugih radova. Osim radova za diplomu, magisterij i doktorsku disertaciju, fra Špiro je napisao knjige: 1) „Uzvodno – ulomci katoličkog dozivanja“, Zagreb 1988., str. 308. Riječ je o člancima koji su izlazili u listu Veritas. 2) „Opća moralna teologija“, skripta, Šibenik 1995. 3) „Demos ante portas – Crkva u Hrvatskoj pred demokratskim izazovima“, Split 2002., str. 344. 4) „Društvo i Bog – izabrane teme socijalnog nauka Crkve“, Split 2006., str. 300. 5) „Kršćanska društvena svijest – Prilozi iz društvenog nauka Crkve“, Split 2010., str. 512.
Fra Špiro je sudjelovao kao predavač u više međunarodnih znanstvenih skupova. Održao je mnogobrojna predavanja i na domaćim znanstvenim skupovima. Osim što je bio dugo vremena članom Uredničkog vijeća lista Veritas, fra Špiro je bio član Uredničkog vijeća časopisa „Kateheza“, kojeg izdaje Katehetski salezijanski centar u Zagrebu, i to od prvog broja ovog časopisa. Bio je također i član Znanstvenog vijeća časopisa „Crkva u svijetu“, koji izdaje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Bio je mentor mnogih diplomskih radova. Bio je recenzent mnogih znanstvenih radova. Objavio je mnogo znanstvenih radova u „Bogoslovskoj smotri“, „Crkvi u svijetu“, „Novoj prisutnosti“. Vodio je ili sudjelovao i više znanstveno-istraživačkih projekata. Radovi fra Špira posijani su po mnogim časopisima „Spectrum“, „Obnovljeni život“, mnogobrojni zbornici, „Kateheza“, „Crkva u svijetu“, „Bogoslovska smotra“, „Vjesnik Konferencije VRPJ i Unije VRPJ“, „Vrelo života“, „Kačić“, „Atheisme et dialogue“, „Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije“, „Posvećeni život“, „Mir u Hrvatskoj – rezultati istraživanja“, „Vrhbosnensia“, „Diakovensia“, „Hrvatska udruga socijalnih radnika – Socijalni radnik“. Više njegovih znanstvenih radova izišlo je na engleskom jeziku. S fra Špirom je obavljeno jako mnogo intervjua, više od 30. Napisao je predgovor za nekoliko knjiga. Fra Špiro ima više neobjavljenih znanstvenih radova.
Od 1996. do smrti (2013.) godine fra Špiro je živio i djelovao u samostanu sv. Frane u Splitu. I ovdje se isticao kao vrsni propovjednik, ispovjednik, duhovnik, držao je duhovne vježbe i duhovne obnove. Bio je traženi ispovjednik i duhovnik kod mnogih redovnica.
Među 30 najomiljenijih svećenika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koncem 2012. i početkom 2013. godine fra Špiro se nalazio na 19 mjestu.
Zdravstveno stanje fra Špira počelo se ozbiljno narušavati u svibnju 2012., kada je završio u splitskoj bolnici. U istom mjesecu bio je u bolnici „Dubrava“ u Zagrebu radi visokog šećera i bolesti gušterače. I operiran je u istoj bolnici 31. svibnja 2012. poslije toga fra Špiro se prilično opravio tako da je mogao vršiti svoje svećeničke dužnosti. No 18. svibnja 2013. završio je u splitskoj bolnici „Križine“ u kojoj je i umro, 20. svibnja u 02 sata u noći.
Sprovod fra Špira Marasovića je u četvrtak, 23. svibnja, u 15 sati na Lovrincu u Splitu (pogrebna Misa i obred sprovoda).
Gospodine Bože, hvala Ti za redovnika, svećenika, znanstvenika i dobrog čovjeka, fra Špira Marasovića! Molimo te, primi ga k sebi u vječni zagrljaj svoje ljubavi!
Prilog Slobodne Dalmacije pročitajte ovdje.